Gaza i dalje zarobljena

Razmjena zatvorenika između Izraela i Hamasa je donijela olakšanje hiljadama porodica željnih povratka kući svojih voljenih. Usred izraelske prolongirane nasilne okupacije, svjedočili smo rijedak moment i izraelskog i palestinskog slavlja. No, ovo dešavanje, i proističuća fanfara medija, ne smije preusmjeriti pažnju sa osnovne tragične realnosti.

Prava pitanja koja zahtjevaju pozornost su izraelska 63-godišnji nasilna okupacija, i rutinsko kršenje međunarodnog prava počinjeno od strane okupacionih snaga. Najočigledniji primjer toga je apsolutno zatvaranje Pojasa Gaze od strane Izraela.

Izrael je po prvi put započeo politiku zatvaranja Pojasa Gaze 1991. godine. U skorašnjim godinama, nakon pobjede predsjednika Abbasa, zatvaranja Gilada Shalita, i Hamasovog preuzimanja kontrole nad Pojasom Gaze, zatvaranje je pooštreno. Danas, zatvaranje je postalo apsolutno.

Otprilike 1,8 miliona Palestinaca u Gazi su odsječeni od drugog dijela Palestine i svijeta. Ovo ekonomsko i psihološko gušenje je uništilo ekonomiju u Gazi, pokreće nezaposlenost, siromaštvo, i zavisnost na pomoć koji su dostigli do rekordnih nivoa. Cijela generacija je izolirana i ostavljena bez pristupa u svijet.

Civili su smješteni u oko oluje.  Ponovljeni upadi, napadi, i ofanziva 2008-2009 godine u Pojas Gaze imali su za cilj civile: njihove domove, imovinu, i način ekonomskog opstanka.  Hiljade kuća i desetine hiljada dunuma poljoprivrednog zemljišta je sistematično razoreno.  Danas, 35 posto Gazinog poljoprivrednog zemljišta je zabranjeno poljoprivrednicima, koji se nalaze izolirani u ilegalnoj zoni impozirane od strane Izraela.

Kroz zatvaranje, Izrael je javno i besramotno ciljao civile, takozvane „zaštićene osobe“ međunarodnog prava.

Izrael otvoreno naziva  svoju politiku zatvaranja vrstom „ekonomskog ratovanja“, dizajniranog da vrši pritisak na Hamas kroz civilno stanovništvo. Jedan od navedenih ciljeva je bio puštanje na slobodu Gilada Shalita, i operacija graničnih prelaza se stalno vezala uz njegov status.

Zatvaranje Pojasa Gaze je neupitno nezakonito. To je vrsta kolektivnog kažnjavanja koji se eksplicitno zabranjuje u međunarodnom običajnom  pravu i pod Članom 33. Četvrte ženevske konvencije.  Čovjek ne mora biti advokat da razumije nezakonitost i nehumanost ovog zatvaranja.  To je jasno i nedvojbeno nezakonito i ti koji su uključeni u njenoj kreaciji su kriminalno odgovorni.

Do sada, međunarodna zajednica je „okrenula slijepo oko“ ovom kolektivnom kažnjavanju. Blage izjave su izdate kojim se zatvaranje naziva „neodrživim““. Rezultat je institucionalizacije ove nezakonitosti. Tony Blair sada provjerava kvote za kafu i majonezu dok 1.8 miliona osoba nastavljaju biti kolektivno kažnjeni i dok se njihovo dostojanstvo i dalje narušava.

Temelj i vječitost ove realnosti je prožimajuće odsustvo vladavine prava. Historija ove okupacije je karakterizirana stalnim kršenjem međunarodnog prava i totalnim imunitetom za ove zločine. Nijednom nije višerangirani vojni ili politički lider u Izraelu odgovarao prema jasnim uvjetima međunarodnog prava.

Posljedice toga su daljnja kršenja međunarodnog prava i nastavak patnje civila. Nekažnjivost je postala toliko prožimajuća i kršenje međunarodnog prava toliko rutisko, da se Izrael osjeća dovoljno komforno da javno prizna da polika zatvaranja cilja civilno stanovništvo.

Što je potrebno je primjena i provedba međunarodnog prava. Ovo nije intervencija za Gazu ili Palestinu. Ovo je fundamentalno ljudsko pravo. To je također hitna potreba. Lišeni vladavine prava, Palestinci su predati pravilima džungle.  Ovo nije samo kršenje naših ljudskih prava; ovo otvara put za budućnost lišene pravde, mira i sigurnosti.

Puštanje zatvorenika se treba pozdraviti, ali je to jednokratna mjera. Otprilike 1.8 milion stanovnika Gaze su zaključani u najvećem otvorenom zatvoru na svijetu. Međunarodna zajednica ne smije dozvoliti da se ovaj zločin nastavi. Palestinci moraju biti tretirani kao jednaki i njihova ljudska prava moraju biti poštovana i zaštićena.

Izgovor Shalitovog zatvaranja ne postoji više kao (odvratan) motiv za zatvaranje. Nezakonitost ovog kolektivnog kažnjavanja je potvrđeno od strane svih organizacija za ljudska prava i Međunarodnog crvenog križa. Ovo nije političko pitanje; udara direktno u centar naše zajedničke humanosti i zahtjeva hitno djelovanje.

Ne postoji alternativa pravdi.

RAJI SOURANI i EYYAD SARRAJ ZA AL JAZEERU ENGLISH.

Raji Sourani je direktor palestinskog Centra za ljudska prava sa sjedištem u Gazi.

Eyad Sarraj  je palestinski psihijatar i osnivač i direktor Programa za mentalno zdravlje u Gazi

(Vijesti.ba)