Ramo od Srebrenice
Za nas Bošnjake, pa ako hoćete za nas Bosance (bez da se uvrijede preostala dva konstitutivna naroda u BiH) drugi vole kazati da smo toliko lijeni da i vlastita imena skraćujemo kako ih ne bi morali izgovarati do kraja. Tako smo od Ibrahima dobili Ibru, od Hajrudina Hajru, od Fahrudina Fahru i tako redom.
Svakako, među najpoznatija skraćena imena u nas ubrajaju se Suljo i Mujo koji su kako prije, tako i danas, kroz (zlo)namjerne viceve predstavljali personifikaciju nas Muslimana, odnosno Bošnjaka. Svjestan činjenice da ipak ne pripadam narodu čija je karakteristika lijenost (a još manje glupost, ma šta drugi o tome mislili), što najbolje ilustruju naši zemljaci u inostranstvu koji su zarad kore hljeba u tuđini teškim poslom omekšali svoja inače tvrda leđa. I ne samo oni, nego i oni naši zemljaci u zemlji, a na zemlji, koji i pored velike zvanične nezaposlenosti koja hara prostorima BiH svojim trudom i radom uspijevaju ne samo prevazići surovost preživljavanja, nego i u svemu tome odškolovati svoju djecu i izvesti ih na pravi put. Dakle, skraćivanje lijepih naših imena, nije niti može biti rezultat ljenosti. Njihovim se skraćenim izgovorom nekako tek tada zadobija punina njihova značenja svojstvena podneblju u kojem se živi. Jer kad ovdje kažeš Huso, umjesto Husein ti si tada tom čovjeku odredio ne samo njegov nacionalni nego i vjerski identitet, odnosno oba ta identiteta zajedno. Huso je tako jednim svojim imenom i Musliman, i Bošnjak, ali i Bosanac. On je i na taj način personifikacija svih muslimana Bošnjaka u ovoj zemlji. Ali da ne bude zabune, nije samo Huso ta personifikacija o kojoj govorimo, to su dakako i sve Sulje, i sve Muje, i sve Hajre, i sve Alje i sve Fahre, i sve Huse, i sve Rame…, eh o jednom takvom, zadnjem pomenutom, ovdje je riječ.
Do 15.09.2011.g. bio je samo jedan od preživjelih Srebriničana. Od tada je postao vlasnik najpominjanijeg imena, a njegov dijalog s Miloradom Dodikom, snimljen TV kamerama jedan od najgledanijih video-materijala na interentu u posljednjih nekoliko dana (za svega nekoliko sati od objavljivanja isti materijal pregledalo preko 2.000 ljudi). Umoran od svakodnevne situacije kao i većina građana ove zemlje, Naš Ramo je tog dana prolazio ispred zgrade SDP-a u Sarajevu u kojoj se završio jedan u nizu sastanaka zabavnog karaktera na temu uspostava državne vlasti, a čiji su akteri bili prošlogodišnji izborni pobjednici. Baš u tom momentu ispred TV kamera Milorad Dodik, Predsjednik entiteta s onu stranu Federacije spremao se da da svoje viđenje problema u ovoj zemlji. Naš Ramo se zaustavio i u vremenu kojeg nije imao na pretek rekao Miloradu Dodiku ono što mu nikada nije rekao niti jedan Bošnjački politički predstavnik, niti diplomatski, niti na bilo koji drugi način. Jednostavno, ljudski, bosanskim jezikom, da ga čak i Mile razumije.
Ramo, odvažno gledajući u Mileta reče: „Šta će Predsjednik tzv. Repubilke pričati?
Ovom neočekivanom gestom, Predsjednik se u isti mah okrenuo prema mjestu odakle je dopirao ovaj odvažni glas, te u svome stilu, tj. bez prethodnog razmišljanja uzvratio:
„Nije takozvana, nego je Republika…”
„Genocidna!”, prekinuo ga Ramo na vakat.
