SAFF 301: Valja (li) biti limunizovan

Želiš da budeš limunizovan – glasio je jedan efektan animirajući reklamni slogan, koji je tokom cijelog mjeseca juna 2008. godine stajao na jednom bilbordu u Ulici Terezija, u sarajevskom kvartu Skenderija. Njime se navješćivao novi proizvod na bosanskom tržišću, kao osvježavajući napitak za prognozirane ljetne vrućine. Ljubopitci su mogli saznati da se radi o koktelu pive i limuna, koji lansira poznati svjetski proizvođač pive. Taj limunisani napitak namijenjen je ženskoj populaciji kao ciljnoj grupi i zato je, navodno, četverostruko smanjena doza alkohola, na odprilike tri posto, a zauzvrat dodato je toliko (oko tri odsto) limunovog soka. Upravo to je privuklo mnoge znatiželjnike, jer je limun bogat C-vitaminom, koji je kao antioksidans neobhodan ljudskom organizmu. A radi se, zapravo, o limuniziranoj pivi. Tehnoložku inovativnost pratila je i marketinžka domišljatost koja je zaokupila pažnju javnosti. Svojom inventivnom jezičkom kreacijom, nastalom tvorbom glagola limunizovati od imenice limun pomoću sufiksa -ovati, proizveo je očekivani reklamni efekat, ali i skrenuo pažnju na jedno akutno pitanje bosnistike, posebno standardnojezičke normativistike. Neobičnost ovog neologizma nije u tvorbenoj ekskluzivnosti, jer je sasvim valjano tvoren u skladu sa gramatičkom normom bosanskog jezika dodavanjem glagolskog sufiksa -ovati na imenicu limun kao leksičku osnovu. Lahko je uočiti da je tako stvoren perzijsko-bosanski kompozit, jer je limun orijentalizam iz perzijskog, a -ovati je bosanski sufiks za denominatne glagole imperfektivnog aspekta, nastao od formativa za tvorbu glagolske osnove -ova- i infinitivnog nastavka -ti. Otvara se pitanje zašto je našijenizovan domaćim formantom -ova-, a ne pripadajućim iz prirodnog orijentalnog idioma -isa-? Sličan, gotovo nevjerovatan primjer, zabilježen je ovih dana u Sarajevu povodom remontiranja jednog mosta kod RTV-doma, u glavnoj gradskoj longitudinali, upravo gradskoj žili kucavici, i nezapamćene gužve u saobraćaju: Danas svi žele da vozaju auto. Svi hoće da su limuzinovani – ironično je komentirao jedan sredovječni Sarajlija u tramvaju kao da je želio napraviti anagramsku varijaciju predhodnog glagola permutacijom fonema ‘z’ i ‘n’: limuniz-ova-ti – limuzin-ova–ti. Nema para, a hoće da vozi auto. Ne plaća kiriju ni vodu, a tankuje gorivo i vozika se po gradu. Takvi prave gužvu na cesti i razgone izgladnile pješake po pješačkim prelazima – razmahao se ovaj anonimni jezički kreativac, koji je napravio neuobičajen, ali sasvim regularan, glagol od imenice limuzina, francuskog porijekla, i domaćeg, bosanskog, sufiksa -ovati. Kao i u predhodnom slučaju, postavlja se pitanje zašto nije napravio glagol od europeizma limuzina pomoću pripadajućeg evropskog (podomaćenog) sufiksa -irati.

Tri ravnopravna glagolska sufiksa

Ovo nisu obične jezičke pikanterije kako se na prvi pogled čini. Ovi primjeri nedvosmisleno ukazuju da je formativ -ova- za tvorbu glagolskih osnova živ i produktivan, odnosno jezikotvoran u punom kapacitetu, i da je veoma frekventan, posebno što je kao izvorni formant iz strukture organskog idioma bosanskog jezika tvorio glagol od pozajmljenica iz drugih jezika. Ali, u bosanskom jeziku paralelno fungiraju još dva formanta sa istom funkcijom i značenjem, ali različitog oblika i porijekla. To su formanti ira-ti i isa-ti, koje je on posvojio tokom svoga historijskog razvoja i kontakata sa drugim jezicima i kulturama. Oni imaju različit simbolički status, koji se zasniva na posebnom kulturnom identitetu i tradiciji njihovih govornika.

