Ovaj, još jedan “račun bez krčmara”, organizirala je njemačka fondacija Konrad Adenauer Stiftung (KAS), a platili su u mnogo čemu izigrani poreski obveznici BiH.Mediji su uveliko prenosili kako su lideri iz Socijaldemokratske partije (SDP), Stranke demokratske akcije (SDA), Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Srpske demokratske stranke (SDS), Hrvatske demokratske zajednice 1990 (HDZ1990) i Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZBiH) – samo jalovo pričali (anegdote i viceve, “saljevali stravu” i tome slično), ali naravno – ništa se nisu dogovorili. Trebalo se pričati o Ustavu BiH, ali svi su pričali o onome što im najviše godi, ne izlazeći već 14.mjeseci iz vlastite “zone komforta”. Oni su veseli, njima je lijepo, primaju visoke plaće, putuju po svijetu – a narod koji ih je birao ispašta.
Amerikanci ih upozoravaju ali Bosance baš briga
U isto vrijeme, dok se političari u BiH sramotno nadmudruju oko vlastitih fotelja, ne odgovarajući ikome, pa čak ni biračima u njihovu, i konačno i u bosansku sramotu upro je jedan od najviših dužnosnika State Departmenta.
Govoreći o tome i za Webpublicapress, zamjenik pomoćnika američke državne tajnice Philip Reeker upozorio je sa ne malom dozom rezignacije – kako političari u BiH nisu ispunili ono što se od njih očekivalo, navodeći da je to “sramotno”:
“Vi ste svakako u pravu, jer prošlo 14 mjeseci od kad su gradjani-glasači izašli na birališta i izabrali svoje predstavnike koji nisu izvršili svoj posao. Oni nisu sjeli i formirali najosnovniju strukturu Vijeća ministara – državnu vladu. To je doista nešto što je sramotno”.
Naravno, Reeker je donekle prozvao i gradjansku inerciju u Sarajevu, uključujući svakako, kako se bar piscu ovih redova čini – intelektualnu elitu, da su suviše uspavani u stanje, u kome je njima dobro, iako je najvećoj većini gradjana BiH – dogorjelo do prstiju. U Bosni izgleda svi spavaju osim lopova, a oni rade danonočno, suradjuju preko entitetskih linija i državnih granica, dokazujući da multikulturalnost ima smisla kad ima i interesa. Šalu na stranu!
U Bosni i Hercegovini se moraju probuditi oni koji su suviše oslonjeni i na medjunarodnu zajednicu, i koji mnogo toga rade po oprobanom “socijalističkom” klišeu: “dovoljno” je aminovati glavešinama uz horsko ponavljanje isprobanih fraza koje se “moraju” poput religijskih mantri ponavljati. Iz iz tog se mrtvila i znane mimikrije mora krenuti naprijed! Jednostavno MORA! Kao što je to blago rekao pomoćnik zamjenika američke državne tajnice ambasador Philip Reeker.
Uostalom, on je zvučao sasvim odlučno šaljući neambivalentnu poruku tom uspavanom gradjanstvu BiH; teško je sad razlikovati tko je dobitnik, a tko gubitnik, ali meni izgleda da su zapravo svi gubitnici. Mislim na gradjane BiH.
“To je u njihovom je interesu kao lidera i političara, ali i u interesu naroda. Kao što je to pomoćnik državnog sekretara (Philip) Gordon rekao prije nekoliko sedmica: Mi to (formiranje vlade – op.aut.) željeti više od njih samih, ali to je načisto prioritet. To nije nešto od čega ćemo mi, medjunardodna zejednica biti oštećena – ako lideri BiH ne mogu formirati funkcionalnu vladu i poći naprijed. U pitanji su su njihovi ljudi koji trebaju poći naprijed prema evropskim perspektivama”, rekao je Reeker.
Propala šansa i jezerska romansa
Iako je dnevni red pomenutog sastanka u italijanskom ljetovalištu Cadenabbiji bio Ustav BiH, mnogi su se nadali, možda čak i Amerikanci – da će se na marginama ovog egzotičnog turističkog izleta bh. političara u Italiji posmatrači među stranačkim liderima razviti neka konkretna diskusija o formiranju bh.vlade. Ali ništa osim razglednice iz mondenskog mjesta.
