Pismo predsjednika SAD Baraka Obame (Barack) upućeno Predsjedništvu BiH prvorazredan je politički događaj. Posebno za BiH i njene građane, koji za svoj opstanak u velikoj mjeri mogu zahvaliti beskompromisnom angažmanu i nepokolebljivom stavu Bijele kuće.
Obamino pismo tretira jednako specifično pitanje Palestine. Bošnjaci bi, u tom pogledu, trebali biti posebno osjetljivi, imajući u vidu da su SAD i vojno intervenirale na strani branilaca BiH.
Teške posljedice
To je, prema svim relevantnim izvorima, bilo prvi put u historiji da jedna moćna, zapadna sila otvoreno i vojno intervenira u ratu na strani koja je većinski muslimanska, a protiv agresora koji je iz većinski kršćanske države.
Takav presedan Bošnjaci sebi ne bi smjeli priuštiti da zaborave. No, aktuelni predstavnik Bošnjaka u državnom vrhu, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, ignorirajući pismo koje je njemu, i Bošnjacima, uputio američki predsjednik, čini kardinalnu grešku gadafizirajući bošnjačku politiku.
Izetbegovićev kabinet jedini je prešutio informaciju o pismu, dok su Željko Komšić i Nebojša Radmanović uredno obavijestili javnost shodno važnosti događaja.
To što se Izetbegović, navodno, ne slaže s Obamom u pogledu Palestine, izgleda da je bio dovoljan razlog da bošnjački čelnik uvredljivim ignoriranjem prema lideru najveće svjetske sile i pri tome najjačeg saveznika i zaštitnika BiH, naruši i ugrozi dobre odnose bošnjačkog naroda sa SAD!
Zanemarivanjem Obaminog pisma, Izetbegović i njegov kabinet, u kojem sjede i dovoljno iskusni bivši novinari da bi to bila obična greška, mogu izazvati i teže posljedice na odnose Bošnjaka sa SAD nego što je to, ma kako to nevjerovatno zvučalo, učinio teroristički čin srbijanskog državljanina Mevlida Jašarevića!
Ko je čiji predstavnik
Amerikancima je jasno da Jašarević nikada nije niti će iko sličan njemu predstavljati cijeli Bošnjački narod. Zbog toga je Vašington odmah shvatio da se radi o nedjelu pojedinca.
Ali, postupak Izetbegovića, koji bi trebao biti legitimni predstavnik Bošnjaka, može se tretirati i kao stav cijelog jednog naroda. Na ovaj način Izetbegovićeva politika pokazuje svojevrsni suicidalni karakter, a njene posljedice neće osjetiti samo njegovo političko krilo nego cijeli jedan narod i država.
Baraku je važno šta misle Bošnjaci, ali Bakiru nije bitno šta misli Barak
Intonacija pisma u kojem Obama izražava podršku Palestini i razumijevanje za aspiracije njenog naroda, a time i za emotivnu vezu koju Bošnjaci osjećaju s tamošnjim muslimanima, govori da Bijela kuća ne nastupa naređivački i s pozicije sile.
No, to ne znači da je njen stav nevažan. Naprotiv. Bliski istok žarište je broj jedan u svijetu, što, uostalom, pokazuje i činjenica da se Obama direktno pismom obraća članicama Vijeća sigurnosti.
U rijetkim će situacijama Obami uopće biti važno šta Bošnjaci o nečemu misle. Sada u vezi s Palestinom očito jeste. Na žalost Bošnjaka, Izetbegović i njegov kabinet, to očito, ne razumiju, što su i pokazali ovim postupkom.
(dnevniavazba)