SAFF 302: Mnogo sumnje i malo dokaza

0

broj302

Sedmicama se već gomilaju slučajevi hapšenja osumnjičenih terorista zbog navodnog planiranja islamstičkih napada u Njemačkoj. Ali, da li je opasnost zaista u porastu?

Autor: Manuela Pfohl
08.10.2011
Izvor: stern.de
Prijevod: Senada Mešanović

Prošle sedmice su uhapšena četverica muškaraca iz Bonna i Offenbacha zbog sumnje da su teroristi. Prije dva dana su istražitelji iz Alfelda (pokrajina Niedersachsen) uhapsili jednog 20-godišnjaka koji je navodno putem interneta pozivao na oružanu borbu protiv nemuslimana. I evo opet nova vijest o navodnom islamistima: jedan 24-godišnji student iz Frankfurta je osumnjičen da je planirao bombaški napad u središtu Frankfurta u februaru, navodi Bild u svom najnovijem izdanju. Policija je kod ovog studenta pronašla USB-stick s detaljnim upustvima terorističke mreže Al Kaide za izgradnju bombe.

Prema statističkim podacima Saveznog ureda za zaštitu Ustava (BfV), u Njemačkoj je do kraja 2010. godine bilo 29 aktivnih islamističkih organizacija. U Njemačkoj je broj islamističkih članova u odnosu na 2009. godinu porastao za oko 1.200 na 37.470 pristalica. Savezni ministar Peter Friedrich (CDU) je govorio da je republika izložena «stalnoj, intenzivnoj prijetnji» od strane islamističkog terorizma. Također, njegovi ciljevi su zabrinjavajući. Tako u izvještaju stoji da je «islamističkim grupacijama u međuvremenu cilj kroz društvene i političke utjecaje stvoriti međuprostor za uvođenje šerijata u Njemačkoj». A upravo te strukture se mogu vidjeti širom zemlje i stvorile su, kako navodi zaštitnik Ustava – temelje opasnnih procesa radikalizacije njihovih pristalica.

Jesu li antiteroristički zakoni zaista potrebni?

Kakav bi bio rezultat jedne takve radikalizacije pokazuje suđenje atentatoru koji je u napadu na frankfurtski aerodrom 2. marta usmrtio dvojicu američkih vojnika, dok su dvojica teško ranjena. Njegov čin se smatra prvim «uspješnim» islamističkim napadom u Njemačkoj. Prema optužnici državnog tužitelja, Nijemac kosovskog porijekla je na svom kompjuteru i iPod-u imao na stotine džihadskih videa, pjesama, predavanja i tekstova. Na početku suđenja u augustu, 21-godišnjak je rekao da je «tog dana bio ubijeđen da to mora da uradi». Slična izjava se mogla čuti i u procesu protiv Sauerland grupe u martu 2010. godine, i u takozvanom «kofer-bombe procesu».

Čini se dakle kao da se Njemačka razvija ka uporištu islamističko-terostističkih aktivnosti. Jesu li mnogo kritizirani antiteroristički zakoni ipak opravdani i upletanje u pravo na slobodu građana hitno potrebni kako bi se osigurala sigurnost u zemlji?

Nevjerica je opravdana. Bilans poznatih slučajeva iz nedavne prošlosti ukazuje zapravo na mnoge kontroverze, a malo dokaza. Tako je proces protiv jedne žene iz Berlina, koja je 2006. godine kao potencijalna bombaš-samoubica u Njemačkoj dospijela u internacionalne udarne vijesti, 2007. godine bez ikakve hampe obustavljen. Publicitet hapšenja i pretrage kuća koje su zatim slijedile, nisu doprinjeli ništa što bi potvrdilo sumnje terorizma.

Propali proces

Isto tako, preventivno hapšenje dvojice muslimana iz Minhena, inscenirano do najsitnijih detalja, koji su 2009. godine optuženi da su eventualno planirali napad na Oktoberfest, završilo je s jednim poluglasnim «nije ništa bilo». Navodni direktni kontakt s Al Kaidom se ispostavio kao slučajna posjeta jednoj džamiji u kojoj je prije par godina također slučajno klanjao jedan od osumnjičenih. Također, racija širom zemlje pri kojoj je 2009. godine uhapšeno devet članova navodne islamističke mreže završila je neuspješno, ali i nezapaženo od javnosti. Državni sud u Minhenu 2010.godine nije bio spreman ni da prihvati optužbu državnog tužitelja, a kamoli da vodi proces protiv optuženih koji su bili optuženi da su članovi kriminalne organizacije.

A nedavni incidenti? Sumnja terorizma protiv privremeno uhapšenih muškaraca u Bonnu i Offenbahu se nije potvrdila. Sva četverica su malo kasnije pušteni na slobodu. Ni kod 20-godišnjeg Nijemca iz Alfelda akcija specijalnih snaga nije pokazala nikakve čvrste dokaze. Drugačije nego što je očekivano, u njegovom stanu nisu pronađeni ni eksplozivni materijal ni oružje, morao je priznati glasnogovornik LKA-a. Prema dosadašnjoj istrazi, čovjek ne predstavlja nikakvu konkretnu opasnost.

Ostaje gorak okus

Na skeptičnost se nailazi i u slučaju studenta iz Frankfurta o kojem Bild piše: «U međuvremenu su istražitelji sigurni: Student je htio da ubija! Vjerovatni cilj: Napad na glavnu stražarnicu u Frankfurtu». I još gore – policija ga je pustila da ide, pravo u teroristički kamp u Pakistanu. Postoje li dokazi za to? Neposredno nakon objave, državno tužiteljstvo odbija optužbu sumnje za terorizam. «Ne postoje dokazi za to da je čovjek planirao napad.»

Nepravedno optuženim to ne koristi mnogo. Njihovo moralno i pravno oslobađanje optužbi za terorizam se u javnosti vrlo rijetko primjećuje. «Ostaje gorak okus, da se ministar unutarnjih poslova Friedrich na račun muslimana želi profilirati i da ga stvarni sadržaj ne interesuje», pretpostavlja Aydan Özoguz, povjerenik za integraciju ispred SPD-ove parlamentarne frakcije, nakon nedavnog integracijskog samita na kojem je Friedrich zahtijevao da muslimani prijave «sumnjive osobe» sigurnosnim snagama. Također, Serkan Toeren, glasnogovornik isprd FDP-ove parlamentarne frakcije, kritikuje: «Friedrich sugerira da se u svakoj džamiji mogu vrbovati potencijalni radikali». Mnogi muslimani su se zbog riječi ministra unutarnjih poslova osjetili veoma neugodno. Ostaje pitanje zašto se uprkos očigledno slabim rezultatima uvijek nanovo i očigledno prebrzo prezentuju navodni islamistički teroristi i tako ofenzivno spekulira o neposrednoj opasnosti kroz radikalne islamiste u Njemačkoj?

Leave a Reply