Kao Dan državnosti BiH, uzet je datum prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a (ukupno su bila 3), pa da se podsjetimo toga dana:

Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a počelo je u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. u 19 sati. Završeno je iste noći (26. novembra) u 4 sata ujutro.

Ovoj osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sa pravom glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH je formalno konstituisan kao opštepolitičko predstavništvo Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP) Bosne i Hercegovine, ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najviši organ vlasti. Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u kojima se ističe da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inostranstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ. Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Na zasjedanju je izabrana delegacija od 58 članova koja će predstavljati BiH na Drugom zasjedanju AVNOJ-a (29. novembar 1943). Istovremeno je konstituisano Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, sastavljeno od 31 člana, sa dr. Vojislavom Kecmanovićem, ljekarom iz Bijeljine, kao predsjednikom.

 

Danas, 68 godina nakon ovoga dana, BiH je ‘zbratimljenija no ikad’. Jer niko je ne da, a nikome se ovakva ni ne sviđa, i svi bi nešto mijenjali.

Naravno, jedino Bošnjaci žele njen opstanak, uz Jugoslovene koji od BiH žele napraviti malu Jugoslaviju (kao da se ona pokazala kao uspješan projekat, onakva kakva je bila). Nažalost, Bošnjaci ne znaju šta da urade, ni kakvu državu žele, niti kako da to ostvare u ovakvoj konstelaciji odnosa, već očekuju da im neko rješenje ponudi na tanjiru. A evidentno je da se to neće desiti, osim eventualno, na štetu samih Bošnjaka, a time i Bosne i Hercegovine. Tako izgubljeni, veliki broj njih je na nedavno održanim izborima dao svoj glas SDP-u, koji baštini ideje i principe ZAVNOBiH-a. Međutim, iako su doživjeli osjetan pad, i dalje je preveliki broj Bošnjaka glasao za SDA, vjerujući da oni znaju. Ako je suditi po početnim potezima iste, nemamo se čemu nadati. To govorim kao realista, možda i nadrealista čak, a nikako kao pesimista. Optimiste nisu uvijek pozitivni likovi u priči, kako se često misli, što najbolje opisuje ona priča o optimisti i pesimisti koji komentarišu stanje, pa pesimista kaže ‘ne može gore’, a optimista ga tješi ‘može, može’.

Srbi hoće otcjepljenje i priključenje Srbiji, što dolazi kao logična posljedica otcjepljenja, a u tome, da paradoks bude veći, leži i razlog zašto se Miloradu Dodiku, baš i ne otcjepljuje. Jer, ovako je najutjecajniji političar u BiH, koji vedri i oblači u polovini države sa srpskom većinom, a mora se pitati za bilo šta na državnom nivou, i održava narod u pokornosti sa retorikom o otcjepljenju, tako da niko plaho ne brine za ekonomiju i slične stvari. Nakon otcjepljenja, svi bi od njega tražili i priključenje Srbiji, gdje bi bio utjecajan ko predsjednik Federacije BiH u BiH otprilike, pod uslovom da ostane na političkoj sceni uopšte, da ne spominjemo da bi tada svi očekivali neke ekonomske poteze, jer, nema više straha od dominacije Bošnjaka. Zato do toga neće doći, jer otcjepiti se može samo jednom, a pričati o tome možete 24 sata dnevno.

Hrvati žele treći entitet, ‘kofol’ zbog toga što je Željko Komšić bio ponovo izabran od strane Bošnjaka (što je notorna činjenica, da budemo načisto), te da je to nepravedno prema Hrvatima BiH i njihova marginalizacija u navodno zemlji jednakopravnih konstitutivnih naroda (što je također tačno). Sasvim je nebitno šta ja mislim o tome, i da li je meni Komšić draži od Krišto Borjane. Ali je isto tako činjenica da su željeli treći entitet sve vrijeme od Dejtona, ali nisu mogli dobiti više od toga, pa su jedno vrijeme, čemu je šurovala podjela na dva HDZ-a, promijenili ploču i pričali o ustavnim promjenama ‘bez trećeg entiteta’. Bilo kako bilo, Srbi neće dati pedlja RS-a, ako ih ne prisile izvana, a očito je da za to nema nade u doglednom periodu, što praktično znači da ostaje Federacija za podjelu. Hrvati se neće odreći srednje Bosne zarad trećeg entiteta, jer bi to bilo ravno političkom samoubistvu njihovih lidera, pa se postavlja pitanje šta oni ustvari žele? Možda će pristati na bilo šta, samo da dobiju ‘nešto’. Šta god da žele, dobiti to mogu samo ako Bošnjaci na to pristanu. Bošnjaci na to pristati neće, ali njihovi ‘lideri’… To samo dragi Bog zna, jer ti ljudi su spremni na sve, zarad nekih ličnih interesa. A Bošnjaci su narod koji ne diže glas i trpi sve dok ‘ne tuku’ pa postoji velika šansa da bi se slično moglo desiti i u ovom slučaju.

 

Molim Allaha, Gospodara svjetova da nam podari ono što je dobro za nas. A ti narode, pamet u glavu, stiže nam dan D.

 

Piše: Edhem Bošnjak
IslamBosna.ba

 

 

By teha5

Leave a Reply