Tragovi bosanskih hadžija, II dio

Ne postoje podaci o broju hadžija koji su u to vrijeme kretali na hadž iz BiH, ali na osnovu podataka koje iznosi Mirsad Mahmutović, a odnose se na broj hadžija iz cijeloga svijeta, može se zaključiti da se svijet nije ni oporavio od prvog svjetskog rata a već je došla velika ekonomska kriza, a brzo poslije toga i drugi svjetski rat. Posebno je interesantan podatak da je 1926. na hadžu bilo 96312 hadžija iz cijeloga svijeta, da bi 1939. na hadž stiglo samo 9024 hodočasnika. Prema dostupnim podacima, između dva rata hadž je obavilo manje od 50 Bosanaca i Hercegovaca. Na žalost nitko od njih nije ostavio zapis kojim bi smo mogli rekonstruirati njihovu rutu na putu za Mekku, ali je gotovo sigurno da su koristili rutu preko Soluna i (ili) rutu preko Istanbula.

Drugi svjetski rat je uzrokovao potpun prekid odlazaka na hadž kako iz Bosne tako gotovo iz cijeloga svijeta.Od 1945. godine do 1948. nije zabilježen niti jedan odlazak na hadž iz ovih krajeva, ako se ne računa par hadžija koji su izbjegli od komunističkog režima pa su hadž obavili sa polaskom iz Turske, odnosno Italije. Godine 1949. tadašnji reis-l-ulema Ibrahim ef. Fejić sa svoja 4 suradnika odlazi na hadž.

Ovaj prvi zvaničini poslijeratni odlazak na hadž predstavlja prekretnicu, pa je od 1949. do 1960. godine, hadž obavilo oko 180 Bošnjaka, s tim što su do 1954. godine hadžije na hadž odlazile individualno a od 1954. godine počinju organizirani odlasci na hadž. Te 1954. godine na hadž je otišlo ukupno 11 hadžija.

U svojoj knjizi “Od Bosne do Arabije“ Mirsad Mahmutović piše da su ove hadžije putovale brodom “Romanija“ koji je krenuo iz Rijeke za Hong Kong, a zatim do Libanona i Saudijske Arabije. Ako je ovaj podatak tačan da je brod prvo plovio za Hong Kong a tek po tome za Saudijsku Arabiju, onda je ovo najduža ruta kojom su neke bosanske hadžije otišle na hadž. Otkričem nafte na prostorima Arabije i njenom intenzivnom eksploatacijim, do tada nomadska država Saudijska Arabija započinje nagli razvoj. Tih godina su izgrađene mreže modernih puteva i nekoliko aerodroma.

Od 1966. dolazi do značajnog povećanja broja hadžija sa ovih prostora. Tih godina organizaciju hadža je vodila Beogradska turistička agencija “Putnik“ uz nadzor IZ-a.Zbog čestih ratova na Bliskome istoku ruta kojom se putovalo je morala biti nešto duža. Rahmetli Hadži Šaban Koldžo je tih godina kao uposlenik Agencije “Putnik“ 4 puta obavio hadž. Prema njegovim riječima autobusi su polazili iz Sarajeva i ruta je dalje išla preko: Orašja, Beograda, Niša, Sofije, Edrena (Turska), Istanbula, Eski Šehera, Konje, Adane, pa dalje kroz Siriju i   Irak, preko Mosula, Bagdada, Basre, Kuvajta, Rijada, Taifa do MEKKE. Tadašnji autobusi nisu imali klima uređaje, ali su zato sva nabrojena mjesta prema riječima hadži Šabana ujedno bili i konaci.

Većinom se spavalo u hotelima ali bi ponekada kada bi vozači osjetili prevelik umor jednostavno zaustavili autobuse uz put i tu napravili logore u kojima bi prenoćili i malo se okrijepili.

Od 1969. na hadž se počelo ići i sa avionom. Polazni aerodrom je bio Beograd, a letjelo se avionima “Karavela“ kompanije “JAT“. Hadži Šaban je svoj posljednji hadž obavio baš sa avionom, koji je letio iz Beograda za stari aerodrom u Jeddi. 1974. godine Saudijska Arabija je započela a 1980. godine završila izgradnju modernog aerodroma “King Abdul Aziz“ u Jeddi sa posebnim Hadždž terminalom.

Hadži Šaban Koldžo je preselio na Ahiret 27.01.2009. , ali uvijek ću pamtiti njegove priče o “čupanju autobusa potonulih u pustinjski pijesak“,  “hlađenju vode kroz prozor autobusa“,  “večeri sa upraviteljem Mekke“ i mnoge druge. Neka mu je vječni rahmet.

U slijedećoj tabeli je dat prikaz broja hadžija BIH u periodu 1960. – 1991. godina, prema podacima preuzetim iz knjige “Od Bosne do Arabije“ Mirsada Mahmutovića.

