Kako je u Oštroj Luci počinjen zločin od”općeg interesa” RS: Zgrade Skupštine i policije nikle na zemlji ubijenih Bošnjaka

Autor Midhat DEDIĆ | Objavljeno 03.12.2011. u 09:04

Bogati prijeratni trgovac Smail Pašalić (47) iz Oštre Luke kod Sanskog Mosta ubijen je 23. jula 1992. godine zajedno sa sinovima Sanelom (18) i Almirom (15) te rođakom Fikretom   Džafićem (35). Smail je bio jedan od najomiljenijih mještana i teško biste našli ijednog prijeratnog Oštrolučanina kojem ovaj dobroćudni i veseli čovjek nije valjao.

Meci u leđa

Ni trocifrena brojka onih kojima je posuđivao novac, “od seljaka do direktora”, nije pomogla da ga s djecom i rođakom bešćutno ne smaknu pucnjevima u leđa.

Šest godina od zločina, 31. marta 1998. godine, Vlada RS je zemljište ubijenog Smaila proglasila općim interesom i eksproprisala ga. Na tom mjestu izgrađene su zgrade Skupštine općine (SO) Oštra Luka i Službe javne bezbjednosti (SJB).

Tijela četvorice mučki ubijenih Bošnjaka pronađena su u blizini potoka kod kuće Zorana Ljuboje, a izvršioci njihovog smaknuća ni do danas nisu otkriveni. S druge strane, skovan je “savršeni plan” za nastanak zdanja općinske administracije Oštre Luke.

Nakon eksproprijacije Uprava za geodetske i imovinskopravne poslove RS sa sjedištem u Bijeljini izdala je rješenje 19. novembra 1999. o oduzimanju katastarskih čestica  Harman, Bašta, Dojča, Kuća i dvorište. S lica zemlje nestale su dvije velike kuće, a ostali samo štala i garaža.

Na raspravi o eksproprijaciji konstatirano je da je “posljednji stvarni vlasnik nekretnina bio Pašalić (Šabana) Smajo, koji je stradao u toku rata”.

Baš tako stoji – stradao u toku rata!? A od koga je stradao, tobože, ne zna se!? U kakvom je to ratu učestvovao Smajo, u kojim jedinicama su to bila obučena njegova maloljetna djeca, za koga i protiv koga?! Šta je s ubicama?! Gdje su “nestale” Smajine kuće pune svega? Mnogo pitanja, nijedan odgovor!

Smajo Pašalić bio je ugledan, omiljen, mnogo bogat. Imao je trgovinu namještaja ljubljanske “Lesnine”, živio je komforno, a nikoga ko je tražio pomoć nije znao odbiti. To tvrde danas i mnogi Srbi u Oštroj Luci. Pred rat je dobio veliki novac na lotu i kupio novi “renault 5”.

‘Pravična’ naknada

Danas na njegovoj zemlji, osim administrativne infrastrukture SO Oštra Luka, nalaze se četiri mezara Pašalića sa četiri nišana koja je postavio Asmir Halilović, sin Smailove sestre. Kameni nišani nad glavama nesretnih Bošnjaka kao na mrtvoj straži opominju da se ovdje dogodio zločin. Interesira li to ikoga?

Da ne bude zabune, RS je Smailovim nasljednicima ponudila “pravičnu i adekvatnu naknadu” za eksproprisane nekretnine. Ta “pravična” naknada iznosila je 20.000 KM  putem Razvojne banke Banja Luka, uvećana za indeks rasta cijena namalo!?

Ovu sumu trebali su dobiti zakoniti nasljednici ubijenog Smaila Pašalića, rasuti po Bosni, Austriji, Americi. Njima je palo u zadatak da preuzmu “krovni” dokument kojim se briše postojanje Pašalića u Oštroj Luci. 

Tako su u ukupnu “pravičnu” naknadu od 20.000 KM ušla i četiri ubijena Bošnjaka. Nasljednici Pašalića pobunili su se, jer je bešćutna vlast Oštre Luke za veliki komad  zemlje u centru mjesta nudila svega četiri marke po kvadratu. Ista ta vlast koja ni prstom nije mrdnula da pronađe ubice onog čiju zemlju parča. Došlo se i do suda, a na kraju do vansudske nagodbe od 25 KM po kvadratnom metru.

Kako god, nemoralna trgovina zemljom ubijenog Smaila Pašalića okončana je, ali još nije ostavinska rasprava, dijelom zbog geografske udaljenosti rođaka, a dijelom i zbog ljudskih karaktera.

Dil s ubicama

Bio je ovo savršen zločin na koji je svoje pečate stavila RS. Općinska vlast Oštre Luke   prešutno je prihvatila dil s ubicama koji su završili svoj dio posla u ljeto 1992. godine. Na travnatoj površini ispred zgrade SO Oštra Luka danas stoji ploča koja zamjenjuje budući  spomenik srpskim junacima.

Valjda onima koji su se izborili za Pašalićevu zemlju!?

(dnevniavazba)