Posoljenim diskovima do trostrukog kapaciteta

Premda ova vijest na prvi pogled izgleda kao šala, treba imati na umu da se ne misli na primjenjivanje soli na postojeće diskove već korištenje soli pri proizvodnji novih diskova. Kuhinjska sol zapravo je samo uvriježeno ime za natrijev-klorid, spoj koji spada u skupinu soli odnosno spojeva koji su nastali međusobnim neutraliziranjem kiseline i baze (lužine).

Doktor Joel Yang s Instituta za istraživanje materijala i inženjerstvo (IMRE) je u suradnji s Nacionalnim singapurskim sveučilištem i Institutom za pohranu podataka (DSI) razvio proces kojim se gustoća podataka na pločama diskova može povećati na 3,3 terabita po kvadratnom ičnu što je oko šest puta više u odnosu na gustoću podataka diskova koji su trenutno na tržištu.

Nova tehnologija nadograđuje se na postojeću tehnologiju teksturiranih podatkovnih ploča (engl. patterned media) kod kojih magnetska zrnca koja služe za pohranu podataka nisu nasumično razasuta po ploči već su uređena u svojevrsne otočiće od kojih je svaki u stanju pohraniti jedan podatkovni bit. Kod “starih” teksturiranih podatkovnih ploča otočići su veliki od 7 do 8 nanometara, ali su načinjeni od više komadića materijala. Otočići Yangovog tima su nešto veći (10 nm), ali su načinjeni od jednog komada materijala što će reći da je signal novih otočića jači, pa ih je moguće više približiti jedne drugima.

Spomenuti otočići kreiraju se na površini ploča litografski, na vrlo sličan način kao što na silicijskim waferima nastaju procesori. Ploča se premazuje kemikalijom koja u kontaktu sa elektronskom zrakom stvara zaštitni sloj materijala. Nakon toga se ploča ispire s kemikalijom za razvijanje koja otapa sloj one prve kemikalije, ali samo na onim dijelovima gdje ista nije došla u kontakt sa elektronskom zrakom. Sukladno očekivanjima, dijelovi koji se nisu otopili upravo su ti otočići u koje se pohranjuju podaci.

Gdje u cijelu priču spada kuhinjska sol? Doktor Yang otkrio je da dodavanjem natrijevog-klorida u otopinu za razvijanje ista obavlja puno bolji posao odnosno u stanju je na ploči ostaviti dobro definirane nanostrukture. Obzirom da se u cijelom procesu mijenja samo kemijski sastav otopine za razvijanje, prelazak na novi način proizvodnje ne iziskuje velike investicije u novu opremu.

Pred singapurskim znanstvenicima je naravno još mnogo posla u kontekstu usavršavanja tehnologije, no za očekivati je da će ista početi komercijalno primjenjivati kroz par godina, prenosi bug.hr

(znanostcom)