Bajram u domu Adila ef. Pezerovića: Kurban se dijelio svima, ne pitajući za njihovu vjeru
Velim, evo Bajrama da malo predahnem sa svojom hanumom, sa svojom djecom, s unučadi, kaže Adil ef. Pezerović
Ne postoji osoba u Tuzlanskom kantonu koja nije čula za Adila ef. Pezerovića. Već godinama stoji na čelu Regionalnog odbora “Merhameta” u Tuzli, čije dobročinstvo svakodnevno ulazi u kuće gladnih, nemoćnih, bolesnih građana…
Uvijek na ispitu
– U ovom poslu uvijek ste na ispitu i kao vjernik, i kao čovjek, i kao rukovodilac i pripadnik zajednice… Velim, evo Bajrama da malo predahnem sa svojom hanumom, sa svojom djecom, s unučadi, da pripremimo sofru, da pričamo i družimo se, da obiđemo familiju…
Ali, uvijek i nekome trebaš. Ako za blagdan zaključaš vrata “Merhameta”, taj neko začas pronađe tvoja kućna vrata… – govori nam Adil-efendija, kojeg smo zatekli u njegovoj kući u tuzlanskom naselju Gornje Brdo.
Iz rodnog Gradačca Adil ef. Pezerović, kao svršenik Gazi Husrev-begove medrese, došao je u Tuzlu davne 1973. godine. Bio je imam džamije u Solini, a zatim Jalske džamije. Tu je zasnovao porodicu i sa suprugom Vahdetom izrodio troje djece te napravio kuću…
– Nema veće nagrade od Allaha, dž. š., od one koju vam podari u vašem evladu. Mi smo u tome izuzetno bogati ljudi. Kćerka Azra i zet Tarik su doktori ekonomskih nauka i sa svoje troje djece žive u Sarajevu. Sin Dženan je sa suprugom i djecom u Norveškoj, dok je Adnan sa svojom suprugom i djecom u Njemačkoj. Često nam dolaze i, što je najvažnije, nikada nas nijednim svojim postupkom nisu osramotili. Smatramo to velikom Allahovom milošću – kažu Pezerovići.
Za ovaj Bajram Adil-efendija opet očekuje svoju djecu. Muški dio porodice će na Cerik, u “punicinu avliju”, da zakolju kurbane, a potom kući na zajednički ručak.
– I danas u sebi nosim zadovoljstvo koje sam kao dijete osjećao dok bih dijelio kurbane. Nikada sebi nisam bio toliko važan kao tada. Krenem od vrata do vrata, svako ti, kad halališ kurban, nešto da – jabuku, bombonu, kocku šećera, neko i para. Danas je to drugačije, ali se trudim da svoju unučad učim da se raduju kada dijele kurbane ili kada nekome nešto darivaju – ističe Adil-efendija.
Obradovao mnoge
Ipak, Adil-efendija priznaje da, otkako je na čelu “Merhameta”, nikada nije bio u mogućnosti da Bajram “odbajramuje kao u mladosti”. Uvijek, a posebno u dane Hadžijskog bajrama, kaže, trči u prostorije Narodne kuhinje, gdje mnogi ljudi čekaju da ih “Merhamet” obraduje.
– Volim da kurban podijelim svojim komšijama, kako muslimanima, tako i hrišćanima. Tako su me moji roditelji i moji vjeroučitelji učili. Tako sam ja naučio svoju djecu. I ja, kao i većina Tuzlaka koji kolju kurban, opet jedan dio kurbana odnesem u Narodnu kuhinju. Pravi musliman ne pita koje je vjere čovjek koji se od njegovog kurbana hrani u Narodnoj kuhinji – kaže Adil.
Bosna je puna dobrih ljudi
Kad nemaš šta da jedeš, u Tuzli kažu: “Hajde Adilu u “Merhamet”.” Adilu se ide i kada djeca nemaju čizme za školu, i kad mati nema brašna za Bajram, a sramota je doći na kazan Narodne kuhinje, kad sirotinji izgori krov na kući, kad otac nema za lijekove, za ćumur…
Adilu se ide i običnim danima i praznikom, jer glad, odnosno neimaština, ne zna za radne i neradne dane, za porodične sofre i druženja… Njemu se dolazi i u kancelariju i na kućna vrata, prilazi mu se na ulici… I on se ne buni. Priznaje da je Bosna puna dobrih ljudi koji darivaju “Merhametu” da bi “Merhamet” mogao darivati one koji nemaju.
(dnevniavazba)
