I stid je dio vjerovanja
POSTUPCI KOJI SPADAJU U VJEROVANJE (IMAN)
i riječi Uzvišenog:
„Nije dobročinstvo (savršeno vjerovanje) da svoja lica okrećete prema istoku ili zapadu, nego je savršeno vjerovanje (dobročinstvo) ko vjeruje u Allaha, Sudnji dan, meleke, Knjigu (Kur’an) i vjerovjesnike, koji dijele imetak koji im je drag rodbini, siročadi, bijednicima, putniku (bez materijalnih sredstava),
prosjacima i za otkup robova, koji obavljaju namaz i daju zekat, koji izvršavaju svoja obećanja, koji su strpljivi u nevolji, bolesti i u borbi. To su oni koji su iskreni (u vjerovanju) i to su oni koji su bogobojazni“1
(I riječi): „Zaista su uspjeli pravovjerni….“ (nastavka citiranja ajeta)2
1. El-Bekare poglavlje, 177. Prvi stepen vjerovanja jeste vjerovanje u Allahovu objavu – Kur’an, a viši savršeniji stepen postiže se praktičnim dužnostima navedenim u gornjem ajetu. Prva kibla muslimana je Bejtul-makdis u Jerusalemu. Kada se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, s muslimanima počeo okretati prema Ka’bi u Mekki, jevreji, koji se pri molitvi okreću zapadu i kršćani koji se okreću prema istoku, govorili su da je dobročinstvo i pravo vjerovanje kod onih koji se pri molitvi okreće onamo kuda se i oni okreću. Gornji ajet pobija to mišljenje, ističući da se savršeno vjerovanje ne sastoji isključivo u okretanju pri molitvi prema istoku ili zapadu, a niti samo formalnom obavljanju molitvi, nego u iskrenom obavljanju čitavog niza dužnosti istaknutih u gornjem ajetu.
Ebu-Zerr kaže da ga je jedan čovjek pitao o imanu, a on mu citirao samo gornji ajet. Spomenuti čovjek je primijetio, da ga nije pitao za dobročinstvo (birr), koje se spominje u ajetu nego samo za savršeno vjerovanje (iman), a Ebu-Zerr dodade:
– Tako je došao jedan čovjek Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao što si ti došao meni i pitao ga za iman kao što ti sada pitaš mene. On mu je proučio kao što sam i ja sada tebi. Međutim, ni on se tim odgovorm nije zadovoljio, baš kao ni ti. Onda mu je (Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.) rekao: „Priđi mi,“ i on mu je prišao te mu (Vjerovjesnik reče): „Pravi vjernik je onaj koga raduje svako njegovo učinjeno dobro djelo, i nada se da će za to biti nagrađen, a ako uradi zlo, to ga rastuži i boji se njegove posljedice.“
2. Cijeli prijevod sedam prvih ajeta poglavlja El-Mu’minun na koje Buhari aludira, glasi: „… koji su u svojoj molitvi skrušeni, koji se okreću od besposlenih riječi, i oni koji obavljaju zekat i oni koji čuvaju svoje spolne organe osim (u braku) sa svojim suprugama i s onim (robinjama) koje su u njihovoj vlasti. Pa oni koji traže mimo toga, oni su uistinu prestupnici.“
9. PRIČAO NAM JE Abdullah b. Muhammed Džu’fi a njemu Ebu-Amir Akadi, njemu Sulejman b. Bilal prenoseći od Abdullaha b. Dinara, (on) od Ebu-Saliha, (ovaj) od Ebu-Hurejre, a on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je kazao:
„(Savršeno) vjerovanje sastoji se od šezdeset i nekoliko ogranaka pa i stid je ogranak imana.“
islambosna.ba
