Silajdžić: “Ne znam šta je Komšić strancima govorio o meni, ali ga cijenim kao borca za BiH”

Za “Slobodnu Bosnu” Silajdžić govori kako će i dalje na čelu stranke biti jer to zahtijeva njeno članstvo, razlozima zbog kojih je na prošlim izborima izgubio podršku većine glasača, (ne)ispunjenim predizbornim obećanjima, formiranju opozicionog bloka preko kojeg namjerava nastaviti sličnu politiku kakvu je vodio prethodnih godina kako bi, kaže, spasio BiH, te mogućnosti da se u opozicionom bloku nađe skupa sa Savezom za bolju budućnost BiH Fahrudina Radončića.

Jedan od najvećih gubitnika na izborima održanim prije skoro godinu dana bio je Haris Silajdžić. Čovjek čija je stranka od 1996. godine konstantno na vlasti, nekadašnji miljenik masa, na izborima za člana Predsjedništva BiH 2010. godine dobio je 45.591 glas manje od Bakira Izetbegovića i čak 25.147 glasova manje od Fahrudina Radončića, političkog autsajdera koji je u vrijeme izbora imao tek nekoliko mjeseci staža na političkoj sceni. Nakon izbornog poraza, kao i nekoliko puta do tada, najavio je povlačenje iz političkog života, da bi se na nedavno održanom kongresu SBiH pojavio kao jedini kandidat za predsjednika stranke. Kako nam je rekao, prošli put u politiku ga je vratio “aprilski paket” jer se uplašio da će njegovim usvajanjem BiH biti “počinjena užasna nepravda”. Ovaj put ga je, kaže u intervjuu za “Slobodnu Bosnu”, u borbu vratio strah da BiH ne izgubi državnost. Poraz na izborima priznaje, ali ne i krivicu stranke i njega lično u porazu, od svojevrsne mantre “genocid, entitetsko glasanje, državna imovina” kaže nema namjeru odustati zbog važnosti sve tri teme, a zanimljivo je da se u jako mnogo stvari slaže sa postupcima nove vlasti koju na državnom nivou pokušava formirati jedan od njegovih najvećih protivnika – SDP. Silajdžić naredne tri godine namjerava provesti u opozicionom bloku koji nije isključen čak ni za Fahrudina Radončića, jer kaže, sam ne može, a bitka za BiH će biti teška.

– Iza Vas je kongres, očekivalo se da će se na njemu više revidirati izborni neuspjeh stranke, što je, čini se, izostalo. Zašto?

Zbog toga što je bilo mnogo analiza ranije, mjesecima smo vršili analize. Moram reći da sam se u mom istupanju okrenuo prvenstveni situaciji u BiH, u državi BiH, i rekao sam da smo na pragu da izgubimo državnost. Da se radi o tihoj, temeljitoj reviziji Daytona, vladavina prava je ostala samo na papiru. Ključna odredba Dejtonskog sporazuma da BiH nastavlja kao suverena država se gubi, a to je ono zbog čega je Dayton prihvaćen. Zbog ubrzanog, ponekada i bjesomučnog rasturanja te državnosti BiH, ja sam se okrenuo prema tome jer smo mi Stranka za BiH, naš prioritet je država BiH, zbog toga smo osnovani i nije nam prioritet profiliranje desno ili lijevo dok je upitna BiH.

– Kažete da je država BiH ugrožena, ali je činjenica da u osnovi Vaša stranka trenutno kroz Vijeće ministara u tehničkom mandatu i dalje ima vlast na državnom nivou. Zbog čega kroz Vijeće ministara ne radite više na državnosti BiH?

Državna vlast u tehničkom mandatu… Odsustvo nove državne vlade pomaže onima koji ne žele BiH i time dokazuju da je BiH, kako oni kažu, nemoguća. Prema tome, to im je još jedan dokaz da je nemoguća. Ja sam, naravno, drugačijeg mišljenja i mislim kao što smo mi učinili, da je trebalo sve učiniti da se inkorporiraju svi legitimni predstavnici, uključujući i dva HDZ-a. To smo mi uradili onda nakon izbora, jer je to jedna vrlo bitna politička odluka za BiH. Moramo se okupljati oko BiH, i učiniti sve da bude što manje onih koji devastiraju BiH.

