50. PRIČAO NAM JE Musedded, njemu Isma’il b. Ibrahim, ovoga obavijestio Ebu-Hajjan Tejmi prenoseći od Ebu-Zur’e, (a on) od Ebu-Hurejre da je rekao:
– Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana među svijetom bio je vidljiv1, pa mu dođe neki čovjek i upita:
– Šta je iman?
– Iman je – odgovori Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem – da vjeruješ Allaha, Njegove meleke, susret s Njim (na Sudnjem danu), da vjeruješ Njegove poslanike i proživljenje.
– Šta je islam? – upitao je čovjek.
– Islam je – reče Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, da obožavaš Allaha, da Mu u tom ništa ne pridružuješ, da klanjaš namaz, da daješ propisani zekat i postiš mjesec ramazan.
– Šta je ihsan? – upitao je on.
– Da obožavaš Allaha – odgovorio je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem – kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.
– Kada će biti Sudnji dan? – upitao je čovjek.
– Pitani ne zna ništa više od onoga koji ga pita, samo ću te obavijestiti – rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem – o njegovim znacima: kada robinja rodi sebi gospodara, kada se crnomanjasti2 pastiri deva budu s ponosom međusobno nadmetali u gradnji (zgrada). On je jedan od pet tajni koje poznaje samo Allah. Potom je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, citirao: „Znanje o Sudnjem danu, samo je kod Allaha.“
Zatim se čovjek okrenu, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Vratite ga!“ Kako oni nisu više nikoga vidjeli, (Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem) dodade: „To je Džibril. Došao je da pouči svijet u njihovoj vjeri.“
– On je to sve – kazao je Ebu-Abdullah (Buhari) – učinio sastavnim dijelom vjerovanja.3
1. U početku je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio među svojim ashabima i kada bi dolazio neki stranac ne bi ga mogao prepoznati. Potom su oni od njega tražili dopuštenje da mu naprave neko posebno mjesto gdje bi sjedio te tako bio prepoznavan, te su mu napravili klupicu od ilovače.
2. Od toga kako se čita riječ „el-buhm“ spomenuta u hadisu zavisit će i nešto drugačije značenje same riječi. Ako se ona čita s dammom na kraju, tj. „el-buhmu“, bit će atribut riječi pastiri i tada će označavati crnomanjaste ili crne pastire – kako je i prevedeno, ili nepoznate ili siromašne pastire koji koji nemaju nigdje ničega i čuvaju drugima ovce za nadnicu. Ako ovu riječ pročitamo s kesrom, tj. „el-buhmi“, ona će biti atribut za riječ deve i označavat će crnomanjaste deve.
3. Riječ „ihsan“ spomenuta u hadisu jeste infinitiv glagola „ahsene juhsinu“ i jezički znači dobročinstvo. Ovdje se radi o jednoj kategoriji ibadeta Allahu Uzvišenom, odnosno o „dobrom“ činjenju ibadeta, a što je sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio riječima: „… da se moliš Allahu kao da ga vidiš…“
Svi ljudski poslovi čine se svjesno ili nesvjesno. Loši poslovi su raznovrsni. Čovjek, kao razumno biće treba znati da je stalno pod nadzorom Allaha, dželle šanuhu, a ako živi u uvjerenju da ga Allah vidi, prati i zna svaku ljudsku misao, bit će dovoljno da ga to odvrati od grješnog posla, da se Allahu moli s najvećom skrušenošću i da svoju dužnost prema Njemu i drugima svjesno i uredno obavlja.
Dobra i pobožna djela odraz su vjere u Allaha, dželle šanuhu, u Njegovu nagradu i uvjerenje da On bez sumnje vidi, prati i zna svaki pokret živog bića. Ko priznaje Allaha, dželle šanuhu, a ne vrši Njegove zapovijedi njemu nedostaje potrebno uvjerenje o neophodnosti vršenja dobročinstva i poimanje veličine Allaha, dželle šanuhu, i shvaćanje Njegovih naredbi.
