”Volio sam Alaha, imao mnogo problema u djetinjstvu, zvao ga da mi pomogne, ali on to nije učinio. Zvao sam ga, a njega nije bilo. Svaki put bi me ostavio na cjedilu. A kad te neko tako ostavi, više ne trebaš računati na njega. Život me naučio da se uzdam samo u sebe…” Ovo su riječi Kadera Abdolaha koje je, gluho bilo, izrekao u intervjuu objavljenom na portalu depo.ba od 19. 11. 2011. godine. Ovaj čovjek, koji je na vrlo ružan i neprimjeren način u svome romanu ”Poslanik” okvalificirao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ne prestaje (ne)svjesno vrijeđati islamske svetinje i provocirati muslimane. Pored toga, ovaj pisac u već spomenutom intervjuu kaže ovako: ”Ja nikad ne provociram, meni su Njegovi (vjerovatno misli na Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, op. a.) tekstovi sjajni, čudesni, remek-djela, uživam kad čitam Njegov Kur’an, to mi daje tako divan osjećaj kao da pijem neko odlično staro bosansko vino ili kao da se iznova zaljubim u drûgu, tako lijepu kao što su one koje Muhamed opisuje u Kur’anu.” Umjesto komentara na ove i slične blasfemične nebuloze kojima nas u posljednje vrijeme bombardira Kader Abdolah i njegovi simpatizeri, odlučio sam im posvetiti poemu uz posvetu:
Ovi stihovi su posvećeni Kaderu Abdolahu i njegovim simpatizerima,
i uz sljedeću napomenu:
Iako su stihovi i događaji iz ove poeme (u)temeljeni na lahko provjerljivim činjenicama iz novije historije, sve se može čitati prema književnim uzusima…
Komunista, zna se, svugdje ima
Nije bitno podneblje nit’ klima
Svi imaju ideale iste
Negiraju Boga, štuju biste
Srp i čekić srcu im prirasli
Uz pamflete Marksa su odrasli
Jedan od njih, rođen u Iranu
Od mladosti odabr’o je stranu
Uzor su mu Tito & jarani
Pravo ime: Husejn Ferahani
Kader plus Abdolah rabi ime
Pseudonim, pročuo se njime
Nije mog’o podn’jet’ Reza šaha
A kasnije ni Ajetollaha
Komunizam srcu bi’ mu mio
Che Guevara idol mu je bio
Simpatije svoje dugo krio
Nikom za njih reći nije smio
Pripad’o je ljevičarskoj grupi
Od vlasti se skrivao u rupi
‘Vako više neću!, reče sebi
Sv’jete b’jeli, evo mene tebi!
Izvuk’o je jedva živu glavu
Ni slutio nije da će slavu,
U Evropi, veliku da stekne
Iblis lično pred njim će da klekne,
I zahvali nadri-književniku
Koji sv’jetu šalje ružnu sliku
Te grozote o Resulu zbori
Od Wildersa on je haman gori
Pronaš’o je drugu domovinu
Koja svome usvojenom sinu,
Pruži ruke, rado ga prihvati
Pasoš evo, al’ suštinu shvati:
Piši samo ono što nam paše
I što žele čuti uši naše
Nek se vrti sve oko islama
Nek ga prate nasilje i tama
Vel’ki uspjeh ti ćeš tako steći
Šta te briga šta će ummet reći
….
Holandija, druga mu je majka,
U njoj život za njega je bajka
Piše knjige, po Nebijju pljuje
Dobro mu je, fino zarađuje
Probio se do književne scene
Konačno je iziš’o iz sjene
Svaku temu pažljivo on bira
Poenta je, ummet da nervira
I da bode tamo gdje ga boli
Vr’jeđa ono što najviše voli
Odluči se napisati djelo,
Vrlo drsko, do ludila smjelo
Resul časni u njem’ glavna tema
Sa istinom, niđe veze nema
”Poslanik” je roman pun potvora,
Pisala ga ruka tog zlotvora
Koji svojim perom smutnju sije
Ja drznika, kako samo smije!?
Pisat’ o Nebijju te grozote,
Optužit’ ga za silne sramote
Spominje ga po moralu lošem
Naziva ga čak i ženskarošem
I lažovom, tiraninom groznim,
Sve to Kader kiti stilom proznim
I još svašta ovaj ahmak švrlja
Miljenika, želi da uprlja
Laže mnogo i više od toga
Mitoman je, laž je njemu droga
O romanu valja reći i ‘vo
Šta me briga, nek mu bude krivo:
Kniževna mu vr’jednost ravna nuli
Fabula i stil k’o panj su truli
U osnovnoj, kad napišu djeca,
Nešto slično, svi dobiju keca
To će vidjet’ svako ko pročita
Šta napisa taj štovatelj Tita
….
To ne brine mnogo Buybookovce
Bitno im je zaraditi novce
Jer se knjige gospodina Zloćka,
Prodaju k’o kakva sočna voćka
Razlog zna se, islamofob-klima
Stoga raste apetit za njima
Idu brate kao dobra halva
Kupuje ih laži gladna marva
Vjernicima bilo mnogo krivo
Kad shvatiše kakvo je to štivo
Te Buybooku molbe uputili
”Povucite roman!”, zamolili
Njima mrsko, podigoše frku
Zaštititi žele milog Brku
Opravdanje njemu hudom traže
I govore kako on ne laže
Već da sve je dobro pronjuškao
Tone knjiga sire(1) pročitao
Buybookovci fol u strahu žive
Pojedince za prijetnje krive
Tvrde kako mailovi im stižu
I da pr’jetnje u njima se nižu
Vele sve da pren’jeli su MUP-u
Da poruke stave te pod lupu
I provjere ko ih otkud šalje
Žele izbjeć’, kažu, sve belaje
A bezveze mnogo brinu ljudi
Šta je njima, da l’ su možda ludi?!
Primitivci jedni zatucani
Umovi su vaši zatrovani!
Zar slobodu r’ječi ne priznate?
Od svih bolje treba vi da znate,
Šta to znači književna fikcija
Zašto da se m’ješa policija?
….
Šala kraju, Zloćka mi je žao
Talent svoj je džaba proćerdao
Poručujem njemu, s’jedom dedi:
Šejtanove stope ti ne sl’jedi
Stvoritelju Velikom se vrati
Svetinje islama ti ne blati
Sa nebesa tebi pr’jetnja stiže
Svakim danom kaburu si bliže
Ako umreš bez iskrene tevbe
Nema većeg luzera od tebe
Opravdat’ te neće Holandija
A ni bajna ”književna fikcija”
U društvu ćeš faraona biti
Zekkum jesti, vrelu vodu piti
Jer ti huliš časnog Poslanika
Allahovog roba, Miljenika
I trudiš se Sunce uprljati
Samo ahmak to će pokušati
P.S.:
Na kraju, uz maksuz pozdrav Kaderu Abdolahu:
Pokuš’o sam i ja rječit biti
I iz vrča književnosti piti
Te fikciju rabit’ tebi znanu
Početnik sam, ne traži mi manu
Nek ti Goran Sarić sve prevede
I ne reci: Sve su to uvrede!
O fikciji književnoj se radi
Glavom maši i brkove gladi
Stoga, pajdo, nizozemski vraže,
Ne zamjeri šta ti pisac kaže
Književna je fikcija posr’jedi
Ne srdi se, već mi s mirom sjedi
Ti najbolje shvataš šta to znači
Veseli se, od muke ne plači
27. zul-hidždže 1432. / 23. 11. 2011.
Velika Kladuša, 27. zul-hidždže 1432. / 23. 11. 2011.
(minberba)
