Danas se navršava 18 godina kako je u Sarajevu održan Prvi bošnjački sabor. Prvo i po svoj prilici i posljednje okupljanje bošnjačke intelektualne, vjerske i političke elite, koja je bez zadrške govorila o stanju duha i svijesti bošnjačkog naroda, njegovoj intelektualnoj i političkoj (ne)zrelosti i doraslosti historijskom trenutku u kojem su se Bošnjaci našli u posljednjoj dekadi prošlog stoljeća.
Svako ko se 18 godina kasnije upita šta se promijenilo od Prvog bošnjačkog sabora do danas, morat će se vratiti na historijski govor rahmetli Alije Isakovića i iz njega, s malim korekcijama, iščitati barometar današnjeg stanja Bošnjaka u BiH i šire.
Društveni običaji
– …Bošnjaci su jedini narod u evropskim prostorima bez nacionalnih institucija, s anacionalnim političkim poltronskim vrhom, s policijskom presijom nad vjerskom i svjetovnom inteligencijom, bez prava na nacionalno ime, jezik, književnost, društvene običaje i vjersku praksu sa zavodljivim utapanjem u zamagljeno jugoslovenstvo koje je bilo kao čistilište za buduća nacionalna opredjeljenja…” – poručio je tada Alija Isaković.
Upravo zbog stanja u koje su Bošnjaci kao narod gurani 115 posljednjih godina, Isaković je u dijelu svog emotivnog obraćanja sabornicima kazao:
– Ovdje smo kao na Sudnjem danu, s razlikom što račun polažemo sebi i onima koji će nas naslijediti – ujedinjeni surovim povijesnim prelamanjem, ovdje smo izjednačeni bez regionalnih i stranačkih podjela, bez bilo kakve surevnjivosti i suparničkih nakana, svedeni pod jedan i jedinstven imenitelj onim načinom kako smo se rađali i kako smo umirali.
Prvi bošnjački sabor Bošnjacima je nakon 115 godina vratio njihovo povijesno ime. Tim povodom akademik Muhamed Filipović u svom obraćanju Saboru je kazao:
– Mi, Bošnjaci, onaj smo dio našeg prvobitnog bosanskog naroda koji kontinuira svojstvo narodnoga bića ove zemlje, ostvaruje unutar toga bića povijesni smisao i sadržaj ove zemlje i nosi njeno povijesno i državno pravo. Mi smo, dakle, nasljednici onoga što je Bosna kao država i kao povijesni subjekt bila i jeste. To naše svojstvo nikoga ne isključuje u tom naslijeđu i njegovoj perpetuaciji…
Zatiranje identiteta
Prisjećajući se zasjedanja i odluka Prvog bošnjačkog sabora, mnogi se s razlogom pitaju kako je u teškim vremenima agresije na BiH bilo moguće održati jedan ovako značajan skup. Odgovor na ovo pitanje nije teško dobiti: uz bošnjački narod i bošnjačke interese u tim vremenima bila je i bošnjačka politika.
Danas je bošnjačka politika, prema ocjenama mnogih, pa i većine tadašnjih učesnika Sabora, u rukama velikodržavnih interesa istočnih i zapadnih susjeda BiH. Pokazuju to mnogi svježi primjeri zatiranja kulturnog i vjerskog identiteta Bošnjaka, o kojima bošnjačka politika, tačnije partije koje u političkom životu participiraju kao zastupnice bošnjačkih interesa, nemaju stava niti se o tome oglašavaju.
Brojna značajna imena
Prvom bošnjačkom saboru prisustvovalo je 377 sabornika uglavnom iz Sarajeva te 80 poslanika iz raznih dijelova BiH i Hrvatske.
Najzaslužniji za održavanje Prvog bošnjačkog sabora svakako su, osim Alije Isakovića i prof. dr. Enesa Durakovića i prof. dr. Muhameda Filipovića, tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović te reis dr. Mustafa ef. Cerić.
(dnevniavazba)