Sufiks -ovati (formativ -ova- + infinitivni dodatak -ti) pripada organskom idiomu bosanskog jezika, a vodi porijeklo još iz praslavenskog. Imaju ga i svi drugi slavenski jezici u različitim varijacijama. Etimolozi nalaze da je nastao još u praslavenskoj eri razlaganjem diftonga (dvoglasa) ‘ou’ na pune glasove u otvorenom slogu, odnosno izprid sloga sa punim vokalom, kao u primjeru glagola kovati < kou-ati. Kod glagola, pak, kupovati < koupou-ati, prvi diftong ‘ou’ se vokalizirao u ‘u’, jer je bio u zatvorenom slogu izprid konsonanta, a drugi se razložio u dva punoznačna glasa i foneme, u glasovnu grupu ‘ov’. Formant ‘ova’ služi za izvođenje glagola od imenica kao sufiks za tvorbu glagolske osnove, kojim se leksičkoj osnovi dodaje gramatička informacija imperfektivnog glagolskog aspekta, odnosno transformiše svršene glagole na -iti (kup-i-ti) u nesvršene na –ovati (kup-ova-ti). Njime se poglagoljuje imenica tako što se unošenjem elementa predikativnosti dinamizira njena značenjska supstanca.

Sufiks imperfektivnog i perfektivnog vida –isati je grčkog porijekla i nalazi se najprije u bosanskim glagolima grčkoga porijekla: mirisati, metanisati i sl. Ušao je u bosanski jezik prvotno priko starocrkvenoslavenskog jezika i liturgijskih spisa od 9. do 15. stoljeća, a potom u narednih pola milenija još intenzivnije priko turskog jezika i zato dolazi daleko češće kod glagola turskog porijekla negoli kod grčkih: sevdisati, begenisati, ograisati, ovarisati, bojadisati, kaldrmisati, mahanisati, testerisati, budalisati, dokundisati, a može doći i na bosanske osnove: žigosati, ciganisati, hvalisati, djeverisati, krunisati, majstorisati, ugljenisati, saborisati, vragolisati. Sa turskih glagola prenosi se i na učene latinskog porijekla: definisati, deklamisati, informisati, numerisati, gdje je u hrvatskom zamijenjen sa -irati. Sufiks -isati je balkanizam, koji se, osim bosanskog, hrvatskog i srbskog, nalazi i u rumunskom, bugarskom, albanskom i cincarskom. Cincarski govor mu je postao izhodišće.

Glagolski sufiks imperfektivnog vida -írati je njemačko-francuskog porijekla, na tradiciji latinskog jezika i prilično je produktivan. Prispio je u bosanski jezik posredstvom njemačkog jezika u vremenu četrdesetogodišnje austro-ugarske uprave. Donedavno je bio uobičajen samo u stručnom govoru, ali presijom mas-medija ulazi i u narodni govor pa je sve prisutniji i u domaćim osnovama, npr. nogirati, ijekavizirati

Sufiksom -ovati mogu se izvoditi glagoli od svake imenice u bosanskom jeziku. Tako su nastali brojni denominatni glagoli kao što su: darovati, robovati, živovati, poslovati, žrtvovati, momkovati, curovati, drugovati, vojevati, ratovati, domovati, bolovati, zimovati, ljetovati, snovati, psovati, radovati (se), stolovati, kamenovati, stanovati, gladovati, trgovati , svatbovati, strahovati, rukovati, hladovati, hudovati, ludovati, gladovati, božićevati, popovati, strahovati, itd. Na isti način podomaćene su brojne pozajmljenice: ašikovati, vezirovati, logorovati, tipovati, stepenovati, lobovati, bajramovati. (Glagoli božićevati i bajramovati tvoreni su od imenica božić i bajram istim sufiksom -ovati, ali obadva imaju svoje specifičnosti: u prvom se umjesto ‘ova’ javlja ‘eva’, što je posljedica prijevoja vokala ‘o’ u ‘e’ iza palatalnog ‘ć’, a u drugom slučaju je jedna pozajmljenica, orijentalizam bajram, poglagoljena domaćim formativom.) Neki bosanski slavenofilski puristi suponiraju ovaj domaći sufiks kao pandan prema stranim –írati i –isati i stoga zamjenjuju organizirati sa organizovati, privilegovati mjesto privilegisati i privilegirati, kao i limunizovati mjesto limunisati i limunizirati. Dosljednost u primjeni tog puritanskog principa značio bi da se domaće imenice mogu poglagoljivati samo domaćim sufiksom -ovati, europeizmi samo europskim sufiksom –irati, a orijentalizmi sa sufiksom -isati, ali nas na samom početku dematuje govorna praksa. Zato se često javljaju nedoumice i kolebanja u javnom diskursu, koja često dovodi do konfuzije, pogotovo ako se time sputavaju novinari. Univerzitetska profesorica Lamija Tanović nedavno na televiziji sasvim prirodno upotrijebi latinsku riječ sa grčkim sufiksom: Žele redefinisati “Dayton”. Identična tvorba zabilježena je na poznatom sarajevskom internet-portalu u aprilu ove godine, gdje se moglo pročitati: “Predsjednik Josipović… kontinuisano snažno podržava… ” Zaista nema potrebe ni razloga da neko u Bosni radi toga sam sebe izpravlja u pola riječi kao što je to učinio u januaru ove godine aktuelni dopredsjednik FBiH Svetozar Pudarić. Taman što je zaustio da kaže jedno, izpravi se na drugo: Mi smo definir… definisali…, u trenutku se dosjetio Pudarić šta pripada njegovom kulturnom identitetu. Sasvim obratno samoizpravljanje bilježimo kod novinara i urednika Zvonke Marića: Termin je rezervis… (pa se odmah brzo izpravi) … razerviran.

