Istraživanje stručnog povjerenstva, čiji je izvještaj u srijedu predan predsjedniku Bundestaga Norbertu Lammertu, pokazuje da je antisemitizam u Njemačkoj u porastu. Istovremeno, tri slučaja proteklih sedmica jasno pokazuju da se ta tema na ovim prostorima ni u kom slučaju ne uzima olahko- naprotiv, sama optužba za antisemitizam je veoma teška. Kako to paše jedno uz drugo?
Umjetnička galerija Martin-Gropius je prije deset dana u Berlinu preko noći odstranila video-instalaciju jednog poljskog umjetnika u toku njegove izložbe, bez konsultacije s njim ili nekim od kustosa. Prije toga se direktor berlinskog Centrum Judaicuma, Hermann Simon, pobunio pred svojim kolegom iz muzeja zbog kratkog filma u kojem se prikazuju goli muškarci i žene kako se igraju ganjanja u bivšoj gasnoj komori.
Nekoliko dana kasnije, Charlotte Knobloch, bivša predsjednica Središnjeg vijeća Jevreja, požalila se političaru Gerwaldu Claus-Brunneru zbog njegove palestinske marame koju nosi. Palestinka je «izraz antižidovskog opredjeljenja», napisala je Knobloch u otvorenom pismu. Prošle nedjelje je omladinski emiter javne radiotelevizijske stanice Brandenburga (RBB), Radio Fritz, jednostavno ukinuo emisiju dugogodišnjeg moderatora Kena Jebsena. Kao razlog su navedene optužbe koje je publicist Henryk M.Broder objavio na internetu. No, Jebsen opet može da moderira, optužbe su «neosnovane», kako je izjavila rtv-kuća.
Ples u arealu koncentracionog logora
Iskreno govoreći, video instalacija „Berek“ poljskog umjetnika Artura Zmijewskog, se može smatrati neukusnom. Ali, ne smije se zaboraviti ni sličan video s kojim je 90-godišnjak Adolek Cohn, svjedok holokausta, prošle godine izazvao senzaciju na internetu. U videu je Adolek sa svojom kćerkom plesao u koncentracionom logoru Auschwitz uz pjesmu «I will survive». Video je od mnogih, i od Spiegela, hvaljen kao «poruka želje za opstankom».
Da li je palestinki mjesto u njemačkom parlamentu, o tome se može diskutirati, i RBB moderator Ken Jebsen se može smatrati dosadnim brbljavcem. Ali, pogrešno je skrivati se čim se spomene optužba za antisemitizam. Zapanjujuće je kako su poneki u brzopletnoj poslušnosti spremni da žrtvuju slobodu izražavanja i umjetničku slobodu, samo da ne bi izazvali glasine da štite antisemitističke predrasude.
Test tolerancije za muslimane
Borbi protiv antisemitizma je s tim, nenamjerno, nanesena šteta. Zbog njihovih bojažljivih napora ne izazivati nikoga, odgovorni podržavaju predrasudu da Židovi u Njemačkoj posjeduju posebnu moć. Ali o tome nema govora: udio židovskog stanovništva je mali, pa tako i njihov utjecaj mali.
Treba primjetiti i to da niti šef muzeja Hermann Simon nije zahtijevao ukidanje spornog umjetničkog djela, niti je Broder zahtijevao ukidanje emisije koju je napadao. Za ove odluke su odgovorni rukovodstvo berlinske umjetničke galerije Martin-Gropius i radio-stanice Fritz, koji su svojim radnicima zabili nož u leđa.
Za usporedbu: kada su muslimani ogorčeni zbog karikatura Poslanika Muhameda, s.a.v.s., ili kritiziraju teze antimuslimanskih publicista, tada im se s njemačke strane rutinski ukazuje na umjetničku slobodu i slobodu mišljenja. Učesnike prve «islamske konferencije» je tadašnji ministar unutarnjih poslova, Wolfgang Schaeuble, kao dokaz da su tolerantni, prisilio da gledaju operu u kojoj je Poslaniku Muhamedu, s.a.v.s, simoblično odsječena glava.
No, čim se pojavi i mala optužba antisemitizma, ovaj princip se po kratkom postupku obustavlja. Čak se i princip «u sumnji za optuženog» preokreće, ukoliko se moraju pravdati ne oni koji cenzurišu, već oni koji se cenzurišu. Naravno, lijepa je vijest da se antisemitizanm u Njemačkoj ne banalizuje. Ali, nije svaka optužba za antisemitizam opravdana. Charlotte Knobloch je, na primjer, «kamenje spoticanja» koji su na mnogim mjestima postavljeni u pločnike kao spomen na deportirane Židove, smatrala «nepodnošljivim», jer se po njenom mišljenju spomen tako «gazi nogama».
Dvolična senzibilnost
Također, takva senzibilnost kao što je prema antisemitzmu bi trebala biti prisutna u svim oblicima diskriminiranja. Ko želi rastući antisemitizam u Njemačkoj uspješno spriječiti, mora se boriti protiv bilo kakvog oblika diskriminiranja.
Ko je iz vremena nacizma naučio da se Židovi ne smiju diskriminirati ali istovremeno prezire druge manjine, onda on iz tog doba nije ništa naučio. Neće uspjeti borba protiv antižidovskih klišea ako se ne primjećuju, na primjer, predrasude protiv muslimana. Ko pri tome ima različita mjerila, od samog početka nije vjerodostojan. To ne znači da se brzlopleto sam cenzurira kako bi izbjegao sve moguće konflike. Naprotiv: konflikt se ne može izbjeći, i treba ga rješavati. O sukobu na Bliskom istoku bi se trebalo pozabaviti i u školskoj nastavi, zahtijevaju stručnjaci koji su za saveznu vladu uradili izvještaj o antisemitizmu. Također, različita razmišljanja o umjetnosti i ličnom okusu moraju biti dozvoljena. Jedini koji ovoj temi ispravno pristupa je zastupnik stranke „gusara“ Gerwald Claus-Brunner. On je Charlotte Knobloch jasno stavio do znanja da on neke stvari vidi drugačije od nje.
Izvor: Njemačke dnevne novine „TAZ“, 11.11.2011
Prijevod s njemačkog: Senada Mešanović