Crna komedija o Staljinu i Hitleru
Sa Hitlerom i Staljinom nema šale. A posebno ne u bioskopu. Prema ustaljenim normama nacizam i staljinizam i nsiu baš pogodni za komediju. Ali, uprkos tome postoje uvijek umjetnici koji se usude da se na filmu bave ovom
Sjetimo se Čaplinovog “Velikog diktatora”, “Biti li ne biti” Ernsta Lubiča, kasnije i Mela Bruksa i njegovog “Proljeća za Hitlera” ili Roberta Benjinija sa filmom “Život je lijep”. I svi su uspjeli da mračnu tematiku upakuju u komedijantsko ruho i na taj način pošalju poruku – poruku čovječanstva i pobune.
Ljutnja nacista
Hitler i Staljin na kabaretskoj sceni, igraju i pjevaju – to se još niko nije usudio da uradi u istoriji filma. I k tome, obojica u glas pjevaju istu pjesmu sa scene. Kako je to uopšte moguće? Na osnovu nacrta pisca Uvea Tima, Leander Haufam je uradio odvažan scenario: Berlin tridesetih godina prošlog vijeka. Oba komičara, Hajnz Cajzih i Zigi Majer na jednoj berlinskoj bini: jedan u ulozi Staljina a drugi u ulozi Hitlera su napravili parodiju i kako primjećujete mi smo u 1938. godini.
No, nije to moglo izaći na dobro. Posebno je parodija na Hitlera izazvala ljutnju nacista koji su bili u publici. Posljedice: Hans Cajzih morao je da izbjegne u Moskvu u ozloglašeni Hotel Luks. A tamo sreće svog starog drugara Zigija Majera i jednu Holanđanku, pripadnicu ilegalnog pokreta u koju se zaljubljuju obojica.
Komedija o mjestu užasa
Reditelj Leander Hausman o svom filmu kaže: „Ova priča je omaž za jednog određeni tip ljudi, takođe za jednu posebnu branšu. Verner Fink igrao je tada u kabareu i začuđjuće je kako je on u to vrijeme prolazio. Ali, drugima nije išlo tako dobro, i pojedini su odvođeni u logore i uništavani. I jedan ovakav tip humoriste koji priča viceve, elegantnog muškarca, koji luta kroz svjetsku istoriju dekadentnog skoro kao Dandi; to je ono što mi se dopalo. Jer, tu postoji lakoća koju volim. Lakoća koju donosi u jedno teško vrijeme.”
Međutim, Hotel luks nije komedija, nije film koji je zanimljiv zbog simpatičnih likova. I nije uspješan na svim poljima. Ali, ipak simpatično, sa laganim humorom Hausman se približava teškim temama.
Hotel Luks je komedija o jednom mjestu užasa. I neće se dopasti svima. Jer, vicevi pa ma koliko bili suptilni, o istorijskim činjenicama: ubistvima i mučenjima izazvaće odvratnost kod mnogih gledalaca. A Hausman i njegov tim su to tako shvatili da treba da se distanciraju od istorijskih činjenica i da se orjentišu na fiktivnu priču kako bi napravili jednu apsurdnu komediju.
(dwworldde)