Polarizacija bosanskog jezičkog bića

Srbsko-hrvatski jezikoslovci smatrali su sufikse –isati i –irati sinonimima, ali su ih varijantski polarizirali pa su –isati vezali za istočni, odnosno srbski književni i saobraćajni govor, a –irati za zapadni, odnosno hrvatski, podpuno ignorišući bosanski jezik kao povijestnu i kulturnu činjenicu. Crni talas antibosanskog razpolućivanja bosanskoga jezičkog bića prisutan je na svakom koraku: od administracije i školstva do medija, gdje je i najuočljiviji za javnost. Posebno je poražavajuće kada se ljudi počnu vještački opredjeljivati i svrstavati uz jednu od tih opcija. Preferencija samo jednog sufiksa ima izključivo simbolički značaj kao pitanje kulturnog identiteta, odnosno identifikacije sa zapadnom, evropskom ili istočnom, orijentalnom kulturom. Mnogi bosanski intelektualci, možda i nesvjesno, preferiraju evropski sufiks -irati. To je legitiman izbor identifikacije, ali ta preferencija svodi Bosnu na jednu dimenziju.. Od javnih ličnost gotovo napadno je najdosljedniji Rusmir Mahmutćehajić, još od njegovih prvih objavljenih priča u časopisima sedamdesetih godina, te političar Safet Halilović, teolozi Rešid Hafizović i Enes Karić, a donekle i akademik Muhamed Filipović, zatim neki novokomponovani političar(čić)i. Neki, možda, misle da su zbog toga pametniji i evropskiji. Možda je u pitanju pomodarstvo, a možda postoji i određena psiholožka barijera. Neki Bošnjaci izbjegavaju upotrebu glagola tvorenih bosanskim sufiksom -ovati i preferirju evropski -irati, jer je njime tvoren glagol srbovati, koji kod njih izaziva najužasnije asocijacije. Bezrazložno, jer nije problem u tvorbi i glagolskom sufiksu, nego u imenici koja mu daje značenje.

Takvo svrstavanje u Bosni vodi polarizaciji bosanskog jezičkog bića, ali i podjeli same Bosne. Ponekad je komično posmatrati u javnom prostoru neke ljude kako se sile da budu ksenofobično dosljedni u upotrebi samo jednog sufiksa. Najgore što bi se moglo desiti je mijenjanje imena i naziva pa bi se moglo očekivati da eventualno novo izdanje knjige sarajevskog pjesnika Valerijana Žuje, koju je izdao polovicom sedamdesetih godina prošlog vijeka pod naslovom „Strah od fotografisanja“, osvane pod imenom „Strah od fotografiranja“. No, takva izključivost nije prisutna kod ljudi iz naroda, primjerice kod sredovječnog Bože Tomića, bosanskog katolika Hrvata, iz Husina kod Tuzle, kada kaže: „…koja karakteriše svakog igrača…“ Na to se nije obazirao ni legendarni letač sa Starog mosta u Mostaru, Emir Balić, kada je komentarisao svojevremeno hedeze-esdeaovsko natezanje oko uzpostave vlasti u Mostaru, upotrijebivši u jednoj izjavi bosansko-tursko-grčki kompozit dokundisati: „Narodu je dokundisalo“, veli Balić.

