Nakon terorističkog napada Mevlida Jašarevića na američku ambasadu u Sarajevu bilo je mnogo onih koji su odmah uprli prstom u srpske obaviještajne službe koje su vješto instruirale ovog, očito, poremećenog mladića. Te službe su ga dočekale na aerodromu nakon progona iz Austrije za pljačku 100 000 eura i za njega se nije znalo desetak dana, a istraga oko ovog slučaja odvela je iz Sarajeva FBI-agente u Beograd.
Tu se našao nekim čudom i Milorad Dodik, koji bez problema dobija prostor u svim medijima i od kojeg se “traži mišljenje” o statusu Kosova, o stanju u BiH, o glasanju BiH za prijem Palestine u UN(ujedinjeno ništa) itd.
Dodik nije propustio priliku ni da napadne Tursku čiji se utjecaj u svijetu, a pogotovo na Balkanu neumoljivo širi i da izrazi svoje nezadovoljstvo da se Tursku išta pita, jerbo, veli, uvijek je bila na strani Bošnjaka. Zato bi on vrlo rado uzeo za moderatore Ruse, koji su poznati kao nepristrasni. A koliko su se Rusi osilili i odlučili neke svoje račune prelomiti opet preko svoje braće, govori skandalozno ponašanje njihovih ambasadora u obje zemlje. Konuzin, koji je ambasador u Srbiji skandalozno se hvata mikrofona i na predizbornim skupovima radikala, a Bocan Harčenko se veoma često nalazi u Banjaluci, gdje daje instrukcije Dodiku, iako je Ambasada Rusije u Sarajevu.
Iako je Mevlid Jašarević bio najveća prijetnja samome sebi, sa obje strane Drine je krenula orkestrirana priča o velikoj opasnosti od takozvanih vehabija. – Kamo puste sreće da su upravu, čuje se često među korisnicima interneta, koji sa Mevlidom zbijaju svakave šale na društvenim mrežama.
Istovremeno se mnogi pitaju, zašto je trebalo četrdeset minuta da se njegova samoubilčka šetnja okonča i kako sad svi znaju da je on bio registrovan i praćen od sigurnosnih službi, a nije spriječen na vrijeme? Pomoćnik ministra unutršnjih poslova Srbije Saša Mitrović autorskim teksto u Politici upozoravao na tu mogućnost . On je nešto prije napada državljanina Srbije Mevlida Jašarevića na Ambasadu SAD-a u Sarajevu napisao da „postoji mogućnost da pojedinac ili klika otpočne sa pripremama ili izvrši teroristički akt, uprkos generalnom stavu lidera radikalnih islamista u Srbiji da okolnosti trenutno nisu pogodne za otpočinjanje džihada”.
Očito da je praćen od sigurnosnih službi ali ne bosnaskohercegovačkih – logičan je zaključak mnogih koji prate zbivanja u vezi ovoga!
Da sva priča o podmetanju slučaja Jašarević ima osnova, potvrdio je i nastup miljenice srpskih vlasti Aide Ćorović, koja bi kao predsjednica nekakve nevladine organizacije “Urban”, trebala da ih kritikuje. Barem tako je svugdje u svijetu!
Ova gospođa je ispričala medijima toliko konfuznu priču, da bi ipak za njezine poslodavce bilo bolje da je ćutala. Prema njenoj priči vehabije iz Beča i Rima (sic) donose muftiji Zukorliću novac, a onda se oko tog novca posvađaju jer muftija hoće da potroši sve sam! Ona čak zna i mnoga imena i hotele gdje se vrši primopredaja, a te podatke je već prije otkrivala austrijskom ambasadoru, kojeg začudo nije optužila za saradnju sa Zukorlićem, iako se čudi što nije bilo reakcije.
Ćorovićeva je postala i ekspert za pitanja vjere, pa iskoristi svaku priliku da ukaže gdje to Zukorlić griješi u vjerskim pitanjima.
Čudna neka nevladina organizacija koja se isključivo bavi napadima na manjinu u državi poznatoj po kršenju prava manjina.
Slučaj Mevlida Jašarevića je po svemu ovome sudeći dugo pripreman, ali su glavni akteri veoma loše odigrali svoje uloge, pa izgledaju tragikomično, kao palikuće koje jure piromana, a sa strane se jasno vidi ko je podmetnuo požar.
U svemu ovome ako ima nešto dobro je činjenica da su hudog Dodika natjerali da prizna Bošnjake kao narod, iako je samo prije nekolio dana tvrdio da je to izmišljen narod koji ne postoji.
Našao se u nevolji, jer je Jašarević državljanin Srbije o čemu izgleda nisu vodili računa njegovi instruktori.
Za akos.ba: Muhamed Mahmutović