Djecu tjeraju da prose, a oni voze skupocjene mercedese
Potrebno je potpisati protokol kojime bi se institucije obavezale da provode zakon i sankcioniraju roditelje koji zbog svojih sebičnih ciljeva tjeraju djecu na skitnju i prošnju
Jutro u Tuzli jučer je bilo maglovito. Magla se nije dizala cijeli dan, a temperatura je bila ispod nula stepeni. Na jednoj od gradskih raskrsnica, bos je stajao dječak, koji je, kada bi primijetio da se auta zaustavljaju ispred semafora, pritrčavao vozilima i kucajući na prozor, ispružene ruke i uvježbanog, snuždenog izraza lica, od vozača tražio novac.
Neki se sažale, pa mu daju bombonu ili poneku ˝paru˝. Neki ga tjeraju od svojih vozila, a neki projure pored njega i ne obazirući se.
Prizori djece koja prose na tuzlanskim raskrsnicama, ugrožavajući vlastiti i tuđe živote, veoma su česti. Prose i na drugim mjestama, u grupama, sa starijima ili pojedinačno. Najbolje ˝prolaze˝ na javnim skupovima, gdje ˝zarade˝ stotine KM.
Ne znaju slova, ali znaju valute
Ustvari, novac koji isprose ne ostaje kod njih, već završava u džepovima roditelja ili čak i drugih osoba. Nerijetko se može vidjeti da na kraju “radnog dana” po promrzlu djecu dolaze odrasle osobe u skupocjenim mercedesima.
Iako vjerovatno ne znaju slova, veoma dobro raspoznaju valute, pa tako ne primaju eure, nego isključivo konvertibilne marke u svim apoenima.
-Nerijetko su prisiljeni na prošnju, skitaju, ne idu u školu, a nije isključeno ni njihovo fizičko, seksualno ili emotivno zlostavljanje-kazala je Sahiba Srna, iz tuzlanskog Udruženja ˝Zemlja djece˝ i dodala da se institucije suočavaju sa brojnim administrativnim problemima.
Veliki broj djece, tvrdi ona, administrativno ne postoji, jer nisu registrirani po rođenju.
-Osim toga, karika koja nedostaje je prihvatilište, u smislu podrške djeci u procesu njihove integracije u društvo. Zbog nepostojanja takve ustanove, Centar za socijalni rad vraća djecu u porodice iz kojih dolaze, gdje ih roditelji i drugi članovi ponovo tjeraju na prošnju-kazala je Srna.
Institucije ne sprovode zakon
Azem Poljić, iz Ministarstva za rad i socijalnu politiku u Vladi TK, smatra da se u ovom slučaju radi o klasičnoj trgovini djecom.
-Zbog sebičnih ciljeva odraslih, djeca prosjače. Oni čine ono što im roditelji narede. Nemaju svoj stav, ne mogu ga ni izgraditi u takvom ambijentu-kazao je Poljić i istakao da je potrebno potpisati protokol o obavezama u kontekstu postupanja sa ovom socio-patološkom pojavom, odnosno institucije natjerati da poduzimaju zakonom propisane mjere.
Predstavnici OSCE-a, koji su organizatori današnjeg okruglog stola o dječijem prosjačenju, kazali su da danas možda neće biti potpisan protokol, ali očekuju da će razgovori uroditi plodom u pogledu udruživanja institucija i građana s ciljem sklanjanja djece sa ulica, kako se njihova prava ne bi kršila.
-Ne smijemo okretati glave, nego komunikacijom i zajedničkim snagama trebamo organizirati aktivnosti za djecu primjerene njihovom dobu i skloniti ih sa ulice-poručila je pedagogica Alma Đedović.
(bportalba)