Odgovor:
Pod plastičnim operacijama se misli na proces uljepšavanja izgleda nekog vanjskog dijela tijela ili obnavljanje njegove funkcije zbog nekog nedostatka, uništenja ili sakatosti.1
Plastične operacije se mogu podijeliti na dvije vrste:
– One koje su dozvoljene.
– One koje su zabranjene.
Dozvoljene plastične operacije
Ove vrsta operacija se dijeli na dvije podvrste:
a) one koje se vrše s ciljem liječenja i ozdravljenja i
b) one koje je Šerijat jasno spomenuo u nekim od svojih izvora.
Plastične operacije koje se vrše s ciljem liječenja i ozdravljenja te tjelesni nedostaci koji mogu zadesiti ženu se mogu podijeliti na dvije vrste:
a. Nedostaci koji su urođeni ili koji su nastali kao posljedica nekih bolesti koje su zadesile tijelo. Npr. deformiranje gornje usne, začepljenje ušne šupljine nekom izraslinom, izraslina na nosu ili usni, proširene vene itd.
b. Nedostaci koji su nastali kao posljedica vanjskih faktora, tj. prirodnih kataklizmi, poput požara ili nekih drugih prirodnih nepogoda. Npr. uništenje ušiju, nosa ili njegova dijela, nogu, ruku, dojki, očiju, raznih deformacija kože zbog požara, nedostatak dijela usne uslijed raznih udesa, spadanje kose kao posljedica različitih stresova itd.
Stav islama po pitanju ove vrste plastičnih operacija
S obzirom na to da je prevashodni cilj svih operacija liječenje i ozdravljenje, onda je na osnovu te konstatacije ljekaru dozvoljeno vršiti ovakve vrste operacija, kao što je dozvoljeno i bolesniku da im se podvrgne pod uvjetima i ograničenjima koje smo spomenuli kada smo govorili o stavu islama o liječenju općenito.
Doktor Madžed Tahbub je rekao: «…sve slučajeve koji su naprijed spomenuti je u biti nužno liječiti, jer ako se ne bi liječili ugrozili bi život bolesnika…»2
Ovaj stav se može potkrijepiti slijedećim dokazima:
1. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: «Allah nije stvorio bolest a da za nju nije stvorio i lijeka.»32. Od Usame b. Šerika se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: «Liječite se, jer Allah nije dao bolest a da joj nije odredio i lijek osim jedne, starosti.»4
Citirani hadisi općenito zagovaraju i ukazuju da je liječenje od svake bolesti dozvoljeno. Prema tome, plastične operacije koje imaju za cilj liječenje bolesti i njeno ozdravljenje su dozvoljene na osnovu citiranih hadisa.
3. Što je dozvoljeno izvršiti bilo koju kiruršku operaciju, ako za nju postoji opravdani razlozi. Analogno tome, dozvoljeno je onda izvršiti i plastičnu operaciju ako za nju postoji opravdan razlog.
4. Plastična operacija se može opravdati i analogijom na amputiranje nekog organa, jer u oba slučaja postoji potreba za tim zahvatima.
U djelu El-Fetava El-Hindije kaže se: «Nema nikakve šerijatske prepreke da se bolesni organ odsječe radi zaštite zdravih organa.»5
El-I’zz b. Abdusselam je rekao: «Dozvoljeno je amputirati bolesnu ruku da bi se zaštitio život bolesnika.»6
Znači, plastične operacije koje se vrše iz spomenutih pobuda i motiva i koje nužda ili istinska potreba zahtijevaju su po islamu dozvoljene i ne potpadaju pod princip namjernog mijenjanja Allahovih stvorenja, što je bez ikakve dileme zabranjeno u islamu.
Plastične operacije koje su spomenute u šerijatskim izvorima
Ovdje imamo dva pitanja:
Stav islama po pitanju bušenja ušiju
O bušenju ušiju ženama radi stavljanja nakita islamski učenjaci zastupaju dva stava.
