SAFF 301: Evropska islamofobija: Stati u kraj zlu

Muslimanke na ulicama provociraju riječima «teroristi» i «talibani», guraju i obaraju ih na tlo dok im se mahrame nasilno trgaju s glave. Takvi napadi nisu rijetkost ni u Evropi a ni u SAD-u. Zatrovana društvena klima širi se zapadnom hemisferom, «kao naftna mrlja», kaže Liz Fekete. Direktorica londonskog Institut od Race Relations, osnovanog 1958. godine, sa svojim kolegama istražuje i analizira sve moguće oblike rasizma. «Čini se kao da živimo u svijetu kojem dominira novi Mekkartizam», kaže Fekete. Nekada su komuniste proganjali jer su «opasni petokolonaši». U međuvremenu se sumnja «subverzije» prebacila na muslimane.

Kada je 22.jula u Oslu izvršen bombaški napad, a nekoliko sati kasnije i masovno ubistvo 68-ero ljudi na ostrvu Utoya, njemačke dnevne novine “Die Welt” je bez imalo sumnje objavio ko snosi odgovornost za ovaj zločin: «Norveška je meta islamista». Brojni mediji su se požurili prenjeti ovu predrasudu.

Manifest od 1.500 stranica počinitelja ovog zločina, Andersa Breivika, koji se inače smatra vitezom koji je odabran da brani kršćansku civilizaciju, čita se kao imenik islamofobične scene: Robert Spencer, osnivač Jihad Watch-a i Stop Islamization od America, Pamela Gellers sa svojim blogom Atlas Shrugs, Daniel Pipes s Middle East Foruma, i English Defence League. Ideološka referenca je dokazana i vlasniku neokonzervativnog bloga Die Achse des Guten, Henryku M.Broderu, kojeg je već jednom istražno povjerenstvo njemačkog Bundestaga konsultovalao kao «vještaka».

Megafoni islamofobije

Najnovija studija Think Tanks Center for American Progress (CAP), bliskog američkim demokratima, inicirana povodom tragedije u Norveškoj, doduše ne dokazuje «velike desničarske zavjere», ali zato dokazuje postojanje «dobro povezanih grupa stručnjaka za dezinformacije», čiji je zadatak manipulacija stanovništva putem medija i organizacija. Protagonisti u javnosti nastupaju ofanzivno kao «stručnjaci» koji se zalažu za zabranu «nepostojećeg šerijata», lažno tvrde da je većina džamija leglo terorista i njihovih simpatizera, i huškaju protiv multikulturalizma. Ovi «megafoni islamofobije» nisu odgovorni za antiislamski motivisana nasilja, ali čine «infrastrukturu» iz koje «proizilaze» počinitelji poput Breivika, kako se u studiji navode riječi CIA-službenika Marca Sagemana.

Propaganda mržnje se velikodušno financira. Po CAP studiji, od 2001. godine se na bankovne raučne vodećih antiislamista Amerike slilo 42,6 miliona dolara. Jedan od sedam donatora, pretežno neokonzervativnih fondacija, je i Bradley Foundation, fondacija koja je 90-ih godina podržavala Georga W.Busha, Donalda Rumsfelda, Dicka Cheneya i druge ratoborne republikance u njihovom navaljivanju na Clintonovu administraciju da napadne Irak.

Pokretačke snage zajedničkog širenja islamofobije i antiislamističkog rasizma ne dopiru samo iz desničarskog krila zapadnih društava. Kritički naučnici poput Roberta Lambersa, co-direktora Europen Muslim Research Centre na univerzitetu Exter, dokazali su da se te snage mogu mnogo češće pronaći među američkim «neokonzervativnim arhitektima borbe protiv terora» utjecajnim akademicima, političarima, publicistima – uz podršku kršćanskih desničara – koji antimuslimansku gorčinu koriste kao osnovu za legitimaciju vojne intervencije u arapskom svijetu.

Tako je i Norman Podhoretz, bivši «došaptavač» Reganove administracije za vanjsko-političke smjernice, jedan od kreatora fenomena koji u cijeli zapadni svijet unosi strah i trepet – «Islamski fašizam».
Fašizam koji je po simpatizerima Tea Party «pod snažnim utjecajem nacionalsocijalizma i komunista» i koji protiv «nas» vodi «Četvrti svjetski rat» (Treći je pokrenula «ljevica» nakon 1945. godine). Taj rat podržava do 15% muslimana. «Nisu svi od njih kriminalci ili ubice», priznaje Podhoretz velikodušno. «Ali ipak previše da se ne izvrši ‘transformacija’ tipično islamskih regija». U programskom radu pod nazivom «Uništiti zlo: Kako će rat protiv terora biti pobjeda», čak ni zapad ne bi imao drugog izbora: «Pobjeda ili holokaust!».

U publikacijama svojih Think Tanks (kao što je npr. American Enterprise Institut), u centralnom glasilu, The Weekly Standard, kojeg financira australski medijski gigant Rupert Murdoch, ili u magazinu New York Times, prominentni neokonsi otvoreno govore o čemu se zapravo radi: «Cijeli američki rat protiv terorizma je sprovođenje imperijalizma», zaključuje kanadski političar Michael Ignatieff.