– Znači, da učestvujete u formiranju vlasti, vi biste pristali na kompromise sa oba HDZ-a?

Da. Nije trebalo biti nikakvog zaoštravanja, to je jedna politička odluka, donesena kako je donesena, mi smo je drugačije donijeli nakon onih izbora želeći prije svega da izbijemo iz ruku taj argument koji upotrebljavaju oni koji BiH ne žele i otvoreno kažu da je ne vole. Mislim da bi to pomoglo, nadam se da se to još može desiti, da se konačno okrenemo ka boljitku BiH i da se prestanemo baviti sami sobom. Konačno, sve su to građani BiH i svi imaju jednako pravo na BiH.

– Kada napravite ličnu analizu evo skoro godinu dana nakon izbora, zbog čega mislite da su Vas glasači napustili?

Prije svega zbog činjenice da se radilo o jednoj kampanji koja je bila na granici normalnog. Gdje su upotrijebljena sva moguća sredstva da se sa scene skinu jedna stranka, i ja, koji stojimo na putu takozvanih kompromisa u BiH. Bili smo označeni kao rigidni legalisti, pa smo ipak napravili tu vladu, a danas nemate vladu. Naši kritičari su se našli sada u sličnoj poziciji. Drugo, mislim da mi insistiramo na stvarima koje nemaju populističku notu, stalno govorimo o državi, zakonima, ustavu i tako dalje. Radi se o detaljima u koje ljudi baš ne ulaze.

– Nije li upravo vaše najveće obećanje, ujedno i slogan “100 posto BiH” bio populistički, a ne baš izvodiv?

Ja mislim da je izvodiv, još uvijek imamo 100 posto BiH, a to 100 posto je okruženo tihom revizijom Dejtonskog sporazuma. Šta je to dobro, 90 posto, 80 posto? Da, BiH 100 posto, ali ne samo u granicama što jeste prvo, nego na BiH što jeste i što je uvijek bila. I, što može biti komparativna prednost u budućnosti jer ovaj trenutak nije baš povoljan, a to je pluralna BiH, nazovimo je multietnička, zemlja ravnopravnih građana koji imaju jednaka prava u svim dijelovima BiH.

– Kažete da ste na izborima kažnjeni zbog principijelne politike i projekata kojima ste rekli ne. Koliko ste kažnjeni i zbog neispunjenih predizbornih obećanja od ranijih godina i koliko je to pomoglo vašim oponentima?

Ja bih volio čuti jedno obećanje koje sam ja dao…

– Bio sam na Vašem predizbornom skupu u Skenderiji i govoreno je slično kao i na predizbornim skupovima ranijih godina: o otvaranju desetina i stotina hiljada radnih mjesta, o iskorištanju energetskih potencijala, obećavana je “100 posto BiH”, nismo baš mnogo od toga vidjeli…

Vidjeli smo milijardu i dvjesto miliona, najmanje. Vidjeli smo projekata za naše firme na kojima smo mi pa gotovo isključivo radili i postigli to. Što se tiče energetskih projekata, oni su ključ, promašena prilika, ali ne zbog Stranke za BiH. To je bio model u kojem se ništa ne prodaje, ništa ne privatizira, na šta su pristali i najveći investitori, ali i vlada, i to jednoglasno. To je kasnije sve srušeno u političkim centralama, ne na vladi. Smatram da ta prilika, ne baš takva, postoji. Nikada ne govorim o stotinama hiljada radnih mjesta, mi smo govorili o mogućnosti 50.000 radnih mjesta na osnovu ovih projekata. Da smo to uradili, danas bi BiH izgledala drugačije. Na tom planu imamo dva velika promašaja: autoput koji smo mogli započeti još 1998. godine, ali nismo.

– Mislite, Vi i Vaša stranka, ili generalno kao BiH?

Kao BiH uopšte. Ja jesam u tome učestvovao, jesam to tražio, i žao mi je što tada to nismo uradili jer bismo do sada imali autoput i sve bi izgledalo drugačije. Promašaj na energetskim projektima, koji su bili toliko očigledno dobri da ih je Vlada prihvatila jednoglasno. Dva puta smo se sastajali u “Energoinvestu”, da nam ti što pričaju po ćoškovima kažu šta to ne valja, ali oni nisu došli. Mada su oni sazivali sastanke, nisu se čak ni pojavili na tim sastancima, a jesu okolo pričali i to zbog politikantstva i političke zavisnosti, ali i zbog nedostatka znanja.