„Nije takozvana”, uporno je nastavljao Mile, dodajući „Nije ni genocidna..”
„Jašta je neg’ genocidna!” nije se dao zbuniti Ramo ravno gledajući Mileta u oči.
„Hajd’ skloni se odavde šta ti mene diraš, (potcrtao E.M.), nećeš ti mene maltretirati..” odgovorio je Predsjednik gledajući Rami u vrhove njegovih cipela. Govoreći i dalje: „Ne maltretiram ja nikoga”, Naš Ramo je udaljen od strane obezbjeđenja iz predsjednikove blizine, a on je, sada malo odvažnije, gledajući za Ramom kojeg su udaljavali dodao: „Republika, ne može biti bolja nego što jeste…” pri tom mlatarajući rukama, nadomještajući na taj način riječi kojih mu je očito falilo u ovoj brzoj i neočekivanoj komunikaciji. Da li iznenađen činjenicom da njemu kao Predsjedniku prilaze i mali, jednostavni ljudi, na čiji račun i živi u entitetu koji je više genocidan i takozvan, nego što je republika, ili zbog Raminih konstatacija, Predsjednik je ostao vidno uznemiren. Njegova retorika je pred Raminom „navalom riječi” postala nedostatna da brani suverenitet same stvari za koju se on, kao Premijer a sada i kao Predsjednik, grčevito bori svojim najjačim oružjem – riječima. Zna se kakvim.
Naravno, odmah nakon što je udaljen kamere su bile okrenute prema njemu, Rami Mehmedoviću, koji je onako u prolazu kroz odgovore na novinarska pitanja pojasnio suštinu svoga malopređašnjeg djelovanja:
„Ja mislim da bi to (Miletova retorika uperena prema BiH) trebalo mnoge iritirat’… ko osjeća BiH svojom državom… On došao ovdje da pregovara, i mene policija odstranjuje od njega. Jeste li vi slušali njegove izjave molim vas? Upitao je jednog od novinara Ramo – nastavljajući i sa odgovorom: „ Šta je govorio, šta je rek’o? Da ne voli Bosnu i Hercegovinu, i s njim da Lagumdžija pregovara..”
U isto vrijeme Predsjednik je, spašavajući vlastito ime i ime entiteta kojim predsjedava, kazao da oni vole i žive za RS i kako on razumije da on (Ramo) ne voli RS. Kao da ge je čuo šta govori, Ramo je usputno naveo i razloge zašto je kao takvu (genocidnu i takozvanu) ne voli: „Izgubio sam mnogo…. a četnici su me ganjali po šumi…”
Koliko BiH ima Rama Mehmedovića?
Mnogo. I to nisu samo oni koji su preživjeli genocid u Srebrenici. Kako god za Srebreničane nakon tog julskog straha za njih straha više nema i kako god nakon gledanja u lice Ratka Mladića, za njih nema lica u koje će sa strahom pogledati i reči Istinu. Tako isto nema Bošnjaka koji je na svojim plećima iznio teret odbrane od agresije nema straha od bilo čega u ovoj zemlji. Ramo Mehmedović – to su zaprovo sve one Sulje i sve one Muje i svi drugi plemeniti ljudi i žene ove zemlje koji su radini, koji su pametni i koji su itekako svjesni činjenice da plove na brodu koji već odavno nema svoga kormilara. U Sarajevu tog dana pojavio se samo jedan, a za izabrane političke predstavnike ove zemlje sreća je, kao što se reče u jednom TV prilogu na ovu temu, „što ih nije bilo više.” Jer tada, vjerovatno, FMUP i ne bi morao zbog jednog Rame izdavati saopštenja i izvinjena o svome „propustu” u sigurnosno-bezbjedonosnome domenu, pravdajući se tako Predsjedniku entiteta čiji su mediji odmah nakon ovog slučaja izvijestili svoju javnost da je u Sarajevu verbalno napadnut. Odnosno, da su ga njegovim diplomatskim rječnikom kazano dirali i maltretirali.
(preporodcom)