Prvi stav
Po hanefijskim pravnicima i po oficijelnom mišljenju hanbelijskog mezheba, smatra se da je to dozvoljeno.7
Svoje mišljenje temelje na sljedećim dokazima:
1. Abdullaha ibn Abbasa, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., na bajram klanjao dva rekjata, a da prije niti poslije njih nije ništa klanjao. Potom je sa Bilalom otišao kod žena i naredio im da daju sadaku. Žene su nakon toga počele bacati svoje minđuše.8
U drugoj predaji ovog hadisa koju bilježi Ahmed stoji: «…pa su žene počele bacati naušnice, prstenje i druge nakite.»9
Iz citiranih hadisa se jasno vidi da su žene za vrijeme Poslanika, a.s., bušile uši i stavljale minđuše, jer da je bušenje ušiju bilo zabranjeno, Poslanik, a.s., to ne bi odobrio. Ali njegovo neosuđivanje te pojave ukazuje to da je to dozvoljeno.
Možda da neko rekne da su žene probušile svoje uši još prije dolaska islama i da im je to zbog toga Poslanika, a.s., prešutio, jer se u već postojećoj stvari tolerira ono što se ne tolerira u nečemu što treba tek da nastanu.
Međutim, ovaj prigovor se ne može prihvatiti, jer da je to bilo zabranjeno Poslanik, a.s., ne bi ga smio prešujeti bez obzira kada se bušenje ušiju desilo.
Prema tome, Poslanikovo prešućivanje apsolutno aludira da je bušenje ušiju dozvoljeno, jer da nije, morao bi odmah nakon što je saznao za tu pojavu reagirati, pojasniti njen status i upoznati ashabe s njim, jer nije dozvoljeno odgoditi objašnjenje nekog propisa kada to situacija i potreba budu zahtijevale.
2. Ummi Zer’a je rekla: «Znate li vi ko je moj muž?! Moj muž je Ebu-Zer’a, koji kiti moje uši sa nakitom…»10
Ova predaja eksplicite potvrđuje da je Poslaniku, a.s., bušenje i kićenje ušiju bilo poznato. Ako mu je to bilo poznato, a da nije bilo dozvoljeno, zabranio bi ga i osudio. Pošto on to nije učinio, to ukazuje da je taj običaj bio dozvoljen.
3. Ženi je potrebno da joj se uši probuše radi nakita, jer je u njenom interesu da bude sređena, uljepšana i nagizdana u granicama dozvoljenog. Sukladno tome, dozvoljeno joj je i da probuši uši, jer sredstvo uzima status cilja.11
Drugi stav
Po šafijskom mezhebu i predaji koju je Ibnul-Dževzi preferirao u hanbelijskom mezhebu, bušenje ušiju je zabranjeno.12
Po ovom pitanju nisam mogao naći mišljenje malikijskog mezheba.
Svoje mišljenje temelje na slijedećim dokazima:
1. Što se bušenje ušiju može poistovjetiti sa rezanjem ušiju životinjama a koje se smatra šejtanskim djelom.13
Uzvišeni je u Kur’anu jasno rekao: «I sigurno ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati.» En Nisa, 119.
Međutim, spomenuta analogija bušenja ušiju na njihovo rezanje je besprimjerna i neispravna. Mušrici bi devi kada bi im odevila šesto muško devče zarezivali uši i zabranjivali da se jaše.
Poistovjećivanje toga sa bušenjem ušiju ženama je neispravno zbog toga što se putem bušenja ušiju postiže određena korist i interes koji islam priznaje i legalizuje a to je uljepšavanje i gizdanje. Prema tome, efektivni razlog propisa osnovnog slučaja nije identičan sa istim u nenormiranom slučaju, pa, prema tome, nema ni ispravne analogije zbog izostanka jednog od osnovnih njenih elemenata.
2. Što je bušenje ušiju bolan proces i beskorisno izlaganje neugodnostima. Zbog toga bi to bilo dozvoljeno samo radi neke bitne potrebe a gizdanje se ne može smatrati takvom potrebom.14
Međutim, ovom dokazu se može prigovoriti slijedeće:
Ne može se prihvatiti da bušenje ušiju nije važno za ženu. Naprotiv, to je za nju veoma bitno i značajno jer joj omogućava da se nagizda i uljepša, zbog toga što ju je Allah po prirodi stvorio da voli gizdanje i ukrašavanje.
