Abdol-Hossein Sardari, mlađi iranski diplomat, našao se gotovo slučajno u iranskoj misiji u Parizu 1940. i time je pomogao da 2.000 iranskih Jevreja pobjegne iz Francuske, prema knjizi In the Lion’s Shadow. Ali je tek nedavno dobio postuhmno priznanje za svoja djela.
Kao i Oskar Schindler, njemački industrijalac koji je spasio više od 1.000 Jevreja tokom Holokausta zapošljavajući ih u svojoj fabrici, tako je i Sardari održavajući dobre odnose s Nacističkim zvaničnicima i Višijevskom Vladom Francuske (Višijska Vlada je naziv koji se najčešće koristi u opisivanju francuske vlade koja je u Drugom svjetskom ratu kao Marionetska država Velikog Njemačkog Reicha surađivala s Nacističkom Njemačkom i Silama Osovine od 1940. do 1944.) je nekako uspio da se iz nacističkih rasističkih zakona izuzme najmanje 2.000 iranskih Jevreja tvrdeći da oni nemaju krvne veze s evropskim Jevrejima.
On je tvrdio da uprkos činjenici da pojedini Iranci slijede učenja Poslanika Musa, a.s., hiljadama godina, oni su uvijek bili iranskog porijekla i da su s toga “Mousaique” – Sljedbenici Musaa, a.s., koje je on nazvao ‘Djuguten’ i nisu dio jevrejske rase.
Knjiga sadrži arhivu nacističke službene korespondencije gdje se traži “stručno mišljenje” za njegove tvrdnje. Stučnjaci za ‘rasnu čistoću’ su izjavili kako je potrebno dublje istraživanje iranske sekte, i gdje se sugerira da je to možda Sardarijev pronalazak, kako bi se utvrdilo da su oni sljedbenici Jevrejstva ili ne.
Njegov drugi adut bili su sasvim stilski novi pasoši Irana, koje je uveo novi režim 1925. a koje većina Iranaca Evrope nije posjedovala. Novim identifikacionim dokumentima se mnogo lakše putovalo Evropom.
Njegov zadatak je postao znatno opasniji kada su Britanija i Rusija napale Iran 1941. i kada je on zapravo i dobio direktivu od Teherana da se vrati što prije nakon što su potpisali sporazum sa Saveznicima.
Ali on je ostao u Parizu uprkos tome što mu je oduzet diplomatski imunitet i ukinuta plaća.
U decembru 1942. Adolf Eichmann, stariji Nacistički zvaničnik zadužen za Jevreje, izjavio je kako je Sardarijev argument ‘obični jevrejski trik i pokušaj kamuflaže’, kako je navedeno u knjizi.
Ali Sardari je nastavio svoj rad, pomažući porodicama da pobjegnu iz Pariza upravo kad su desetine hiljada Jevreja deportovani iz Francuske u koncentracione logore smrti.
Eliane Senahi Cohanim je imala sedam godina kada je izbjegla iz Francuske sa svojom porodicom.
Sardari im je omogućio pasoše i putne dokumente koji su im bili neophodni kako bi bezbjedno napustili Evropu, a putovanje je trajalo mjesec dana.
“Mislim da je on poput Schindlera”, izjavila je ova sedamdesetosmogodišnjakinja za BBC iz svog doma u Kaliforniji.
Sardari nije ni tražio niti je dobio priznanje za dobra djela koja je učinio u svom životu, umro je osamljen na bolesničkoj postelji 1981. u Croydonu, južni London.
Tokom iranske revolucije izgubio je ambasdorsku penziju i sve nekretnine u Teheranu. Njegov humanitarni rad je sa zakašnjenjem priznat 2004. na ceremoniji u Simon Wiesenthal Centru u Los Anđelesu.
IslamBosna.ba