Gora od te anemične scene bh. političkog beznadja ove kasne jeseni 2011, bila je samo izjava njemačkih organizatora ovog sastanka, koji su ovo turističko putešestvije organizirali: “Mi ne želimo špekulirati o rezultatu ovog skupa, jer ti to značilo da se stavlja nepotreban pritisak na političare BiH,” izjavila je Sabina Wölkner, direkorica KAS-a u BiH, prenosi South East European Times. Organizatori iz zaklade Konrad Adenauer, prenosi isti izvor – rekli su još kako formiranje nove vlade u BiH uopće nije bio fokus sastanka u Italiji.
“Skup nije bio organiziran u svrhu olakšavanja dijaloga između lidera u BiH,” izjavila je i predstavnica KAS-a Ivana Marić.
U redu! Imaju ljudi iz medjunarodne zajednice pravo da troše svoje vrijeme i svoj novac gdje hoće i kako hoće! Ali nemaju pravo da troše strpljenje gradjana BiH, planinareći im po živcima, jer one koji su ih iznevjerili ugošćuju u nekoj bjelosvjetskoj pričaonici, umjesto da ih pritisnu. Da pritisnu, po cjenu da mi novinari to proglasimo – “pritiskom”. Jer, bolji je pritisak na bh.političare nego nastavak svakog pritiska i tenzija svake vrste kojima su gradjani BiH izloženi zbog ležernosti svojih političkih mangupa – kojima medjunarodna zajednica ovakvim gestama ide na ruku.
Dajte nam “Dayton 2″ odmah
Slučajući glasnogovornice fondacije Konrad Adenauer, pomislio sam kako bi bilo dobro – umjesto jezerske panorame, bh. političare poslati u neki izolovani politički karantin. I onda im dodjeliti za glavnog koordinatora nekoga poput pokojnog Richarda Holbrookea. Dakle strpati ih na dvije do tri sedmice, a možda bi im bilo potrebno i manje od sedam dana, “gurnuti” negdje gdje bi se morali dogovoriti oko vlade.
Evo, recimo da se taj skup sazove u nekom od hangara američke vojske, u blizu Bonna (zbog podsječanja na “Bonske ovlasti OHR-a), a de se cio dogovor proglasi “dejtonskim dogovaranjem”. Mi novinari bi ga nazvali “Dayton 2″, bez obzira što bi mjesto dogadjanja daleko od zračne baze Wright Paterson u Ohiou. Važnom mi se čini ta dejtonska simbolika, jer se neki koji su, sjećam se dobro 1995, bili kategorički protiv Daytona sada zaklinju u njega, pa pozivaju na povratak “izvornom Daytonu”.
I opet bi pored stranaka iz BiH, trebali pozvati i predstavnike njemačkog Bundestaga, članove Europskog parlamenta i predsjedavajućeg Europske komisije, kao i pravne eksperti iz Europskog suda za ljudska prava, Europskog vijeća i Venecijanske komisije. Uz uvažene Doris Pack (Bundestag), Petera Sorensena (Evropski parlament), Eminu Bozkurt (Evropski parlament), Miroslava Lajčaka i Christiana Schwartz-Schillinga (bivši visoki predstavnik za BiH). Ali, (kad smo već kod “izvornog Daytona”) — trebalo bi im, evo pade mi na pamet – na vrata zakucati jedini Holbrookeov alter ego; servirati im Lorda Paddy Ashdowna.
A nama dajte Monty Pythona
Jer kad je Lord Ashdown u BiH u jednom danu mogao smjeniti čak 59 bh.političara – ne bi mu, iskreno se nadam ni oko trepnulo da smjeni ovu šestorku bh. političkih “prvaka”, koju kolege s pravom nazvaše “putujućim cirkusom”. A komedijaš Monty Python je za njih, ma šta da vam kažem – Monty Pyhton, jer pored njega je moja generacija daleko ozbiljnije shvatala svijet oko nas nego pored ovih cirkuzanata.
Ashdown bi već svakako znao kako da odgovori Dodikovom balonu u vidu još jedne probne izjave, kako bi “ubuduće, Ustav BiH trebao sadržavati mehanizam kojim bi se učesnicima omogućio miran razlaz i koji bi uključivao proceduru po kojoj bi ljudi mogli izraziti svoje mišljenje o tome šta žele da se postigne,”.
Što se bh. političara tiče, engleski lord bi već znao kako da Dodika smjesti u neki od “Pythonovih” urnebesnih skečeva (pogledajte ovdje “Kliniku argumeneta”). Dok se oni tako zabavljaju, nama običnim voajerima strašne bosanskohercegovačke postdaytonske zbilje dajte tog komedijaša Monty Pythona za prave, za pametnu razbribigu – da ne poludimo do kraja! Eto tako da se bar malo nasmijemo, kad je već mnogima do plakanja.
(webpublicapressnet)