– Mnogo kritikujete druge, a spočitava Vam se nedostatak samokritike. Možete li nam reći bar tri stvari koje biste istakli kao Vaš lični promašaj?

Ako sada kažem da nije tako, onda ću potvrditi vašu tezu… Naravno da svako ko radi i griješi. Ja sam mnogo radio. Gdje sam morao više, ne znam. Ne znam šta sam mogao više uraditi. Disolucija BiH je započela procesom privatizacije protiv kojeg sam bio. Ono što sebi zamjeram tu jeste što sam podrazumijevaju da svi ljudi razumiju da je entitetska privatizacija pogubna za BiH. Sjećam se da je mi je došao tadašnji visoki predstavnik Carlos Westendorp i rekao: “U pravu si, ali si sam. Ja te podržavam, ali sam sam na međunarodnom planu i moramo donijeti drugačiju odluku”. Jednostavno sam mislio da ljudi razumiju da će iz toga izaći puno toga lošeg. Šta je trebalo uraditi? Trebalo je uzeti vremena i praktično ići od mjesta do mjesta, od čovjek do čovjeka, i objašnjavati šta to znači. Ali, mi smo tada bili u takvoj situaciji da su se mnoge stvari učile, i ja sam učio, ali sam vjerovao da ljudi razumiju da to vodi ka disoluciji BiH po svim pitanjima kao države. Drugo, da to znači fragmentiranje privrede, sužavanje mogućnosti investicija. Tada sam vidio da se ne smije podrazumijevati da ljudi nešto razumiju, svako ima svoj posao i ne mora razumjeti. Dakle, mogli smo se više zalagati da objasnimo ljudima da taj korak vodi ovome gdje smo došli danas.

– Više od pola miliona nezaposlenih…

Da, gubitak radnih mjesta, uništavanje velikih firmi, ali je činjenica da su bili pritisci sa svih strana da se to uradi, i sada je to iza nas. Ali ako me pitate generalno, ljudima treba približiti što je moguće više sve one stvari koje zahtijevaju vrijeme i detalje. To je trebalo uraditi – ne smije se podrazumijevati.

– Kako ste se lično osjećali nakon objave izbornih rezultata? Da li ste i u najcrnjim ličnim sumnjama mogli predvidjeti da ćete baš toliko biti iza Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića koji je u to vrijeme u politici direktno bio tek nekoliko mjeseci?

Pravo da vam kažem, znao sam da slijedi kazna za izrečeno, ne u nekoliko navrata za projekte za BiH koje sam ja smatrao štetnim, i koji se sada pokazuju štetnim. Znate, u skoro svim narodima ima jedna poslovica: Ni jedno dobro djelo ne ostaje nekažnjeno. To vam je tako. Znao sam da postoje razni inžinjerinzi, jasno je meni to bilo, da su velike pare potrošene da tako bude, i bio sam manje iznenađen nego neki moji prijatelji. To je politika, trebalo nas je ukloniti sa scene da bi se dešavalo ovo što se danas dešava, evo.

– Kako danas gledate na saradnju sa Željko Komšićem dok ste bili u Predsjedništvu, te kako komentarišete depešu koja se nedavno pojavila i u kojoj se tvrdi da je on u to vrijeme tražio Vašu smjenu?

Ja to ne mogu komentarisati jer nemam nikakvih dokaza za to, jedino mogu reći za razlog koji je naveden za to, da sam ja rekao da se treba okretati islamskim zemljama – ja takav razgovor nikada nisam vodio sa njim. Vrlo često sam govorio da nam treba Amerika zainteresovana za BiH. Oni imaju mnoga velika pitanja, a mi smo mala zemlja, ali da se bez toga ne može riješiti situacija u BiH, da je Dejtonski sporazum tamo napravljen. To sam uvijek govorio javno, a to gdje je on bio, šta je bio, ne mogu komentarisati. Sa druge strane, saradnje što se države tiče, bez obzira na neke stranačke stvari, Komšić se uvijek zalagao za državu BiH, to je činjenica. Negdje smo imali neke male razlike, što se toga tiče, on se zalagao i borio za državu BiH, to sam cijenio, a cijenim i danas.

