Džihad je dio vjerovanja
DŽIHAD (BORBA NA ALLAHOVOM PUTU) DIO JE VJEROVANJA
36. PRIČAO NAM JE Haremi b. Hafs, njemu ispričao Abdul-Vahid, ovome Umare, njemu Ebu-Zur’a b. Amr b. Džerir
i rekao da je čuo Ebu-Hurejru, kako prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je izjavio:
– Allah se rado odaziva onome koji krene u borbu na Njegovom putu: „Koga je izvelo u borbu samo vjerovanje u Mene i priznavanje Mojih poslanika, povratit ću ga (domu) s nagradom ili ratnim plijenom koje je zaslužio ili ću ga uvesti u Džennet“, (kaže Allah).
– Kad ne bih prouzrokovao poteškoću svome ummetu (sljedbenicima), ne bih izostao ni od jedne vojne akcije i želio bih da budem ubijen na Allahovom putu, zatim proživljen, pa ubijen, potom proživljen i opet ubijen.1
1. Sadržaj hadisa upozorava:
– na vrijednost borbe i pogibije (šehadeta) na Allahovom putu i na spremnost sagorijevanja za bolju budućnost svoje zajednice;
– ističe se samilost i sažaljenje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, prema muslimanima, čuvajući ih od obaveza koje su van njihovih mogućnosti;
– između više dužnosti treba izvršavati uvijek onu koja je preča i za zajednicu korisnija;
– potrebno je suzbijati zle navike ljudi, a propagirati rad dobrih djela i vođenje borbe protiv neprijatelja koji predstavlja opasnost za zajednicu. Duša osobe koja se žrtvovala zarad Allaha, dželle šanuhu, i za dobro svoje zajednice ulazi u džennetske blagodati i provodi svoj zagrobni život u punom zadovoljstvu, kako je to u Kur’anu rečeno: „Oni su i dalje živi kod svoga Gospodara i snabdjeveni.“ Oni su živi i u sjećanju svoga naroda. Moguće je da se gornjim hadisom aludira na ulazak u Džennet po izdisanju na bojnom polju, odnosno da će unići u Džennet među prvim dobrim i Allahu, dželle šanuhu, ugodnim osobama. Ovakvi bi trebali unići u Džennet bez polaganja računa za svoj ovozemni rad. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Pogibijom na Allahovom putu čovjeku se praštaju svi njegovi minuli grijesi, izuzev duga.“
