O onima koji se pokaju
„AKO SE POKAJU I BUDU OBAVLJALI NAMAZ I DIJELILI ZEKAT, PUSTITE IH NA MIRU!“1
25. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Muhamed Musnedi, njemu ispričao Ebu-Revh Haremi b. Ummare, ovome Šu’be prenoseći od Vakida b. Muhammeda, da je rekao:
– Čuo sam svoga oca kako prenosi od Ibnu-Omera da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, dok ne počnu klanjati namaz i davati zekat. Kada budu to radili, zaštitit će kod mene svoje živote i svoje imetke, osim kada to pravo islama zahtijeva,2 a njihov (konačni) obračun pripada Allahu.“3
1. Ajet, u cjelosti preveden glasi: „Kada prođu sveti mjeseci, ubijajte idolopoklonike gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte ih i pravite im raznorazne zasjede. Ako se pokaju i budu klanjali namaz i davali zekat, ostavite ih na miru, Allah je zaista oprostiv i milostiv.“ (Et-Tevbe:5)
Ovaj ajet objavljen je u vezi s idolopoklonicima iz Mekke i drugim arapskim plemenima koji su samovoljno kršili mirovne ugovore sklopljene s muslimanima. Zbog tako jednostranog kršenja zadane riječi, Allah je naredio Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, da i on odbaci te ugovore čim prođu sveti mjeseci: zul-ka’de, zul-hidždže, muharem i redžeb u kojima nije bilo dozvoljeno ratovati.
2. Kao što su šerijatske kazne koje zahtijevaju da počinilac bude ubijen ili na drugačiji način kažnjen čim se prolije njegova krv.
3. Nevevi kaže da se gornjim hadisom može argumentovati stav da je obaveza boriti se protiv onih koji sprečavaju obavezu namaza i davanja zekata i drugih islamskih obaveza mimo njih, bilo to malo ili mnogo.
islambosna.ba