Prema tome, žena putem ukrasa koje stavlja na sebe zadovoljava svoj prirodni nagon i upotpunjuje svoju prirodnu ljepotu i nježnost.15
Neznatna bol i neugodnost koju žene osjećaju prilikom bušenja ušiju se ne može mjeriti sa koristi koju joj ono donosi.
3. Što se bušenja ušiju može poistovjetiti sa tetoviranjem, jer u oba slučaja onaj kome se to radi trpi neugodnost i bol.
Ovom dokazu se može replicirati da takva analogija nije ispravna zbog dvije stvari:
a. Što bol koja nastaje bušenjem ušiju je mnogo manja od boli koja nastaje zbog tetoviranja. A može se čak i reći da se ta dva bola ne mogu, niukom slučaju, porediti, zbog toga što je bol od tetoviranja skoro nepodnošljiva, što nije slučaj kod bušenja ušiju.
b. Što je tetoviranje mijenjanje Allahovih stvorenja i poigravanje sa ljudima bez ikakve potrebe, što, normalno, nije dozvoljeno. Dok bušenje ušiju ima za cilj gizdanje i uljepšavanje koje islam podstiče i zagovara.
Odabrano mišljenje
Mišljenje koje smatra da je bušenje ušiju dozvoljeno preferira se zbog sljedećih razloga:
1. Zbog postojanja vjerodostojnih dokaza koji dozvoljavaju ženi bušenje ušiju.
2. Zbog toga što su racionalni dokazi onih koji to ne dozvoljavaju – neprihvatljivi i nisu imuni na osude i kritike. Oni se ne mogu uvažiti jer su, ustvari, plod idžtihada na mjestima gdje idžtihad nije dozvoljen radi postojanja tradicionalnih dokaza koji imlicite dozvoljavaju bušenje ušiju.
3. Zbog toga što se bušenjem ušiju ostvaruje legalan šerijatski interes a to je gizdanje.
4. Zbog toga što bušenje ušiju ne sliči tetoviranju niti se njime mijenjaju Allahova stvorenja.
5. Zbog toga što bušenje ušiju ne donosi ženama nikakve štete pa je na osnovu toga i dozvoljeno.
6. Zbog toga što se bušenje ušiju može smatrati jednom vrstom hirurškog zahvata, jer se njime realizira neka potreba, kao i u ostalim hirurškim zahvatima.
Stav islama po pitanju bušenja nosa radi stavljanja nakita
U nekim krajevima postoji običaj da žene buše svoje noseve radi stavljanja nakita. Kako islam gleda na taj običaj?
U osnovi, ako se bušenje nosa čini radi stavljanja nakita i ako je to običaj žena nekog mjesta, po islamu je dozvoljeno.
Ova konstatacija se može opravdati sljedećim dokazima:
1. Analogijom bušenja nosa na bušenje ušiju, jer u oba slučaja postoji potreba za tim, tj. potreba gizdanja i ukrašavanja.
2. Što se svaki hirurški zahvat vrši radi neke potrebe. Bušenje nosa se može također smatrati jednom vrstom takvog zahvata jer se čini zbog neke potrebe, što znači da je dozvoljen.
3. Što u bušenju nosa ne postoje nikakve promjene Allahovih stvaranja.
4. Što bušenje nosa ne uzrokuje nikakve neugodnost niti štete koja bi s odrazila na ženu.
Međutim, ako bi se bušenje nosa činilo s namjerom poistovjećivanja sa nemuslimankama, ili ako bi to aludiralo na neki idolopoklonički običaj ili obred, onda bi se to smatralo zabranjenim, jer poistovjećivati sa nevjernicima nije dozvoljeno, kao što nije dozvoljeno ni učestvovati u nekim njihovim vjerskim obredima, običajima ili obilježjima.
