Za zapadni Balkan niži stepen članstva?

BRUXELLES – Evropska unija je pred temeljitim promjenama svog ustrojstva i tekućih politika, što su obnarodovali njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, koji je stavio do znanja da će zemlje zapadnog Balkana biti primljene u niži stepen članstva EU. Ako Srbija, Crna Gora i možda Makedonija uopće počnu pregovore o članstvu s EU-om krajem iduće godine, proći će barem šest-sedam godina dok ne dođu do praga Unije, a dotle će se i EU bez sumnje preobraziti u novom ustrojstvu, ocijenili su evropski diplomatski izvori u “zasad jedinom mogućem osvrtu” za agenciju Beta.

Evropska komisija je juče (četvrtak) u Bruxellesu potvrdila da se ovakav scenarij razmatra, ali je ukazala na ocjenu predsjednika Komisije Josea Manuela Barrosa da bi razdvajanje članica EU u različite stepene integracije značilo da se jako otežava mogućnost za ulazak u eurozonu i predstavljalo i neposredan ekonomski udarac nekim članicama.

Kancelarka Merkel je, međutim, upozorila da ovakva EU ne može preživjeti i da su nužne strukturne reforme, dok je Sarkozy saopćio da bez brže integracije neće biti ni eura i zato se EU mora dalje razvijati “u dvije brzine”, pošto sa možda 35 budućih članica, prijemom zapadnobalkanskih zemalja, ne mogu svi napredovati najbržom “prvom brzinom”.

Jer, unutar Unije mora da se stvori jezgro zemalja brže “političke, federalne integracije”, što bi obuhvatilo članice zone eura, dok bi ostale zemlje EU bile u sporijoj “drugoj brzini” konfederalne integracije.

Sarkozy je predočio da sada EU ima 27 članica i da će “očigledno biti nužno da se s vremenom” otvori i za Balkan.

-Tad će nas biti 32, 33 ili 34, i niko ne misli da je federalizam, potpuna integracija…. Neće biti jedinstvene valute eura bez jačanja ekonomske integracije i usaglašavanja, a to je pravac u kojem idemo – podvukao je francuski predsjednik.

– Bit će, jasno je, dvije brzine: jedna ka većoj integraciji unutar zone eura i više konfederalna u EU – objasnio je Sarkozy, napomenuvši ponovo da je ulazak nepripremljene Grčke u zonu eura 2001. bila “greška”, što se sad ispoljilo u teškoj krizi duga te zemlje.

Žestok potres unutar eurozone i još velika neizvjesnost oko načina kako će se iz finansijsko-budžetske krize izvući neke članice i stabilizirati eurozona ubrzali su razmatranje načina da se daljim objedinjavanjem ustrojstva i ekonomsko-finansijske politike među članicama eurozone stvori snažno jezgro onih koje bi zajednički brže napredovale.

To bi također trebalo da omogući znatno lakše djelovanje institucija i politika EU, stavio je do znanja Sarkozy, a iz njemačkih zvaničnih izvora je stavljeno do znanja da bi, ako se ispostavi da je nužno, neke zemlje mogle i izaći iz eurozone da bi ona bila zbijenija i lišena stalne potrebe da odlučuje jednoglasno.

Ovakvo razmišljanje nailazi na podršku još nekih moćnih, ekonomski i finansijski stabilnih članica eurozone, kao što su Holandija, Finska ili Austrija.

U Berlinu i Parizu se razmatra uvođenje u eurozonu mehanizma glasanja u kojem bi prema ekonomskoj težini svaka članica imala i veći upliv i broj “ponderisanih glasova”. Zona eura, vrlo vjerovatno s manjim brojem članica nego sada, imala bi i neki stalni sekretarijat u Bruxellesu, odvojen od Evropske komisije.

Za to bi bilo nužno unijeti i promjene u temeljni akt EU, Ugovor iz Lisabona, iako već sad u tom Ugovoru postoji odrednica da neke članice, koje to žele, mogu stupiti u “pojačanu saradnju” na nekom sektoru, a to su već upravo sistem jedinstvene valute, ukidanje unutrašnjih granica u šengenskoj zoni, ugovori o policijskoj saradnji i jedinstvenoj strukturi evropske avioindustrije, proizvodnje i lansiranja satelita.

Naravno, “Evropa u dvije brzine” bi značila da neke članice koje ne žele da se uključe u neki sektor brže integracije mogu, kao i dosad, da traže izuzeće iz te zajedničke politike EU, što je najviše koristila Velika Britanija, koja ne želi u eurozonu, ali snažno podržava njenu budžetsko-finansijsku stabilizaciju, jer 60 posto britanskog izvoza ide na tržište EU.

(FENA)