Nije teško primjetiti da ekonomska kriza svaki dan sve više znači kraj za „Sjedinjene Evropske Države“, da je proces „otapanja“ unije pri kraju i da model Novog Rimskog Carstva za 21. stoljeće više nije održiv. Bilo kako bilo, evidentno je da povratka nazad više nema i da je ostalo jedino da svjedočimo formiranju novih unija unutar ove današnje. Kako će izgledati Evropa i koje su to nove unije ili paktovi vidjećemo nakon okončanja odmjera snaga između Njemačke i Američko-Britanskog bloka.
Već uveliko se priča kako će jedna ili više država odstupiti od Eura u narednoj godini. Broj odstupnika će biti paralelan sa snagom kriznog vala. Nije teško predpostaviti da će u ovom periodu slabije članice koje dožive bankrot i većina onih koje su van „elitnog jezgra“ biti zanemarene i da će biti primorane da napuste Uniju.
„Upozorenje“ koje je upućeno za petnaest država članica od strane agencija za kreditni rejting, ponovo je pokrenulo uzbudljive rasprave oko potpunog kraha Eura. SAD i pojedine Azijske države su počele da preispituju odnos sa Evropskim bankama. Jedini postignut konsenzus je da se moraju preuzeti neke mjere prema Uniji koja propada.
Šta se zapravo događa? Da li je stvarno slika Evrope zabrinjavajuća do ove mjere? Da li sve ovo znači kraj za Evropu i Euro?
Treba naglasiti da je sve više onih koji misle da jeste. Pored velikog šoka kojeg će izazvati propast Evrope, svi oni koji misle da će ovi odmjeri snaga dokrajčiti Evropu takođe ukazuju na jednu drugu varijantu, a to je:
Globalna elita je odlučila da uništi Euro. Glavni cilj je poslati Euro i Dolar u prošlost i razviti sasvim novu, ovaj put globalnu valutu koja će služiti za upravljanje svjetskom ekonomijom iz jednog centra. Zapravo ova varijanta je poznata još od 90-tih, tačnije od završetka Hladnog rata, ali je tek sa ovom ekonomskom krizom našla povoljnu podlogu za realizaciju.
Svjetska elita teži ka totalnoj centralizaciji vlasti, uništavanju Američke hegemonije, te sužavanju nacionalne suverenosti, što ukratko znači jedna globalna diktatorijalna vlast bez premca.
Ovaj scenario bi značio puno više od jednostavne multinacionalne globalne države. Iako bi vjerovatno imala karakter države jer najvjerovatnije bi kao model bila prihvaćena Evropska Unija, taj proces prelaska će svakako biti vrlo spor i mučan.
Međunarodni Monetarni Fond (MMF) će dobiti ulogu diktatora, da bi se omogućio totalni autoritet nad ekonomijom i beskrajna moć impoziranja nad ekonomskim politikama. MMF će biti jedini autoritet nad globalnom ekonomijom u svakom aspektu, od principa privatizacije do slobodne trgovine. MMF će postati Svjetska Centralna Banka. Takođe vrlo je moguće da će okončanje ovog procesa rezultirati uspostavljanjem jednog globalnog političkog autoriteta. Da li će ideal „globalnog carstva“ SAD-a, stati na noge na ovaj način? Ovo je ukratko komentar pojedinih „scenarista“ na temu „Šta će biti sutra?“
S druge strane puno je onih koji misle da će budući „globalni format“, biti u vidu više ekonomskih vele-centralnih destinacija. S jedne strane imamo SAD i V. Britaniju koje smatraju da jedini izlaz iz globalne kize je sveopšta centralizacija, dok druga strana smatra da je jedini izlaz zapravo decentarlizacija, tj. slobodniji višepolarni sistem. Može se reći da centralne globalne sile zapravo žele „cijeli svijet“, centralizirajući ekonomiju, resurse i politički autoritet. Jedna Centralna Banka, Globalna Valuta i jedna Globalna Država.
Naravno da spomenute centralne sile uopšte ne razmišljaju o nekom eventualnom programu o istrjebljenju gladi i siromaštva u svijetu. Jedini cilj je bogatstvo skoncentrisano u jednom centru. Svakako novi projekti pod nazivom „demokratija i mir“ neće izostati, kao kamuflaža za ovaj ideal. Ispašat će oni narodi koji „sjede“ na bogatim resursima; novi etnički konflikti, okršaji civilizacija itd. Bit će nam postavljeni novi ideali, provest ćemo nekoliko stoljeća vjerovajući u njih, ali nažalost ostat ćemo samo figuranti u priči koju će pisati jaki i bogati.
Upravo zbog ovoga, glas koji se uzdiže sa trga Tahrir treba da se prenese cijelom svijetu. Oni koji su tlačeni treba da se dignu protiv „projektanata“ novog globalnog poretka. Glas Tahrira nije dignut samo za promjene na Bliskom Istoku, nego za promjene u cijelom svijetu i protiv centralizovane tiranije koja nas očekuje. Ovaj ustanak treba da se proširi na ulicama od Vašingtona do Pariza, od Londona do Rima i svih ostalih.
Čovječanstvo je na pragu jednog novog „prelamanja“. Zbog toga ustanimo protiv Globalne Države, Super Valute, uništavanja ljudske časti i oduzimanja sloboda…
Autor: Ibrahim Karagul
Izvor: JENI ŠAFAK – 13/12/2011
Za Akos.ba preveo i obradio: Mr. Haris Macić