O jeziku, rukama i muhadžirima
10. PRIČAO NAM JE Adem b. Ebu-Ijas, njemu pričali Šu’be prenoseći od Abdullaha b. Ebu-Sefera i Ismail b. Ebu-Halid prenoseći od Ša’bija, (on) od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, (ovaj) od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je izjavio:
„Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruke mirni drugi muslimani, a (pravi) iseljenik (muhadžir) jeste onaj koji je uspio napustiti ono što je Allah zabranio.“1
Ebu-Abdullah (Buhari) dodaje:
– Ebu-Mu’avija je rekao: „Nama je (gornje) ispričao Davud b. Ebu-Hind, prenoseći od Amira, koji je kazao: ‘Čuo sam Abdullaha (misleći na Ibn-Amra) da prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem..’ A Abdul-A’la ga je prenio od Davuda, (on) od Amira, ovaj od Abdullaha, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.“
1. Gornjim hadisom traži se lijep i taktičan postupak sa ljudima, činjenje dobra i primjena lijepe metode rada kojom se postižu bratski odnosi i jedinstvo članova zajednice. Dobar musliman ne čini zlo ni zborom ni djelom, nego se prema datim mogućnostima zalaže za iskorjenjivanje zla i poroka.
islambosna.ba