Ako čovjek razmišlja o budućem svijetu i životu na njemu, o smrtnim časovima; o zagrobnom životu i proživljenju poslije smrti, o odgovornosti za učinjena djela, i kazni ili nagradi za njih, postarat će se da čini što više dobrih i Allahu, dželle šanuhu, ugodnih djela, kloneći se loših poslova.
Nevevi kaže da dio hadisa: „Da se Allahu moliš kao da ga vidiš…“, predstavlja jedan veliki osnov islama, važan princip koji imaju muslimani, oslonac iskrenima, žudnju tragaocima, riznicu arifima i stalnu praksu pobožnih.
Kadi Ijad je rekao: „Ovaj hadis sadrži objašnjenje svih obaveza u slučaju vanjskih i unutarnjih ibadeta, kao što su dogme vjerovanja, djela tjelesnih organa, iskrenost (čistota) srčanih dubina i čuvanje od zla (loših) djela. Štaviše, sve šerijatske znanosti se naslanjaju na njega i od njega napajaju.“
Dio teksta hadisa: „Kada robinja rodi sebi gospodara…“, islamski učenjaci raznoliko tumače. Nevevi kaže da najveći broj smatra da se time misli na proširenje islamske vlasti na daleke zemlje u kojima se domoroci potčinjavaju vlasti svojih gospodara, a mnoge žene dolaze u robovsku podčinjenost osvajača sa kojim počinju kao robinje rađati djecu. Ovako rođena djeca od majke robinje i slobodnog građanina imaju status slobodnih ljudi; ona su nasljednici prava svoga oca i kao takvi gospodari svega čime je gospodario i njihov otac, oni su gospodari čitavog očevog imanja pa i robinja među koje spada i njihova majka, ukoliko je nije njen gospodar ranije oslobodio.
Ajni navodi još i slijedeća mišljenja:
– pohlepa za novcem može čovjeka zanijeti toliko da proda i robinju koja mu je rodila dijete, bilo s njim bilo s nekim drugim muškarcem. Prelazeći tako iz vlasništva jednog u vlasništvo drugog gospodara, dođe ona na koncu kupnjom u vlasništvo svoga sina, a on, ne znajući da mu je to majka, postupa s njom kao i s ostalim robinjama. Zbog ovakvih neprilika islam je zabranio gospodaru prodati robinju s kojom je već rodio dijete;
– misli se, možda, da dijete robinje koja postane slobodna zbog toga što ga je rodila, postane svojoj majci poput gospodara;
– možda je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pod simptomima propasti svijeta mislio i na neodgojen i moralni pad djece koja postupaju sa svojim roditeljima kao što to čine trgovci sa svojim robovima. Ponižavanje, neposlušnost, eksploatisanje svojih roditelja obično uslovljava poremećaj društvenog poretka i opću propast zajednice;
– slučaj se može odnositi i na robinju koja rodi vladara (kralja) pa postane njegov podanik kao što su i ostali članovi njegovog kraljevstva.
Dio hadis aaludira na širenje islamske vlasti na okolne krajeve, migriranje poljoprivrednika u gradove i zanemarivanje stočarstva zajedno s ostalim granama zemljoradnje.
Kurtubi smatra da se jednim dijelom hadisa misli na jednu revolucionarnu prekretnicu u društvu kada će beduini doći do vlasti, tlačiti ljude i poslije se odati zgrtanju kapitala, raskošnom životu, podizanju palača i takmičenju u tome.
Iz hadisa se još zaključuje:
– osnov imana je vjerovanje u Allaha, dželle šanuhu, Njegove meleke, suočenje s Allahom, dželle šanuhu, na Sudnjem danu, vjerovanje u Allahove, dželle šanuhu, poslanike, u proživljenje i odgovornost za učinjena djela;
– meleki se mogu predstaviti čovjeku u kom god hoće liku. Tako se Džibril, isporučujući Objavu Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, obično prikazivao u fizionomiji jednog ashaba dok je drugi put u liku nekog drugog čovjeka, a dva puta prikazao mu se u svom prirodnom liku;
– vjerovanje i praktična primjena islamskih propisa čini jednu nerazdvojnu cjelinu. Uredno obavljanje vjerskih dužnosti, biti dobar u ibadetu (ihsan), znaci su ljudi jakog imana.
islambosna.ba