Radnici koji su bili zatočeni napustili Irak

Svi su oni putem malo poznate kompanije “E. E. Baumontage”, u vlasništvu Eugena Eiricha, Nijemca ruskog porijekla, i, kako tvrde, posrednika iz Teslića Zorana Ristikića, ovog mjeseca u Erbilu bili angažirani na građevinskim poslovima za firmu “Pank”. Njihova životna drama počela je prije nekoliko dana kada im je izvijesni Husein, menadžer te iračke firme, oduzeo pasoše i onemogućio povratak kući.

Prema informacijama koje su radnici prenijeli s lica mjesta, jučer su za dlaku izbjegli zatvor, s obzirom na to da im je istjecala turistička viza koju su dobili prilikom ulaska u Irak.

Pružanje pomoći

Zoran Perković, pomoćnik ministra vanjskih poslova BiH, kaže za Dnevni avaz da bi bh. radnici u Istanbulu trebali biti već danas i da će ih tamo preuzeti zaposlenici iz bh. konzulata.

– Odmah po saznanju o ovim dešavanjima Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) BiH, putem Ambasade BiH u Amanu, stupilo je u kontakt sa bh. državljanima, iračkim državljaninom – poslovnim saradnikom njemačkog državljanina koji je bh. radnike doveo u Irak, nadležnim iračkim institucijama, kao i s uredima Međunarodne organizacije za migracije (IOM) i Međunarodnog crvenog križa u Iraku i Jordanu.

Tokom prethodne noći i današnjeg dana Ambasada BiH u Amanu preduzela je niz aktivnosti da građanima BiH budu vraćene putne isprave – objasnio je jučer Perković.

Suad Ibrahimkadić, jedan od radnika, ispričao nam je u telefonskom razgovoru da im je menadžer kompanije “Pank”, izvijesni Sirak Džemal Husein, pasoše vratio jučer tek u 14.45 sati te svakom radniku dao po 100 američkih dolara. No, kako nam je rekao, prije toga morali su potpisati dokument na arapskom jeziku, za koji ne znaju šta znači.

– Nama su prvo oduzeli pasoše i nekako nam objasnili da samo ako potpišemo taj dokument na arapskom, put možemo nastaviti dalje. Ne znamo šta je to, šta tu piše, ali smo potpisali. Tada su nam vratili pasoše i krenuli smo prema gradu Silop, odakle trebamo presjesti za Istanbul – kazao nam je Ibrahimkadić.

Naveo je da niko od državljana BiH od jučer ništa nije jeo. Svi su gladni i iscrpljeni, a nadaju se da će u Turskoj dobiti nešto za obrok.

Zlatko Dizdarević, ambasador BiH u Jordanu, kazao je za Avaz da je problem 17 radnika, mahom iz teslićkog povratničkog naselja Gomjenica, rješavan putem kanala bh. i iračkih vlasti, ali i ureda UN-a u Amanu.

Njemački partner

– Ispostavilo se da je došlo do nekakvih, da tako kažem, kriminalnih problema između njemačke agencije i njenog šefa Eugena Eiricha i ovog Iračanina koji se zove Husein. Navodno, prema Huseinovoj priči, Eirich je pobjegao s parama koje je uzeo od radnika, zbog čega je on onda, naravno potpuno neovlašteno, odlučio oduzeti pasoše radnicima – priča Dizdarević.

Uprkos tome, kako navodi on, uspostavili su kontakt s Huseinom.

– Jasno smo mu stavili do znanja da niko nema pravo oduzimati pasoše građanima druge države, da ih mora vratiti, a svoje probleme rješavati s njemačkim partnerom. Shvatio je da je u problemu i tada je obećao da će pasoše vratiti radnicima – govori Dizdarević.

On je još jednom upozorio naše građane da moraju voditi računa s kim sklapaju poslove te da, prije nego što se zapute u svijet, provjere putem bh. institucija i ambasade o kakvim se firmama i poslovima radi.

Ristikić: Bio sam zadužen samo za transport

Zoran Ristikić, za kojeg radnici tvrde da je bio posrednik u njihovom dogovoru s njemačkom firmom za odlazak u Erbl, kaže da to nije tačno.

On kaže da nije riječ o prevari, već da je sve urađeno na osnovu “validnih ugovora”, te da je problem nastao na terenu kada je firma “Pank” od radnika navodno zahtijevala da odrade troškove svog dolaska u Irak, na šta oni nisu pristali.

– Ljudi su ugovorili posao s nekakvom njemačkom firmom putem koje su trebali ići u Irak. Elvis Ramić, jedan od radnika, koji je sve organizovao i s ljudima pričao, zamolio me da im pomognem da im se nađe prevoz od Teslića do Iraka. To je bilo sve. I da budem prevodilac u svemu tome, jer se radi o njemačkoj firmi, a ja govorim njemački, tako da sam ja posredovao u tome – pojašnjava Ristikić.

Porodicama nisu htjeli govoriti da im je teško

Senada Ibrahimkadić, supruga jednog od radnika, rekla je za Avaz da su svi zabrinuti te da znaju da su, u želji da primire familiju, radnici slali i oprečne informacije.

– Čuli smo se i rekao je da je sve uredu i da radi. Odmah mi je bilo sumnjivo, jer znam da ne rade petkom u Iraku. Dok smo pričali prije dan ili dva, ljudi su kašljali i on mi je rekao da ima bolesnih i da ljudi leže te da na dan dobiju samo po jednu ribu da se prehrane – govori Senada.

(Dnevni Avaz)