Zabranjene plastične operacije
Pod ovim operacijama se misli na operacije koje imaju za cilj izmijeniti fizionomiju čovjeka i učiniti ga mlađim i to bez ikakvih nužnih ili neophodnih uzroka koji bi zahtijevali takvu vrstu Hirurških zahvata.
Ovakve vrste operacija se mogu podijeliti na dvije podvrste:
Plastične operacije kojima se mijenja fizionomija
Pod ovu vrstu plastičnih operacija podvode se sljedeći kirurški zahvati:
a. Uljepšavanje nosa i mijenjanje njegova oblika; skraćujući njegovu dužinu ili širinu.
b. Uljepšavanje brade i mijenjanje njena oblika kako bi odgovarao novom obliku nosa.
c. Umanjivanje ušiju.
d. Umanjivanje vilica.
e. Smanjivanje ili povećavanje dojki itd.
Sve navedene i slične vrste plastičnih operacija su šerijatski zabranjene, zbog toga što ih ne iziskuje nikakva nužda ili potreba za liječenjem koja bi ih mogla opravdati.
Njihov cilj je samo puko «uljepšavanje», tj. poigravanje sa fizionomijom koju je Allah stvorio, ili obmanjivanje i varanje drugih, ili slijepo slijeđenje tuđih običaja i svojih strasti i upadanje u šejtanski zamke i obmane.
Dokazi koji zabranjuju ove vrste plastičnih operacija su slijedeći:
1. Uzvišeni nas putem Kur’ana obavještava da je šejtan rekao sljedeće: I navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati. En-Nisa, 119.
Ajet je eksplicitan da je mijenjanje Allahovih stvorenja putem rezanja njihovih ušiju i izbijanja očiju zabranjeno, jer je to šejtansko uljepšavanje stvari kojima on zavodi svoje sljedbenika.
Plastične operacije koje imaju za cilj uljepšavanje izgleda, poput zatezanjA lica, stomaka itd., potpadaju pod ovu zabranu mijenjanja Allahovih stvorenja i poigravanja s fizionomijom. One se čine bez ikakve stvarne nužde ili potrebe i zato su zabranjene.
2. Od Ibn Mesuda, r.a., prenosi SE da je Poslanik, a.s., rekao: Allah je prokleo one koje rade tetoviranje i one koje traže da im se to radi, one koje traže da im se uklanjaju dlake sa lica, kao i one koje rastavljaju zube radi uljepšavanja svog izgleda, i sve one koje mijenjaju Allahova stvorenja.16
Hadis jasno ukazuje da je Allah prokleo svakog onog ko radi ili dozvoljava da mu se rade spomenute stvari. Prokletstvo u Šerijatu znači udaljavanje od Allahove milosti. A poznato je da se po islamu sankcioniraju samo ona djela koja su zabranjena.
U citiranom hadisu su navedeni uzroci prokletstva. To su nezadovoljstvo fizionomijom koju je Allah podario čovjeku i želja za njenom promjenom. Obje te stvari su involvirane u spomenutim vrstama plastičnih operacija, jer imaju za cilj uljepšavanje i popravljanje izgleda i promjenu Allahovih stvorenja i to bez ikakvog nužnog ili potrebnog razloga koji bi ih opravdao.
Na osnovu citiranog hadisa i oni koji rade te vrste plastičnih operacija kao i oni kojima se to radi, potpadaju pod Allahovo prokletstvo spomenuto u tom hadisu.
3. Usame b. Šerik, r.a., prenosi da je Allahovo Poslanik, a.s., rekao: «Liječite se Allahovi robovi, jer Allah nije dao nijednu bolest a da joj nije odredio lijek osim jedne, starosti.»
U hadisu se izričito tvrdi da za svaku bolest postoji lijek, osim za starost, i da je liječenje, u pravilu, dozvoljeno.
Hadis implicite zabranjuje bespotrebno trošenje novca i vremena za uklanjanje bolesti i njenog liječenja, ako za nju nema lijeka i ako se ne može izliječiti, jer se u hadisu jasno kaže da nema lijeka za starost. A poznato je da je rasipanje novca i vremena bez ikakve potrebe i razloga po islamu zabranjeno.
