Ako prestanem i čitati novine bit ću vjerovatno prvi novinar koji se odlučio na takav korak, jer je sve teže podnositi i ono što nam novine pišu. Veoma često cijela dnevna novina liči na crnu kroniku, sa mješavinom crnoga humora, crnih vijesti i još crnjih prognoza za budućnost. Za to su ipak najmanje krivi naši hudi novinari, koji ne mogu pronaći afirmativne vijesti iz naše domovine da dube na glavi. Tu dakako mislim na one koji su profesinalni i rade časno svoj posao, a onima kojima najviše leže “ekskluzive” za jednokratnu upotrebu takva situacija savršeno odgovara. Pročitah neki dan dvije vijesti od kojih me i sad boli želudac, a sve ove dane se ozbiljno bavim mišlju da prestanem čitati novine.
Darko Trifunović, poznati islamofob i negator genocida javio se iz Izraela sa svojom imbecilnom pričom o “beloj al-Kaidi”. Nije to ni neka vijest, ali ono što sam još tu pročitao u vezi njega sigurno je za rubrike “vjerovali ili ne”! Taj isti ćosavi četnik je nakon agresije na našu domovinu dospio u misiju UN-a da nas tamo “brani i predstavlja”, zajedno sa Milošem Pricom, koji mu je bio šef i sa tog mjesta izlobirao puštanje ratne zločinke Biljane Plavšić na prijevremenu slobodu. Prica je bio šef kabineta pomenute zločinke i umjesto da sa njom robija njega su članovi predsjedništva BiH, među kojima bi trebao biti i jedan Bošnjak, sa pravom veta, poslali na najvažniju diplomatsku poziciju na svijetu! Možete misliti koliko otvoreno su obojica radili protiv BiH da se to smučilo jednom Zlatku Lagumdžiji, pa je kao šef bh-diplomatije Trifunovića poslao na bolovanje! Ovaj je otišao u Beograd, “stekao” zvanje “profesora” i “eksperta za terorizam” i sve ove godine upirao prstom u BiH kao leglo terorista i opasnost za EU. Ovih dana dobio je presudu i više od pola miliona maraka odštete, te je vraćen je na posao u Ministarstvo vanjskih poslova BiH, iako se zna da je na sporan način stekao i državljanstvo naše domovine.
O, tempora! O, mores!
Druga vijest se odnosila na nesretnog Karaj Kamel Bin Alija, poznatijeg kao Abu Hamza, čovjeka koji je sasvim legalno stekao državljanstvo BiH, tako što se oženio sa našm državljankom i koji se dobrovljno prijavio da brani BIH prilikom zadnje agresije na našu domovinu. Njega su “naše vlasti” dugo držale u zatvoru, a boravak u imigracionom centru na adresi Draže Mihajlovića u Lukavici, bio mu je posljednji boravak u zemlji za koju je zalagao svoj život!
Prije neki dan su ga razdvojili od njegove porodice i deportovali u rodni Tunis gdje više nema nikog svog, kako bi udovoljili Dodiku i licemjerima iz međunarodne zajednice.
Strašno!
Zatvorim novine i konektujem se na virtuelni pendžer, rekoh tu barem mogu da biram šta ću gledati i čitati, kad ono situacija nije ništa bolja. Počeo sam tragati za vijestima iz kulture. Prvo na šta sam naišao bi priča o Sajmu knjiga u Frankfurtu i štandu Srbije koji je bio u znaku našeg nobelovca Ive Andrića. Istina je da je Andrić najviše pohizmetio četničkoj ideologiji kao mag pisane riječi, ali je on ipak bosanskohercegovački pisac rođen u Travniku, koji je pisao bosanskim jezikom.
Ne treba se čuditi mitomanima kojima njihov dr. Jovan Deretić sasvim ozbiljno dokazuje da je Aleksandar Makedonski srpski car, da je Hristos govorio srpskim jezikom, da je “cela grčka mitologija preneta iz Srbije” i oni to sasvim ozbiljno slušaju, pa čak nagrade sa aplauzom.
Kažem, ne čudim se njima ni njihovim “načnim ustanovama” koje znaju šta je duhovna hrana njihovog naroda i kako će ih ubijediti da je nešto što je očigledno tuđe ustvari njihovo, ali se čudim da nema reakcije od naših relevantnih naučnih ustanova na pljačku našeg kulturnog blaga.
Mnogi kažu da je Andrić bio četnik, pa ga se i odriču. Ja im ga opet ne bih dao, neka Srbija sebi othrani četnika koji će dobiti Nobelovu nagradu, barem to znaju raditi. Imali su cijelih šest minuta nobelovca Dobricu Ćosića, opet lažima i prevarom, ali upravo Ćosić tvrdi da je to ono što najbolje umiju, pa možda uspiju i svijet ubijediti da su pisci poput Ćosića za Nobelove nagrade, a sumnjivi tipovi poput Trifunovića eksperti za terorizam i to čak iz Bosne! Ako može Trifunović biti mirotvorac i borac protiv terorizma s “legalnim” bosanskim pasošem u džepu, ako se može Ebu Hamzi oduzeti državljastvo i protjerati ga iz Bosne nakon nelegalne robije, što se onda ne bi mogla dodijeliti D. Ćosiću Nobelova nagrada za književnost (a još lakše za mir) ?
Teško se samo ovoj našoj lijepoj Bosni i Hercegovini sa nama ovakvima!
Muhamed Mahmutovic
(bosnjaci.net)