Preveliki izlov tune
Povodom početka ovogodišnjeg sastanka ICCAT-a (Međunarodne komisije za zaštitu atlantskih tuna) u Istanbulu, WWF je objavio novu studiju koja pokazuje kako su trenutni kapaciteti za izlov plavoperjane tune dvostruko veći od dozvoljenih kvota u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru.
WWF poziva članice ICCAT-a na smanjenje trenutnih kapaciteta i potpunu zabranu uzgoja tuna zbog netransparentnosti i neučinkovitosti metoda uzgoja.
Na 22. izdanju ICCAT-a, WWF će se usredotočiti na procjenu provedbe trenutnog plana za oporavak tune, te na zaštitu mediteranske sabljarke, za koju još ne postoji plan upravljanja i zaštite.
Iako je u posljednjih nekoliko godina bilo uloženo puno napora, nova izvješća sugeriraju da ilegalan, nereguliran i neprijavljen ribolov u Sredozemlju ostaje široko rasprostranjen, posebice u vodama Libije, ali i u Italiji. Nova studija WWF-a ističe da je prekomjerni izlov mediteranske tune ogroman. Procjene za razdoblje 2008-2010 ukazuju da je godišnji ulov iznosio između 31.500 i 34.000 tona, što je znatno više od trenutno dopuštenog ulova, koji je postavio ICCAT (za 2011. iznosi 12.900 tona).
-Broj ribarskih flota je ogroman i to je ključni faktor prekomjernog izlova; smanjenje kapaciteta flota koje je postignuto u posljednjih nekoliko godina još je uvijek daleko od toga da bi se stalo na kraj prekomjernom izlovu. Kako je moguće da su kvote za brodove dodijeljene od strane nacionalnih vlada u mnogim slučajevima daleko veće od kapaciteta procijenjenog od strane ICCAT-a?-, pita se dr. Sergi Tudela, direktor programa za ribarstvo u WWF Mediteranskom programu.
Prema WWF-u, održivo upravljanje ribarenja plavoperjane tune još nije postignuto, a nelegalne prakse trebaju biti potpuno iskorijenjene. WWF poziva i na zabranu ribolova u libijskim vodama kako bi se to područje proglasilo skloništem za plavoperajnu tunu. Nagli porast uzgoja tuna na uzgajalištima također ostaje goruće pitanje. Nedavna studija Znanstvenog odbora ICCAT-a (SCRS) pokazuje da je rast biomase u uzgajalištima obično mnogo niža od one o kojoj izvještava industrija (samo 20-30 posto, u odnosu na dane vrijednosti od preko 100 posto). Doći do detaljnih podataka nije moguće jer ne postoji način da se ustvrdi koliko tuna se prenosi na uzgajališta.
-15 godina nakon početka uzgoja tune u Sredozemnom moru, uzgajališta su i dalje crne rupe u pogledu praćenja broja tuna. WWF poziva ICCAT ili na usvajanje tehničkih rješenja koja bi omogućila potpuno praćenje, ili da se praksa uzgoja tune u potpunosti zabrani-, dodao je dr. Sergi Tudela.
(dnevniavazba)
