O najvrednijem poslu
O ONIMA KOJI KAŽU: „VJEROVANJE JE UISTINU RAD“
To se temelji na riječima Uzvišenog Allaha: „To je Džennet koga smo vam u nasljedstvo podarili za ono što ste radili (vjerovali).“
A za (završetak) riječi Uzvišenog: „Tako mi tvoga Gospodara, sve ćemo ih pozvati na odgovornost za ono što su radili,“ grupa učenjaka je rekla: („To jeste, pozvat ćemo ih na odgovornost, za riječi: ‘La ilahe illellah’ (Nema Boga osim Jedinog Allaha).“ I rekao je (Uzvišeni): „Za ovako nešto neka radiše rade.“1.
26. PRIČAO NAM JE Ahmed b. Junus i Musa b. Ismail i rekli da im je ispričao Ibrahim b. Sa’d, njemu Ibn-Šihab prenoseći od Seida b. Musejjeba, on od Ebu-Hurejre, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio upitan:
– Koji je posao najvredniji?
– Vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika – odgovorio je on.
– Zatim mu je rečeno: „A potom?“
– Borba (džihad) na Allahovom putu – odgovorio je.
– Potom mu je opet rečeno: „A šta onda?“
– Kod Allaha primljen hadž – rekao je on.2
1. U prethodnom poglavlju rečeno je da su ljudski poslovi sastavni dio vjerovanja, demantirajući time stav murdžija, a u ovom se ističe, da je iman isto što i rad. Murdžije tvrde da osoba koja samo jezikom očituje vjeru u Allaha, dželle šanuhu, ulazi u Džennet pa makar u sebi ne vjerovala u Allaha, dželle šanuhu, i Njegovu objavu. Gornji ajet ovo mišljenje pobija i ističe da je iskreno vjerovanje uvjet za ulazak u Džennet i da je rad od njega nedjeljiv. Aktivnost i rad čovjeka jeste sastavni dio imana i glagolski izrazi u ajetima: „ta’melune, ja’melune“ (radite, rade), znače što i: „tu’minune, ju’minune“ (vjerujete, vjeruju).
2. To jest, obavljen pošteno stečenom imovinom iz pobožnosti i bez griješenja. Iz navedenog hadisa može se zaključiti:
– radom dobrih djela postiže se viši vjersko-moralni stepen i viši položaj u Džennetu;
– pravi iman je srcem vjerovati, a jezikom očitovati postojanje Allaha, dželle šanuhu, vjerovanje i očitovanje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov poslanik, priznavati objavu Allaha, dželle šanuhu, i postupati po njoj;
– poslije vjere u Allaha, dželle šanuhu, i Njegovu objavu dolazi borba (džihad) na Allahovom putu, a zatim iskren iz pobožnosti obavljen bez griješenja hadž.
Nema kontradikcije između sadržaja ovog i sadržaja ranijeg hadisa, koga je prenio Ibnu-Mes’ud, u kome se daje prednost pravovremeno obavljenom obligatnom namazu. U hadisu koga je prenio Ebu-Musa data je prednost muslimanu od čijeg su jezika i ruku mirni i pošteđeni muslimani, dok u drugim hadisima daje se prednost nekim drugim aktivnostima.
Nabrajanje dobrih djela i davanje prednosti jednim nad drugim može se uskladiti ako se imaju u vidu raznolike prilike i okolnosti u kojim je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, davao konkretne izjave, zatim osobe kojima ih je davao. Tako je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao da obavljanje hadža čovjeku, koji ga nije ranije obavio, bolje je i vrednije od učestvovanja u četrdeset vojnih pohoda, a onome koji je već jednom obavio ovu dužnost, bolje je učestvovati u jednom vojnom pohodu, nego da ode na hadž četrdeset puta.
islambosna.ba