– Imamo situaciju da Dodik i dalje govori kako je građanska BiH iluzija, sa druge strane na vlasti imamo opciju koja je deklarativno za građansku BiH…

Ja sam uz onoga ko se zalaže za građansku BiH, istovremeno sam i za to da niko nikome ne smije reći kakav će jezik govoriti, i koje će biti vjere. Mislim da to nije nemoguća misija. Idemo u reviziju Ustava ili novi ustav koji bi trebao biti modeliran u skladu sa demokratskim dostignućima, kakva su takva su. Vjerujem da ukoliko su zaštićena prava pojedinca, da je to osnova zaštite ljudskih prava.

– Vi lično i Vaša stranka ste izgubili prošle izbore nakon toliko godina na vlasti, imali ste kongres na kojem se dio članstva rasuo… Moram vam postaviti jedno narodno pitanje: Šta vi sada zapravo hoćete i namjeravate u naredne tri godine?

Mi ovih dana radimo na tome da suzbijemo pokušaje da se BiH oduzme suverenitet i prenese na dva entiteta, na bazi mišljenja te druge strane da su dva entiteta napravila državu i da oni nose izvorni suverenitet. Zato je ta državna imovina bitna, jer se kroz državnu imovinu BiH svodi na agencije za koordinaciju. Zbog toga sam govorio o detaljima. Čitav set imovinskih zakona koji dolaze iz RS-a vode ka tome, i to je očigledno. Samo se pitam, gdje je Dayton? Ukoliko nemamo vladavine prava, onda ne možemo dalje i to je anarhija. Imamo Dayton kakav je takav je, i moramo ga se pridržavati, a Dayton kaže da se država nastavlja sa svim obavezama i pravima. To ne znači da sad država treba da sjedi kao kokoška na jajima, ali država može pomoći ovoj ekonomiji jer se radi o 54 posto teritorije BiH koja je državna imovina i koja je evidentirana, ne govorim ja to napamet. Od toga, 70 posto su šume.

– Da li ste razmišljali o formiranju neke vrste opozicionog bloka i koliko je to moguće?

Moguće je, i razmišljali smo o tome.

– Ko će biti dio tog bloka?

Ne bih sada želio da govorim bez pristanka drugih stranaka, ali mislim da je to očigledno.

– Postoji li mogućnost da na bilo kojem nivou nađete zajednički jezik sa Radončićevim Savezom za bolju budućnost?

O tome nismo razmišljali, ali ćemo podržati svakoga ko zastupa ideju čuvanja i unapređenja BiH na osnovu onoga što imamo u Ustavu i zakonima.

– Ali, sve su stranke bliske toj ideji, bar deklarativno? Imamo Platformu koju je ponudio SDP…

Platforma nije to. U Platformi se u jednom pasusu knjiži sve na državu BiH što je jako dobro, i da su stali tu, ja bih to podržao 100 posto. Ali se u drugom pasusu rasknjižava po prudskom modelu, funkcionalnom i teritorijalnom, po kojem su se recimo razdružili Srbija i Crna Gora. Ako pročitate, vidjećete da je Platforma kontradiktorna  – u jednom pasusu jedno, u druga dva drugo. Treba stati na tome – uknjižiti, a Parlament BiH koji ne smije biti koordinaciono tijelo jer su to izabrani ljudi, imaju pravo da sa tim urade nešto drugo, šta hoće. Tu imamo anomaliju i pitanje entitetskog glasanja, to je drugi problem.

– Kažete da ste otvoreni za sve koji su odani ideji o kojoj ste govorili. Znači li to da SBBBiH nije isključen?

Podržaćemo sve što je na ovom putu, uvijek smo podržavali i to nam je bilo važnije od bilo kakvih koalicija. Evo, sada kažem: federalna Vlada je u pravu kada se suprotstavlja svođenju države na koordinaciju oko IPA fondova. Oni su tu u pravu, i to treba podržati jer je to dobro za BiH. Drago mi je da ima neko ko to kaže i postavlja granicu jer se ne može baš sve prihvatiti.

– Bez obzira što ćemo zbog tog principa izgubiti sigurnih 88 miliona eura i mogućih 300 za sljedeću godinu?