Istraživač imperijalizma David Hervey ističe da «Rat protiv terorizma» ima malo veze s napadima 9/11. Taj datum je samo «jednostrane vojne akcije učinio politički prihvatljivim». Na osnovu ovog saznanja, sociolog Chris Allen s birminghamskog univerziteta upozorava da se antimuslimanski ideolozi interpretiraju kao «fenomeni 9/11», i upućuje na izvještaj EUMC-a (European Union Monitoring Centre on Racism and Xenophobia) o islamofobiji nakon 11. septembra gdje se navodi da se «mnogi incidenti nakon 9/11 svode na islamofobične stavove i stavove protiv stranaca koji su već odranije postojali i bili nadaleko rasprostranjeni». Napadi bi samo pomogli da «te predrasude budu mnogo vjerodostojnije i valjanije».

Također i u Njemačkoj negativna slika islama datira iz 1980-ih i 1990-ih godina, kaže istraživač medija Sabine Schiffer. «Naročito su inostrani izvještaji o iranskoj revoluciji 1979. godine, kao i emocionalne priče poput Betty Mahmoodya (Ne bez moje kćerke) iz 1991., postavili djelotvorne smjernice»

Činjenica da je Henryk M.Broderov huškački natpis «Hura, mi kapituliramo» propagiran ispred Savezne centrale za političko obrazovanje jasno pokazuje prihvatljivost antimuslimanskog rasizma u Njemačkoj, navodi Schiffer.

U ovoj zemlji postoji vrlo širok islamofobični spektar: od neonacista, Novih desničara poput stranke Die Freiheit, desničarskih populista kao što je Thilo Sarrazin, neokonzervativaca, pa čak do ljevičarskog lagera, svi koriste istu retoriku govoreći o «islamskom barbarstvu», «muslimanskim kolonama», «islamskom fašizmu»- neologizmu koji prema naučniku o islamu Sonji Hegasy i historičaru Rene Wildangelu ima funkciju da «ozloglasi jednu cijelu religiju».

Očigledno je da je upravo to poželjno, ne samo od strane desničarskih demagoga: Pošto «milioni muslimana koji žive u Zapadnoj Evropi i Sjevernoj Americi» ne osuđuju ubilačke akte šehida, smatrao je još prije nekoliko godina izdavač Konkret-a, Hermann Gremliza, kao i da «nema razlikovanja između dobrog i lošeg islama, već da postoji samo pretpostavka». Ljevičarska omladina Sachesena LAK Shalom je čak i otkrila da je antisemitizam naređen u Kur’anu, i da su masakar nad Židovima u Hebronu 1929. godine, nastalom u toku oružanih sukoba između arapskih i cionističkih nacionalista, učinili muslimani zbog «religiozne mržnje prema Židovima».

Tvrdnja da je islam neprijateljski nastrojen prema Židovima, rasprostranjen je među mnogim bivšim ljevičarima koji su se nakon raspada postojećeg socijalizma, okrenuli neokonzervatizmu. Pod plaštom emancipativne agende sprječavanja antisemitizma neokonski ideolozi formulaciju filozofa Theodora W.Adorno-a «novi kategorički imperativ» (već od 1945. se «razmišljanje i djelovanje treba tako usmjeriti da se Auschwitz ne ponovi, i ništa slično ne desi») zloupotrebljavaju kao propagandno oružje za «rat protiv terora» «liberalnog zapada» protiv navodnog «Umma-socijalizma» (Stephan Grigat) koji se nadovezuje na nacionalsocijalizam, i njenje ljevičarske pristalice, «nacistički kompatibilne antiimeprijaliste» (Matthias Küntzel). Muslimani se demoniziraju kao antisemiti i neprijatelji Izraela. Autor Gerhard Scheit smatra da postoji prijetnja ponavljanja Auschwitza od strane radikalnog islama.

Ipak, antimuslimanska ogorčenost najbolje uspijeva u neokonzerativnoj građanskoj srednjoj klasi.

Bez kritične samorefleksije

Ne samo islamofobni blogeri na internetu su prožeti teorijama zavjere: i u “Die Weltu” se može pročitati u članku pod nazivom «Zapad i podrugljivi osmijeh islamista»: Zajedničko fašistima, komunistima i radiklanim muslimanima je težnja ka «kolektivističkom idealu». Radikalni muslimani preziru «slobodno tržište» i pokušavaju da unište «prvo Izrael, zatim Ameriku, i na kraju cijeli zapad– s paralelnim društvima, samoubilačkim napadima i nuklearnim oružjem».

Nakon terorističkog napada u Norveškoj, islamofobična scena odbija bilo kakvu kritičnu samorefleksiju. Naprotiv: Većina reaguje cinično i agresivno na njihove kritike – operator bloga Nürnberg 2.0 zahtijeva ili ratni tribunal protiv svih «ljevičarskih fašista» koji su odgovorni za «islamizaciju Njemačke», ili samožrtvovanje. Pisac «Die Achse des Guten», Bernd Zeller («…kao da je to nešto loše biti protiv islama ili mrziti islam») govori o jednoj «besprimjernoj hajci na kritičare islama» koji treba da se ušutkaju «kako bi se na miru moglo dalje islamizirati».