Suđenja za genocid van Srebrenice dovedena u pitanje
Nakon što je Tužilaštvo Haškog tribunala predložilo razdvajanje optužnice u predmetu protiv Ratka Mladića, bivšeg generala VRS, na dva dijela, suđenja za genocid u drugim opštinama, izuzev Srebrenice, počinjenog od 31. marta 1992. godine dovedena su u pitanje, smatraju žrtve.
Bratunac, Foča, Ključ, Kotor Varoš, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik – mjesta su za koja je Tribunal procijenio da su mjesta na kojima se genocid također dogodio, no Mladiću će se za njih suditi ukoliko sud to dopusti, u okviru svih drugih tačaka optužnice, uključujući i teror nad sarajevskim civilima, kao i uzimanje osoblja UN-a za taoce.
U Prijedoru, kao jednoj od opština na kojoj je bilo najviše koncentracionih logora u kojima su ubijene hiljade civila, žrtve i njihove porodice polažu nadu da će i njihovo stradanje doživjeti kvalifikaciju i osudu kao genocid. No, smatraju kako to u slučaju razdvajanja optužnice nije izvjesno.
„Pale su optužbe i za Bosansku Krupu i za Ključ. Bosanska Krupa je već u redukciji te optužnice za Mladića, znači povučena je za ta dešavanja u Bosanskoj Krupi. Bojim se da će biti veoma teško tužilaštvu u Tribunalu dokazati zločin genocida u Ključu ako Tužilaštvo BiH nije uspjelo da optuži članove kriznog štaba po bilo kojoj tačci za koju ih je teretilo, a da genocida uopšte nije bilo“, kaže Edin Ramulić iz prijedorskog udruženja Izvor.
Tribunal je donio čak 14 presuda koje se odnose na prijedorsku regiju, sa osudama u rasponu od tri do 40 godina zatvora. Iako je među njima bilo optuženih i za genocid, nikada niko nije osuđen, za razliku od Srebrenice, ali dokaza za zločine ima, smatra profesor međunarodnog humanitarnog prava na FPN u Sarajevu Zarije Seizović.
„Smatram da postoji sasvim dovoljan broj presuda u kojima su lica različitog nivoa zapovjedne i individulane odgovornosti odgovorna za ratne zločine i da to itekako može biti korišteno u ovom najširem predmetu ako se ne bi razdvajao postupak protiv generala Mladića, mada mislim da isključivi razlog je upravo obim postupka, obilje materijala koje tužilaštvo treba da pripremi za uspješan postupak i zbog toga se ide na izdvajanje postupka za genocid, a ovo ostalo se ostalo se ostavlja za kasnije“, kaže Seizović.
U sjeni
U skraćenoj, ali potvrđenoj optužnici stoji kako se Mladić, između ostalog, smatra odgovornim za nanošenje teških tjelesnih i duševnih povreda u zatočeničkim centrima, protjerivanja, seksualno zlostavljanje, nehumane uslove života, prisilni rad u opštinama u kojima se, izuzev Srebrenice, optužuje za genocid nad hiljadama muslimana i Hrvata.
Najviše primjera i svjedočenja upravo su ona koja su dali svjedoci Tribunala kroz razne predmete koji su obuhvatali najstrašnije torture u logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, te protjerivanja i ubistva širom Prijedora i okoline.
Oni su svjedočili o odnosu prema nesrpskom stanovništvu upravo onako kako je to opisano i u optužnici. Jedan od njih je i Ivo Atlija, koji je govorio o događajima iz njegovog sela u blizini Prijedora:
„Preko puta kuće Ljubice Dizdarević pod jednom veilkom kruškom bila je hrpa od nekih 10 – 12 leševa. Teško za prebrojiti točno koliko jer su bili djelomično posuti zemljom, ali su virile vani glave, ruke, noge. Oni koje sam mogao da vidim bili su muškraci. Ja mislim da su bili mladi, tu negdje oko 20 godina, ne stariji.“ ”
„Mene su jednu noć pretukli tako da sam četiri dana bio u komi. Bio sam izbačen na hrpu leševa. Tu me našao jedan od kolega i vratio me nazad, među žive“, sjeća se Ante Tomić, bivši zatočenik logora Omarska.
“Ko god je htio, mogao je da ubije ljudi koliko hoće, niti ga je ko imao da upita ni zašto, ni što. Svak svoje privatne odnose dolazio je tu da rješava. Ako je nešto imao neko prije rata, nekakve verbalne duele, ako se ljudi nisu podnosili, dolazili bi ubijali, tražili po Omarskoj“, priča Emir Beganović, bivši zatočenik logora Omarska.
Ono što ipak najviše pogađa žrtve jeste briga za to hoće li doživjeti da se Mladiću presudi, ako ne za genocid onda za zločine čija drugačija kvalifikacija nimalo ne umanjuje stradanje, kaže Ramulić:
„Bez obzira koliko je genocid zločin nad zločinima, takav pristup ne smije obezvrijediti svu patnju i stradanja ljudi u drugim mjestima. Neki od njih su u nekim manjim mjestima su sigurno imali takve oblike stradanja i patnje da je to nemjerljivo sa bilo čime, čak i sa onim što se desilo u Srebrenici, ali to ostaje nekako u sjeni i neprimijećeno.“
Iako je Srebrenica izdvojena prijedlogom tužilaštva, iz Suda je potvrđeno kako su sve ostale optužbe ostale, uključujući i one za genocid 1992. godine. U međuvremenu odbrana Ratka Mladića se protivi razdvajanju optužnice, te se uputili žalbu sudskom vijeću, koje bi do sredine novembra trebalo da se odredi o ovom pitanju.
RSE