Ako izgubimo, onda je to zbog zahtjeva iz Evropske komisije koja bi trebala da kroz Direkciju ima samo BiH kao sagovornika. Imate tu očigledno nekih linija koje nisu BiH. Naprimjer, pitanje u sektoru poljoprivrede, spoljne trgovine, ljudi su fino iz ministarstva napisali da ne mogu prihvatiti neke sugestije ili ultimatume, jer je to nadležnost države. I oni su u pravu, ko god je to napisao, i ja ga podržavam.

– Pitao sam vas za opozicioni blok, a vidim da se u mnogo čemu ovdje rečenom slažete i sa strankama na vlasti. Vidite li se i u kakvim matematikama u vlasti?

Mi smo se opredijelili za opoziciju. Oni koji su dobili većinu glasova, kao i svugdje, treba da formiraju vlast. Ovo što sam govorio kako bismo mi postupili jeste ono kako smo postupili nakon prošlih izbora. Sada su oni dobili izbore i neka postupaju kako misle da treba.

– Na kongresu je bilo burno, a nakon njega imate odlazak kadrova iz stranke. Vjerujete li da ćete u narednom periodu uspjeti zadržati ljude u stranci i ostati kompaktni?

Sad smo još kompaktniji. Ko god je prisustvovao kongresu i glasanju, zna to. Mi imamo medija koji to iz svojih razloga potenciraju, ali je činjenica da je zapravo pokazano jedinstvo.

– Činjenica je da nemate novih imena u stranci, niste imali protivkandidata…

To što se nije pojavio protivkandidat, s tim nemam ništa jer je to odluka ljudi u stranci. A novih imena ima itekako, pogledajte Predsjedništvo Stranke za BiH. Ima mnogo novih imena, i to je ono na čemu smo insistirali, nemam sad ovdje spisak da vam pokažem, ali ima i novih i starih imena. Posebno smo insistirali na tome da glasanje bude kontrolisano od svakoga, zbog toga je trajalo do dva ujutro, bile su četiri kontrole i snimanje.

– I za SBiH su, kao i za SDP nakon što im se na kongresu pojavio samo jedan kandidat, govorili da se radi o autokratskoj stranci. Koliko ste vi ovim kongresom demantovali, a u kolikoj mjeri potvrdili takve navode?

Kongres je samo jedan događaj. Mi smo, i to su svi u stranci isticali, isuviše demokratska stranka. Ja sam za to odgovoran. Za mene je stranka asocijacija slobodnih ljudi. Kod nas niko ne potpisuje da mora slijediti politiku stranke ako je delegat. Mi vjerujemo čovjeku. Možda se nekada i prevarimo. Zna se ko se veže za rogove, a ko se veže za riječ. Ljudi su imali primjedbe da je dato i suviše slobode. Vjerujem da ako smo svi na istoj ideji, da idemo zajedno, ali u BiH u našoj i drugim strankama uvijek ima ljudi kojima je pojedinačni interes važniji od ideje.

– Mislite li da je proteklih godina u Vašoj stranci bio veliki broj ljudi kojima je pojedinačni interes bio na prvom mjestu?

Ne bih rekao veliki, to i ovaj kongres pokazuje, jer ljudi pozdravljaju činjenicu da mi nismo odgovorni nikome osim građanima BiH i onima koji su nas birali, jer nismo primali ničiju pomoć, i bili smo slobodni da radimo u skladu sa savješću i ono što znamo, i u interesu BiH. Svugdje je moguće svašta, ali mislim da smo položili ispit.

– Da je danas na dnevnom redu “aprilski paket mjera”, da li biste ga podržali?

Bio bih protiv više nego ikad. Da je taj paket prihvaćen, ne bismo danas imali Predsjedništvo, ne bismo imali Parlament, u stvari bismo ga imali, ali pod jednim uslovom – da poslušamo diktat onih koji su za entitetsko glasanje. Ne bismo imali ništa. Ako je iko imao ikakvu sumnju u to, danas može vidjeti u kakvoj bismo situaciji bili da smo prihvatili taj paket. Tu je osnovni problem entitetsko glasanje koje samo po sebi ne bi bilo problem da smo proveli Aneks 7 Daytona, a nismo ga proveli. Na teritoriji entiteta RS od 45 posto stanovnika Bošnjaka i Hrvata, tamo je danas prisutno oko četiri posto. Brojevi sve govore, jer bi tako entitetsko glasanje postalo glasanje jednog naroda.

– Nije li onda trebalo učiniti više da se ljudi vrate? I sami ste imali ministre u tim resorima?

