Put do zaposlenja i obezbjeđivanja egzistencije često je veoma težak. Nažalost, mnogi roditelji u BiH svojoj djeci ne mogu priuštiti studiranje, bez obzira na želju ili talenat. Također, osamostaljenje od roditelja nakon srednje škole, i paralelno studiranje i rad, tipični za zapadne zemlje, kod nas mladi sebi najčešće ne mogu priuštiti.
Ono na što mnogi stručnjaci upozoravaju je činjenica da se veliki broj mladih odlučuje za odlazak iz BiH, na školovanje ili u potragu za poslom, u zemlje koje će im ponuditi bolje mogućnosti. Dugoročno gledajući, to što se praktično niko ne trudi da toj djeci obezbijedi uslove za školovanje, usavršavanje i kasnije radna mjesta, i time ih motiviše da ostanu u BiH, ogroman je i nenadoknadiv gubitak za našu državu. Utjeha nam može biti to da, ipak, ima i onih koji planiraju ostati.
Porazno je da riječi “štela” i “dobra leđa” i ovdje imaju veliku ulogu, a čini se da se to još dugo neće promijeniti. A dok se ne promijeni, redovno ćemo čitati priče o bh. klincima čiju inteliganciju i talente prepoznaju Google, Facebook i druge velike kompanije, proglašavaju ih genijalcima i odvode daleko od BiH, “u kojoj nema perspektive, u kojoj ništa ne može i neće biti bolje”, kako vole reći čak i oni koji su najodgovorniji za takvu situaciju.
(sourceba)