OSNOVNI PODACI O PUTOVANJU HADŽIJA IZ BIH NA HADŽ AUTOBUSIMA ZA VRIJEME KOMUNISTIČKOG REŽIMA 1945.- 1990.:

 

DATUM POLASKA:       obično 15. ili 16. Zu-l-ka’de

VRIJEME NA PUTU:     54 DANA

DUŽINA RUTE:             10184,4 km,

Prijevozna sredstva:

Autobus

Na ramazanski Bajram 1992. godine na Bosnu i Hercegovinu je izvršena brutalna agresija. U slijedećih par mjeseci došlo je do neviđenih razaranja i ubijanja bošnjačkog stanovništva, a glavni grad Sarajevo je ostao u potpunome okruženju.

Mada se odlazak na hadž u to vrijeme činio nemoguć, ipak je uz pomoć Visokog Saudijskog Komiteta već slijedeće godine organizovan odlazak na hadž za 460 Bosanaca i Hercegovaca. Hadžije su najprije na raznorazne načine prebacivane do Zagreba odakle su posebnim avionom kralja Fahda (Boeing 747 Jubmo Jet) letjeli do Jedde. Ove hadžije su bili gosti Kralja Fahda i u Mekki su dočekani kao heroji. VSK je nastavio sa organizacijom hadža iz Bosne sve do 1999. godine.

Od 1996. do 1999. organizaciju hadža zajedno sa VSK vodi i ured za hadž IZ BiH, a od 2000. g. Ured za hadž postaje ekskluzivni organizator odlazaka na hadž zajedno sa još nekoliko agencija koje su dobile saglasnost IZ BIH.

Od tada do danas hadž se obavlja sa dva prijevozna sredstva:

Autobusom

Avionom

Putovanje na hadž autobusom je nešto jeftinije ali je i puno teže. Autobusi u jednome pravcu voze 9 dana od čega se samo 4 noći spava u hotelima (dvije u Istanbulu, jedna u Mersinu na jugu Turske i Jedna u Ammanu), a sve ostalo je noćna vožnja. Uz to jako puno vremena autobusi zbog silne papirologije te korumpiranosti i bezobrazluka carinika ostaju na graničnim prijelazima. Kada se sve ovo uzme u obzir, kao i trošak koji će hadžija napraviti za 18 dana koliko je putovanje autobusom na hadž duže nego putovanje avionom, postavlja se pitanje da li je ono jeftinije, s obzirom da se cijena razlikuje za oko 500 eura. Treba naglasiti i to da prema saznanjima do kojih sam ja došao, naše hadžije su hadžije iz najudaljenijeg mjesta a koje na hadž dolaze autobusom.

Relacija kojom se putuje je slijedeća: Sarajevo, Orašje, Niš, Solun, Istanbul, Mersin, Damask, Amman, Medina – Mekka, a od ove godine je nešto kraća jer će konvoj autobusa iz Sarajeva ići preko Višegrada, a konvoj iz Tuzle preko Rače i na taj način će zaobići Hrvatsku i skratiti put za oko 120 km.

Ono što treba navesti kao prednost putovanja autobusom je putovanje od Medine do Mekke u dužini od 480 km, s obzirom da će hadžije koje su u Medinu došle avionom do Mekke putovati daleko lošijim autobusima.

Kada je u pitanju putovanje na hadž avionom, često su se javljali problemi kako u odlasku tako i u povratku, pa su hadžije znale i po nekoliko dana čekati na polijetanje aviona. Razlog za ove probleme je uglavnom velika gužva na aerodromu u Jeddi, mada je nekoliko puta do kašnjenja došlo i zbog greške avio-prijevoznika koji je prevozio naše hadžije.

Posljednjih godina naše hadžije prevozi Tuniški avio prevoznik “Nouvel Air“, a odredišni aerodrom više nije Jedaah već aerodrom “Kralj Abdul Aziz“ u Medini. Čini se da ovaj spoj odabira novog avio prijevoznika, kao i aerodrom koji se nalazi na destinaciji gdje su naše hadžije i smještene  (Jedaah je od Medine udaljena 612 km) u mnogome olakšao putovanje. U ovo se prošle godine i sam uvjerio pisac ovih redaka, jer smo po slijetanju aviona u našem hotelu bili nakon manje od pola sata.

Prilikom povratka hadžija u Bosnu koristi se aerodrom u Jeddi koji je od Mekke udaljen 88 km. Na ovom aerodromu koji je jedan od najvećih na svijetu vlada velika gužva i kašnjenje od 5 – 6 i više sati je normalna pojava, iz razloga što na ovom aerodromu transfer čeka oko 1,5 miliona hadžija.

Svi oni koji misle da je danas otići i obaviti hadž patnja treba da razmisle zašto se riječi rahmet i zahmet, kada se pišu na arapskom jeziku razlikuju u samo jednoj tački i na nama je da se opredijelimo. Onima koji se opredjele za zahmet predlažem da ponovo pročitaju početak ovog teksta gdje je opisano putovanje na hadždž rahmetli hadži Jusufa Livnjaka i odmah će shvatiti zašto ja mislim da je danas hadž rahmet i rahatluk.

OSNOVNI PODACI O PUTOVANJU HADŽIJA IZ BIH NA HADŽ AUTOBUSIMA U DANAŠNJE VRIJEME.

DATUM POLASKA:       obično 20. Zu-l-ka’de

VRIJEME NA PUTU:     34 – 36 DANA

DUŽINA RUTE:             9818,0 km.