4. Putem spomenutih vrsta plastičnih operacija čini se jedan vid obmane i varanje ljudi i sredine u kojoj živi onaj kome se to radi, što je u islamu apsolutno zabranjeno.17
5.Vršenje ovakve vrste operacija ima za posljedicu činjenje određenih stvari koje su u islamu zabranjene kao npr.:
a. Upotreba anestezije, svejedno bila on lokalnog ili općeg karaktera. Korištenje opijumskih stvari načelno je zabranjena u islamu i dozvoljava se samo u nuždi ili neprikosnovenoj potrebi. A vršenje ovakve vrste operacija ne doseže taj stepen, što znači da će njegova upotreba biti zabranjena.
b. Vršenje ovakvih vrsta operacija ponekad zahtijeva otkrivanje tijela, dodira i opipa i to sve bez ikakve nužde i potrebe. Također, taj proces vode ljekari oba spola pa se može desiti da ljekar liječi ženu, ili da žena liječi muškarca, i to bez ikakve nužde i potrebe. Sve su to razlozi koji potvrđuju da su ovakve vrste plastičnih operacija zabranjene.18
c. Ovakve vrsta operacija mogu uzrokovati neke sporedne slabosti i negativnosti. U medicinskoj enciklopediji se kaže: “Dobrovoljne plastične operacije ne ostvaruju očekivane rezultate. Zato je najbolje ne pretjeravati u njima i ne preuveličavati njihov učinak i rezultate.”19
Doktor Tahbub veli: ‹‘Ljudi kojima se izvrši plastična operacija obično pretjeravaju u rezultatima koji su postignuti na promjeni njihova izgleda. Ti bolesnici su obično ljudi koji duševno nisu stabilni. Njihov problem je u nečemu drugom a ne u fizionomiji.’’20
Bilješke:
1 El-Mevsu’atut-tibijjetul hadisetu, 3/454.
2 Šubejr, Ahkamut-tedžmil, str.422.
3 Bilježi ga Buhari, 10/134.
4 Bilježi ga Ebu-Davud, 4/193, i Tirmizi, 4/383.
5 Nizam, El-Fetava El-Hindijje, 5/360.
6 El-’Izz Ibn Abdusselam, Kava’idul ahkam, 1/78.
7 Nizamuddin, El-Fetava El –Hindijje, 5/57, Ibn Abidin, Hašijetu reddil muhtar, 6/420, Ibn Nudžejm, El-Bahru-r-raik, 8/232, El-Merdavi, El-Insafu 1/125, Ibn Muflih, El-Furu’ 1/134, Ibnul Kajjim, Tuhfetul mevlud, str.154.
8 Bilježi ga Buhari, 10/331.
9 Ahmed Ibn Hanbel, El-Musned me’al kavlil musedded, 5/472.
10 Bilježi ga Buharija, 9/255, i Muslim, 15/216.
11 Ibnul Kajjim, Tuhfetul mevdud, str.154, El-Behuti, Keššaful kina’ 1/394.
12 Eš-Šerbini, Mugnil muhtadž, 1/394, Ibnul Dževzi, Ahkamu-n-nisa, str.10, Ibnu Muflih, El Furu’, 1/134.
13 Ibnul Kajjim, Tuhfetul mevlud, str.154.
14 Ibnul Dževzi, Ahkamu-n-nisa, str.10, Eš-Šerbini, Mugnil muhtadž, 1/394.
15 Ibn Kesir, Tefsirul Kur’anil ‹azim, 4/135.
16 Bilježi ga Buhari, 10/371, i Muslim, 6/1300.
17 En-Nevevi, Sahihu Muslim bi šerhi En-Nevevi, 14/107.
18 Muhammed El-Muhtar, Ahkamul džerrahati-t-tibbijjeti, str.185.
19 Grupa autora, El-Mevsua’tu-t-tibbijjetul hadisetu, 3/455.
20 Džerrahatu-t-tedžmil, str.422-423.
Odgovara: Prof. dr. Sulejman Topoljak, profesor fikha na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću
Izvor: Novi Horizonti