Neosnovano i bezrazložno vrši se dvopolna polarizacija po principu: -irati je hrvatski, a -isati je srbski, uzimajući u obzir historijske okolnosti i tradiciju da Hrvati kao katolici svoj kulturni identitet oslanjaju na latinsku tradiciju i evropsku kulturu, a Srbi kao pravoslavci na grčku tradiciju i kulturu. Tako nastaju diobe povodom ovoga jezičkog pitanja izazvane ekstralingvističkim faktorima, koje u ovom slučaju dovode do oštre polarizacije razuđenog bosanskog jezičkog bića. I tu, sad, dolazimo do političkog uplitanja i izvanjske intervencije politike u unutrašnju strukturu jezika. Jezik je živi duhovni emanat, živa pulsirajuća struktura različitih elemenata, koja izmiče svakom izvanjskom sputavanju   i nikako se ne da politički spregnuti, normativno ukalufiti, ksenofobično unificirati. Suprotno je razkošnom bosanskom jezičkom biću unificiranje i svođenje na jednu dimenziju. Najprimjerenije bosanskom jezičkom biću i konjunktivnoj normi bilo bi tretiranje ovih sufiksa ravnopravno kao morfoložkih alternanata, s kojim se, teorijski, od svake imenice, bez obzira na porijeklo, mogu tvoriti denominatni glagoli imperfektivnog vida sa svakim od ovih sufiksa. Uzmimo nasumično primjer francuske riječi model i od nje izvedene glagole: modelirati/modelovati/modelisati. Iz savremenog rakursa ovi formanti se mogu posmatrati kao morfonoložke sufiksalne alternante u bosanskom jeziku i, stoga, trebalo bi ih sasvim ravnopravno tretirati u standardnojezičkoj normativistici, jer formalna varijacija ovih formanata kao afiksa u morfoložkom procesu afiksacije ne utiče na funkcionalni identitet ovih leksičkih jedinica u bosanskom jeziku pošto nisu jezički distinktivni, odnosno ne dovode do promjene značenja. Značajno je napomeniti da i sa komunikativnog stanovišća imaju istu vrijednost pa se u svakom trenutku može upotrijebiti jedan ili drugi oblik a da ne izazove nesporazume u komunikaciji: ovo je dragocjen podatak i nepobitan argumenat da se bez ikakvih lingvističkih razloga i komunikacijskih zapreka ovi sufiksi mogu tripletno normirati.

”Bosnuj Bosno”

