Tom prilikom uručene su im poklon torbe sa raznovrsnim sadržajem, novčana sredstva u iznosu od 630 eura ( 210 eura je poklon sestara iz Zenice) i 250. Pored toga djeci smo ponijeli razne kolače, sokove, pite.
Aktivisti udruženja “Solidarnost” i sestra Melina Suljanović, sa porodicom iz Donjeg Vakufa kao predstavnik sestara iz D. Vakufa i udruženja”Knjiga Izvor Zenica”, posjetili su 14. oktobra, u petak po treći put djecu invalide Gaze u Sloveniju. Putovanje je bilo predivno i nezaboravno. Prvi put bez velikih pehova – iskušenja. Družili smo se punih 6 sati. Rastali smo se sa suzama i željom da ih povedemo sa sobom ali je to nažalost bilo nemoguće. Ostat će vječno u našim srcima i dovama.
U grupi je bilo 11. djece od toga su 3. dječaka bila sa 15 godina, 2. sa 14 godina, jedan sa 8 godina, jedan sa 6 godina, i jedan sa 4 godine. Tri djevojčice od 12, 9 i 8 godina. Osnovni problemi su amputacije noge, povrede nogu i otežano kretanje, povrede ruku. U pratnji su bile tri majke i dvije fizio-terapeutkinje.Posebno ćemo pamtiti hrabru nanu koja ima samo 52 godine a rodila je 15. djece. Ona je bila sa unukom Yasser, koji je teško povrijeđen kao beba usljed granatiranja u Gazi. Bio je u komi mjesec dana. Sad otežano hoda, i govori samo nekoliko riječi a ima 6 godina. Ova nana ima dva sina invalida. Cijela familija od oko 50 članova živi u 6 soba. Ručaju u tri faze.Zamislite život sa toliko osoba u tako malom prostoru. Ono što najviše ova majka želi i što nam je ostavila u emanet jeste da pronađemo donatora koji bi školovao njenog najmlađeg sina. Tri su pokušala da studiraju ali su prekinula zboog nedostatka novca. Preklinje nas u suzama da joj pomognemo da bar ovaj najmlađi završi fakultet. Molimo one koji su voljni mjesečno izdvojiti 100 km. za ovog momka i ovu porodicu da nam se javi.
Posebno će nam ostati u sjećanju osmogodišnji Ahmed. Dječak posebne inteligencije koji je sam došao(bez pratnje) i koji sa ponosom priča kako je bacao kamenje na tenkove i tako ostao bez nogice. Sanja o jelu sa roštilja.Silno je želio da neki aktivisti dođu u Gazu. Čak je rekao ako ti ne daju Izraelci reci da si Jevrej pa ćeš ući. Sebe gleda kao heroja, borca za slobodu Palestine. Svaka priča njihova je tuga i bol za sebe.
Djevojčica Džemila sanja da babi i mami kupi frižider. Žive u šatoru , kuća im srušena u napadu na Gazu, 2008.godine.. (jevojčica (Djevojčica Džemila)
Šta nas je posebno pogodilo
Ponijeli smo im razne bosanske kolače, pite, sokove i nešto kiseline. Jedino što neki od njih znaju jeste ajvar, kiseli krastavc. Neki čak nikad nisu vidjeli krastavac.
Prvi put im se ispunjavaju gotovo sve želje. Oni su centar svega što se oko njih dešava i to im jako godi. Po povratku kući, oni su jedno od hiljade palestinske djece koja su ranjena, čiji roditelji gledaju kako kruh obezbjediti za mnogočlanu porodicu, djece o kojima država ne može da brine jer je nema, i svaki bolji, kvalitetniji, stručniji oblik rehabilitacije u Gazi je nemoguć. Ta djeca postaju zrno u masi, neprimjetnoj ogromnoj masi sličnih ili istih problema, oštećenja. Oni tad postaju zaboravljeni.Tad se onako kako znaju i umiju bore za svje mjesto u tako okrutnom i bolom ispunjenom mjestu življenja u kom su emocije znatno otupjele i gdje ranjene, osakaćene, siromašne, bolesne bez obzira na dob “normalno” vidjeti.
Iz predhodne grupe jedan osamnestogodišnjak je na jednom izraelskom punktu a 6. ih moraju proći, da bi od ordana došli do Gaze, zaustavljen i sproveden u zatvor, gdje se i danas nalazi. Sva nastojanja slovenačke vlasti nisu urodila plodom. I ova djeca strahuju da neće biti zaustavljena, maltretitrana. Za izralske vojnike ne treba povod, razlog. Činjnica da si Palestinac je dovoljna.Gaza je mjesto gdje je civilizacija pala na testu.
Čovjek je dozvolio da sa njim upravlja šačica iz sjene i ista ta šačica ljudi nametnula je takv pravila i vrijednosti da mngi misle da se nema šta puno uraditi za patnju i pravdu ovom narodu. Upravo zbog nedostatka osobnog mišljenja, hrabrosti, ljubavi, svijesti da je to moglo i tebi da se desi, čovjek nijemo posmnatra sva ta dešavanja i sa tom inertnošću neznanjem, daje svoj doprinos, da mnoga krv nevine djece, plemmenita dječija krv, natapa ovu i onako natopljenju planetu.
Ova djeca su imala sreću i došla vidjeti nešto ljepše, ali nažalost ovaj projekat se mora zaustaviti dok se ne sakupi novac za narednu grupu. Porjekat je jako skup i za svako djete dnevno se izdvaja 360 eura, plus proteze, pomagala, implantanti .
Duboko se nadamo da će sestra Faila uspjeti naći dobre ljude koji će svojim donacijama omogućiti da i naredna grupa djece uskoro dođe.
Hvala vladi Slovenije, svima koji su pomogli da se ova djeca posjete, posebno hvala sestri Faili i njenim neumornim volonterima.
Dovim Allahu da se vojska snaga misra ojača i da napokon svjetlo slobode skloni tamu zla i patnje koja sa već 63 godine nadvila nad svetom zemljom. Zamislite sveta zemlja a mi spavamo.
(solidarnost-bosnia.com)
