O postupanju prema robovima
GRIJESI KOJI NOSE OBILJEŽJE PAGANSTVA (DŽAHILIJETA), A KOJI IZVRŠIOCA NE ČINE NEVJERNIKOM, IZUZIMAJUĆI IDOLOPOKLONSTVO
Ovo se temelji na Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima:
„Ti si čovjek koji ima u sebi paganstva.“, (džahilijeta) i na temelju riječi Uzvišenog Allaha: „Allah neće sigurno oprostiti da mu se širk čini, a oprostit će druge grijehe, kome bude htio.“1
30. PRIČAO NAM JE Sulejman b. Harb, njemu Šu’be prenoseći od Vasila Ahdeba, on od Ma’rura b. Suvejda koji je rekao:
– Susreo sam Ebu-Zerra u Rebezi. Na njemu i na njegovom momku bijaše istovjetno (dvodijelno) odijelo, i ja ga za to upitah, a on odgovori:
– Ja i jedan čovjek smo se grdili, pa sam ga uvrijedio spomenuvši njegovu majku (rekavši mu da je sin crnkinje), pa mi je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ebu-Zerre, što si mu nanio sramotu i uvrijedio ga njegovom majkom? Ti si čovjek sa paganskim navikama. Vaši robovi (sluge) jesu vaša braća. Allah ih je stavio pod vašu vlast, pa ko bude imao takvog brata pod svojom vlašću neka ga hrani onim što i sam jede i neka ga oblači onako kako se i on oblači. Ne opterećujte ih do iznemoglosti, a ako ih preopteretite, pomozite im.2
1. U prethodnom poglavlju nezahvalnost na dobročinstvu kvalifikovana je kao veliki grijeh, a u ovom skreće se pažnja na štetnost ispoljavanja predislamskih poroka, na potrebi likvidiranja oholosti i svih ostataka štetnog shvaćanja prošlosti.
To su poroci idolopoklonstva i treba ih napustiti.
Po predanju od Ibni-Abbasa povod objavi gornjeg ajeta je dolazak Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, Vahšija, ubojice Hamze, amidže Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem. Po dolasku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, on je zamolio milost i zaštitu da bi čuo koje poglavlje iz Kur’ana. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazao mu je da bi volio da ga ne vidi u svojoj blizini, ali kada je već tu, on mu daje svoju zaštitu i mogućnost da čuje koji odlomak iz Kur’ana.
Vahši je, potom, izjavio: „Bio sam idolopoklonik, bespravno ubijao ljude i činio blud pa me interesuje hoće li mi Allah primiti pokajanje?“. U vezi s ovim Vahšijevim interesovanjem objavljen je ajet: „Onim koji se mole samo Allahu, onim koji ne ubijaju osobe koje je Allah zabranio, izuzev opravdanog zakonskog puta, i onima koji čine dobra djela bit će oprošteno….“
– Vidim tu neke uvjete, samo ja nisam radio nikakva dobra za ljude korisna, a Allahu, dželle šanuhu, ugodna djela – rekao je Vahši. „Podari mi svoju zaštitu i milost da čujem još štogod iz Kur’ana!“
Potom je došao ajet: „Allah, zaista, neće oprostiti idolopoklonstvo, ali oprostit će ostalo kome bude htio.“ Tada je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao Vahšija i citirao mu gornji ajet.
– Možda sam ja od onih kojima On neće oprostiti? Podari mi svoju zaštitu da čujem još štogod od Allahove objave! – rekao je Vahši.
Tad je objavljen ajet koji u prijevodu glasi: „O moji robovi, (ogrezli u grijehe) ne gubite nadu u Allahovu milost….!“
– Da, sada ne vidim više nikakvih uvjeta – reče Vahši i primi islam.
Sadržaj ajeta demantuje stav sekte rafi’ija, ibadijja i nekih haridžija da će grešni vjernik ostati vječno u Džehennemu. Ajet odbacuje takvo mišljenje ističući da će to biti samo idolopoklonici Džehennema.
2. Iz navedenog hadisa zaključuje se:
– da je zabranjeno grditi robove, podvrgavati ih torturi, koriti, činiti prigovor zbog porijekla njihovih roditelja, a tako isto i poslužitelje i druge potčinjene osobe. Islamski je imperativ ukazivati im pomoć, blagost i prijaznost. Zabranjeno je koriti i ponižavati ljude zbog neke njihove tjelesne defektnosti ili neke mahane njihovih roditelja, kao što je zabranjeno oholjenje i samohvalisanje svojim vrlinama ili vrlinama svojih roditelja. Lijep i human postupak treba imati naročito prema slabašnim i potčinjenim osobama. Musliman je dužan imati samilost i prema životinjama i tovariti im samo što mogu podnijeti. Grubost, cinizam i tortura su poroci predislamskog vremena i treba ih se kloniti;
– slugu, radnika i potčinjenog treba hraniti istom vrstom hrane koju i sami jedemo i oblačiti ih odjećom kakvu mi nosimo;
– obavezivati ljude i tovariti životinje preko njihovih stvarnih mogućnosti i snošljivosti nije dozvoljeno;
– musliman je dužan angažovati se maksimalno u propagandi za rad dobrih, Allahu ugodnih, a za ljude korisnih djela.
islambosna.ba