Kao što je već istaknuto, oni imaju istu funkciju i značenje, ali osim različitog porijekla imaju i različit simbolički status kod govornika. Međutim, u bosanskom jeziku sva tri sufiksa su jezikotvorni, tj. živi i produktivni i oni se ravnopravno prepliću, čak u istom izkazu. Takva situacija je česta kod izvornih govornika bosanskog jezika, što potvrđuje i slijedećih nekoliko primjera. U izjavi za BHT 2008. godine univerzitetski profesor i stručnjak za ustavno pravo dr. Zdravko Grebo kaže: „Dejtonski ustav nije nikad ratifikovan ni verificiran u Parlamentu“. Taj bosanski princip zabilježen je i u izjavi legendarnog fudbalera sarajevskog “Želje” i svjetski priznatog nogometnog stručnjaka, Ivice Osima, povodom smjene čelništva NSBiH: „Oni su ispolitizirani i izmanipulisani.“ Povodom štrajka radnika GRASA-a i saobraćajnog kolapsa u Sarajevu u protekli utorak, premijer Kantona Fikret Musić, pojašnjava: „Kao što se cijela ova situacija kvalificirala i okarakterisala…“ Tragovi tog bosanskog jezičkog principa naziru se i u humorističkoj seriji “Viza za budućnost”, u kojoj je zabilježen slijedeći dijalog: – Vi agitirate. – Šta radimo? – Agitujemo. Fleksibilni bosanski standardni izraz dopušća ne samo da se u istom izkazu miješaju različiti formanti za različitu vrstu glagola, nego se različit afiks spontano koristi za isti glagol u istom izkazu, kao što vidimo u primjeru: “Mora biti spreman da bude kritiziran…ako ga neko kritikuje“, kako nedavno na televiziji reče akademik Esad Duraković. Takvo nešto Šipkini i Ostojićevi lektori, kao što je svojevremano bila Naila Valjevac na Radio-Sarajevu, ni pijani ne bi dopustili, kao i današnji Čovićevi i Dodikovi. Srbsko-hrvatskim ekstremistima u Bosni se od ovoga bosanskog principa diže kosa na glavi, jer oni strogo provode razlučujuću, disjunktivnu normu i forsiraju samo jedan formant, kao što to čini čelnik SDS-a: „Možda treba sve resetovati i sve početi ispočetka, kako mi u srpskom jeziku kažemo, bez međusobnog političkog ćeranja.“ “Za njim igra, cupka, skakuće” novinarka Svetlana sa BHT, izforsirano upotrebljavajući oblik ‘rezultovali‘ iako je uobičajen oblik ‘rezultirali‘. ‘Rezultuje‘ se i u emisiji “Smanji gas” iste državne televizije, ali to, ipak, ništa ne smeta bosanskoj konjunktivnoj, združujućoj normi, ako se ne forsiraju samo jedni oblici, a drugi odbacuju iako su običniji, poput riječi ‘provejava’, umjesto ‘provihava’ i ‘melem’, umjesto ‘mehlem’ u istoj emisiji. U skladu je sa bosanskom normom i reklamni slogan sa početka: ‘Želiš da budeš limunizovan‘, a bilo bi regularno i da je tvoren sa ‘isa’ – limunisan ili ‘ira’ – limuniziran. (U ovoj prilici nećemo se osvrtati na fenomen da se neki glagoli mogu tvoriti samo bosanskim sufiksom -ovati iako bi bilo prirodnije da se tvore sufiksom iz svog prirodnog idioma, kao što su: hajrovati, titlovati, štrajkovati, ašikovati, daunloudovati, filmovati, rimovati, šurovati, lobovati, molovati i dr.) Kao poseban kuriozitet može se uzeti jezička kreacija tešanjskog književnika Bajruzina Hajre Planjca, koji je pomoću domaćeg bosanskog formanta -ovati napravio glagol od Bosna – bosnovati, nazvavši svoju prvu poratnu stihozbirku „Bosnuj Bosno“.

Bosanski jezik kao jedinstveni jezik naroda i zemlje Bosne i Hercegovine, koji obuhvaća sve tradicije, neobhodan je za jedinstvenu Bosnu i njen prosperitet, ne samo iz političkih nego i praktičnih razloga. Zaista je besmisleno trošiti pare i vrijeme “prevodeći” jedan te isti jezik radi nekoliko razlika koje nisu genetsko-strukturne, kao npr. tretirani glagolski sufiksi, nego su stilsko-izražajne u vidu slobodnog izbora izražajnih sredstava iz više mogućnosti: dubleta, tripleta i ostalih višestrukosti. To je bogatstvo u toleranciji, a ne dioba u tjeskobi.

Stati srbovati

Najupečatljiviji glagol, koji je stvoren formantom ‘ova’ je glagol srbovati. Iako ovaj formativ potiče iz praslavenskog i imaju ga svi slavenski jezici, jedino su Srbi od svog nacionalnog imena pomoću ovoga formanta stvorili glagol, u skladu sa svojom patoložkom težnjom nacionalnog posvajanja svega živog. Značenje su mu sami stvorili tokom posljednja dva stoljeća. Ovaj glagol, odnosno glagolska imenica srbovanje, u posljednjoj agresiji i genocidu Srba nad Bošnjacima postao je sinonim za genocid. Rezltat srbovanja je priko 500 masovnih grobnica Bošnjaka koje su pobili Srbi, na hiljade i hiljade bošnjačkih hudovica. Srbovanje je stvorilo RS.

