Faraon je odbio i optuzio ga da je on čarobnjak koji želi da obmani ljude. Zakazao je skup na kojem će se sabrati faraonovi čarobnjaci i Musa , a narodu bi rečeno: “Hoćete li se iskupiti da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici!” A kad dođoše čarobnjaci faraona Musa im reče: “Bacite ono što želite baciti!” I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: “Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!” Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli. Čarobnjaci se onda na tle baciše i rekoše: “Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, Gospodara Musaova i Harunova!”(Prijevod značenja, Es-Šu’ara)
Čarobnjaci primiše Allahovu vjeru, a i narod koji se okupi, ali, tada nastaju iskušenja od strane faraona i njegove vojske, “Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!” – viknu faraon. “Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamtićete vi! Izodsijecaću vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda će vas sve razapeti!” A oni rekoše: “Mi ćemo se, doista, Gospodaru našem vratiti! Ti nam zamjeraš samo to što smo u dokaze Gospodara našeg povjerovali kada su nam oni došli. Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i učini da kao vjernici umremo!” A glavešine naroda faraonova rekoše: “Zar ćeš ostaviti Musaa i narod njegov da nered u zemlji Pravi i da tebe i božanstva tvoja napusti?” – On reče: “Ubijaćemo mušku djecu njihovu, a žensku ćemo im ostavljati u životu; mi, uistinu, vladamo njima.” !”(Prijevod značenja, Eš-Šu’ara)
Musa, alejhi selam, tješio je svoj narod i pozivao ih da se strpe kako bi sačuvali svoju vjeru, jer je vjera najbitnija, Musa reče narodu svome: “Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi, Zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih; a lijep ishod će biti za one koji se budu Allaha bojali.” (Prijevod značenja, El-Earaf)
Nastupaju proganjanja i ubijanja muške djece, tako da je Musa, alejhi selam, bježao sa svojim narodo prema moru. I Mi objavismo Musau: “Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete gonjeni.” I faraon posla po gradovima sakupljače: “Ovih je zaista malo i rasrdili su nas, a mi smo svi budni!” I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, iz riznica i dvoraca divni Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi. I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše. Pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: “Samo što nas nisu stigli!” “Neće!” – reče on – “Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” I Mi objavismo Musau: “Udari štapom svojim po moru!” – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo; i Mi onda tamo one druge približismo – a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo – i one druge potopismo. To je, zaista, pouka, a većina njih nisu bili vjernici.”(Prijevod značenja, Ta-Ha)
Ostvarile su se Musaove, alejhi selam, riječi: “… i budite strpljivi, Zemlja je Allahova, On je daje u naslijeđe kome On hoće od robova Svojih.” (Prijevod značenja, El-Earaf) Kao što su se ostvarile njegove riječi kada je rekao: “Gospodar vaš će neprijatelja vašeg uništiti, a vas nasljednicima na Zemlji učiniti, da bi vidio kako ćete postupati.”(Prijevod značenja, El-Earaf)
Pa da vidimo kako su se ponasali sljedbenici Musa’a, alejhi selam, nakono što ih je Allah spasio od faraona i učinio ih nasljednicima na Zemlji. Jesu li zahvaljivali Allahu i ustrajali u vjeri ili su sve blagodati zaboravili i nastavili po onom što su navikli prije Musa’a, alejhi selam?
Samo što su prešli more nastupila su Allahova iskušenja, da provjeri iskrenost njegovih vjernika, I Mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, pa oni naiđoše na narod koji se klanjao kumirima svojim. “O Musa,” – rekoše – “napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove!” – “Vi ste, uistinu, narod koji nema pameti!” – reče on. “Zaista će biti poništeno ono što ovi ispovijedaju i beskorisno će im biti ono što rade. Zar da vam, pored Allaha, tražim drugog boga, o On vas je iznad ostalog svijeta uzdigao?” (Prijevod značenja, El-Earaf)
Nakon ovog slučaja Musa, alejhi selam, uputio se sa svojim narodom prema Palestini, u kojoj su zatekli Arape, bilo mu bi naredeno da ih napadne i tu se nastane. Medutim, kako su se ponašali ti sljedbenici Musa’a, alejhi selam, koje je Allah, malo prije, spasio od faraona. Musa, alejhi selam, reče im: “O narode moj, uđite u Svetu zemlju, koju vam je Allah dodijelio, i ne uzmičite nazad, pa da se vratite izgubljeni”- oni rekoše: “O Musa, u njoj je nemilosrdan narod i mi u nju nećemo ući, dok god oni iz nje ne iziđu; pa ako oni iz nje iziđu, mi ćemo onda, sigurno, ući.” Dva čovjeka koja su se Allaha bojala i kojima je On darovao milost Svoju – rekoše: “Navalite im na kapiju, pa kad kroz nju prođete, bićete, sigurno, pobjednici; a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!” “O Musa,” – rekoše oni – “dok god su oni u njoj mi nećemo u nju ulaziti! Hajde ti i Gospodar tvoj pa se bijte, mi ćemo ovdje ostati!” “Gospodaru moj,” – reče Musa – “ja osim sebe imam moć samo nad bratom svojim; zato presudi nama i ljudima grješnim!” (Prijevod značenja, El-Ma’ide)
Allah je učino da su lutali po Zemlji sve dok nije izumrla ta generacija i došla druga koja je prihvatila vjeru, “Četrdeset godina oni će zemljom lutati” – reče On – “jer će im Sveta zemlja zabranjena biti, a ti ne tuguj za narodom grješnim!”(Prijevod značenja, El-Ma’ide)
Ovo su samo neka iskušenja kojim je su iskušani Israelčani (Benu Isra’il) koje spominje Kur’an i time nam daje pravu sliku tog naroda i njihov odnos prema Allahovoj vjeri i Njegovim Poslanicima.
Piše: mr. Nihad Ljakić
Izvor: iman.ba