Srbovali su nedavno navijači “Slavije” u sarajevskom predgrađu Lukavici kada su nakon vodstva “Sarajeva” uzvikivali “Nož, žica, Srebrenica”, a svoje srbovanje potom izkazali navijači u Trebinju, a začinili banjalučki navijači nasrnuvši kamenicama na navijače “Željezničara” iz Sarajeva. Samo što se dočepao gradonačelničke stolice novoizabrani gradonačelnik Brčkog Miroslav Gavrić, počeo je srbovati, obavijestivši saradnike da sa njim mogu komunicirati samo ćirilicom i samo na srbskom jeziku, kao da je ćirilica (samo) srbska i kao da u službenoj upotrebi u BiH nisu bosanski, hrvatski i srpski. Planetarno je poznato srbovanje hažkog osuđenika, Milana Lukića, koji se nedavno u žalbenom postupku prid Hažkim tribunalom, nakon presude na doživotnu robiju zbog monstruoznog zločina, brani: –Nisam ja kriv što sam Srbin, tako sam rođen. Pokušavajući izkamčiti olakšavajuće okolnosti, on i nesvjesno sugerira da je zločinstvo u srbskoj genetskoj supstanci i da, po njegovim riječima, biti Srbin znači biti predodređen za zločinca. To potvrđuju i riječi jednog Banjalučanina u tv-anketi povodom hapšenja Ratka Mladića: – Žao mi je što je uhapšen, jer je bio pravi Srbin, sugerirajući logičku konkluziju da samo zločinci mogu biti pravi Srbi. Srbijanski predsjednik Boris Tadić srbuje na svoj način. On priznaje da Mladić i genocid koji je počinio u Srebrenici predstavlja ljagu za srbski narod. –Ovim hapšenjem skinuli ljagu sa srpskog naroda, kaže Tadić. Tadić je u pravu kada misli da je genocid ljaga za srbski narod, ali njegova demagoška zamjena teza da se hapšenjem jednog zlikovca može skinuti ljaga je ne samo providna nego i uvredljiva i za žrtve i za Bošnjake kao narod. Genocid nije individualni čin nekog patoložkog pojedinca, nego dobro planiran i organizovan kolektivni čin i zato taj kolektivitet priko svojih najviših institucija mora sprati ljagu sa svoga imena, što podrazumiva: priznanje i institucionalnu osudu genocida, hapšenje i osuđivanje zločinaca i odricanje takve mogućnosti u budućnosti, izvinjenje žrtvama (Bošnjacima) i namirenje štete za ubijene i poništenje rezultata genocida – genocidnog entiteta RS. Tek tada se može otvoriti proces oprašćanja i pomirenja i uzpostave povjerenja.  

Nesigurnost u psovanju

Jedan glagol tvoren afiksom –ova– za tvorbu glagolske osnove izazvao je mali stručni nesporazum u peteročlanom leksikografskom timu za izradu Riječnika bosanskog jezika u Instituta za jezik u Sarajevu. Na redovnom svakodnevnom neformalnom radno-konsultativnom sastanku (“kahva-kolegiju”) autorskog tima početkom juna 2005. godine, kolegica Naila Valjevac, rezolutno je upozorila ostale kolege da se u riječnik ne unose bezobrazne riječi, poput latinskih penis i vagina.

– Nećemo praviti psovački rječnik – bila je kategorična Valjevac, sa zvanjem doktora filoložkih nauka, koja je po sopstvenom svjedočenju imala i profesorski angažman na Akademiji scenskih umjetnosti i Na Fakultetu fizičke kulture u Sarajevu!

– Zbilja, da li ‘psovati’ ima veze sa ‘psom’? – dometnuo je član leksikografskog tima Hadžem Hajdarević.

– I te kako ima, jer obadvi riječi imaju zajednički leksički korijen, odnosno morfoložku osnovu, zapravo isto glasovno i semantičko jezgro – uključio sam se u razgovor.

– Nisam baš sigurna da je tako!? – odlučno me “demantovala” titulirana kolegica, na što sam ja podsjetio na najobičnije činjenice koje svaki srednjoškolac treba da zna:

– To je sto posto tačno, a tvoja nesigurnost je tvoj problem. Ne treba da te buni ono nepostojano ‘a’ u odnosu imenske i glagolske osnove: pas : p’s-ova-ti, jer trebalo bi ti biti poznato iz historijske gramatike da je stari oblik ove riječi u bosanskom jeziku, prije vokalizacije poluglasa od 12. do 14. stoljeća, glasio ‘pьsь’, dakle, leksički korijen, odnosno morfožku osnovu činilo je glasovno i semantičko jezgro -pьs-. Kod imenice se korijenski poluglas vokalizirao nakon gubljenja finalnog poluglasa ‘ь’, a kod glagola nakon simbioze sa veoma produktivnim slavenskim formantom -ova- za građenje glagolske osnove u procesu afiksacije, poluglas se gubio: pьs-ova-ti > psovati. Pored toga, na vokalizaciju korijenskog poluglasa kod imenice uticala je činjenica da je bio pod akcentom.