Dobro bi bilo da pogledate rezultate, a rezultati su dobri.

– Kako su dobri, ako se samo četiri posto ljudi vratilo?

Dobri su kada su u pitanju kuće. A o povratku, i zašto se povratak nije desio, rekao je Ustavni sud BiH još 2000. godine, kad je rečeno da su organi RS-a radili sistematski protiv povratka. Nažalost, privatizacija je doprinijela tome, tako da su sve opstrukcije bile sistematske, tako je kazao Ustavni sud a kažem i ja sad. Mi smo rekli, isključite entitetsko glasanje, mi ćemo prihvatiti aprilski paket.

– Negdje na početku razgovora zamjerili ste SDP-u zbog neprihvatanja kompromisa sa dva HDZ-a, a upravo govorite kako ste i sami zbog jedne stavke isključili čitav niz drugih stavki dobrih za BiH?

Ta jedna je ključna, to je ključ za BiH. Ako 23 posto Predstavničkog doma može kontrolisati sve druge, onda je to isključivost. Nakon aprilskog paketa, i Vijeće Evrope, i EK, i američki Senat… svi su rekli da je to mehanizam kočenja i da se treba izbrisati.

– Na sličan način sada stranke Platforme opravdavaju neprihvatanje kompromisa…

Govore na sličan način, ali to nije isto. Ta dva slučaja nisu uporediva. Kompromis je bio da ćemo mi prihvatiti aprilski paket bez cementiranja entitetskog glasanja, jer više nikada ne bi bilo mogućnosti da se nešto popravi, i to je anomalija. Entitetsko glasanje je OK, ali je uslovljeno povratkom i to je tako. Posljedice aprilskog paketa bile bi pogubne i danas ne bismo imali ništa – Predsjedništvo bi se biralo iz Parlamenta u kojem postoji entitetsko glasanje.

– Kažete da ste u mnogo čemu imali podršku međunarodne zajednice, a na posljednjem kongresu, osim što nisu bili predstavnici mnogih stranaka, niste imali goste ambasadore. Znači li to da su vas se odrekli?

Ne. Imali smo problem prostora, i pozvali smo prije svega one ljude koji s nama sarađuju na očuvanju BiH, kao što je Inicijativa Nova akcija, bio je tu Stjepan Kljuić, Miro Lazović, SDU, onaj ko je želio da govori mogao je. Postoje ljudi s kojima sam sarađivao i u ratu i danas, i koji su ostali na istoj liniji jer BiH se ne smije dovoditi u pitanje. Ambasadore nismo ni pozvali, ne znam znate li konfiguraciju dvorane, bilo je pretrpano, ali naravno da imamo namjeru pozivati ambasadore na druge naše događaje.

– Ono u čemu je nova vlast do sada najviše pokazala, jesu brojne smjene i “sječa kadrova”, među kojima najviše onih iz Stranke za BiH. Zbog čega je izostala reakcija iz stranke?

Oni su dobili većinu, prave vlast kako hoće. Naravno, pretjeruju u tome, i te smjene idu do portira. Pomalo podsjeća na totalitarne pristupe i to nije dobro. Mi to nismo radili, ja ne vjerujem u to, ne vjerujem u čistke. Važno je da li čovjek može raditi neki posao. Gdje god smo mogli, mi smo ostavili ljude koji nešto znaju. Tako smo postupili i u Alijansi, ljudi koji su znali svoj posao pokušavao sam ostaviti na tom poslu kako bismo imali kontinuitet. Sad oni možda misle da svi drugi ne valjaju, da ovi koji su sada došli znaju svoj posao. Generalno, demokratija i čistke ne idu zajedno.

– Zašto niste reagovali i kada je sa pozicije direktora Elektroprivrede smijenjen vaš kadar,  Amer Jerlagić…

Zar bi reakcija pomogla? Treba samo pročitati rezultate. Pazite, u Jerlagićevom mandatu zajedno sa gospodinom Hećom kao ministrom spojeni su prvi put elektroprivreda i rudnici i riješen je jedan problem o kojem se priča 50 godina. Rezultati su onakvi kakvi su, ljudi su postigli dobre rezultate i to je činjenica. Tu smo promašili priliku ove generacije da izađemo iz ovakve situacije. BiH je bogata zemlja, imamo sasvim dovoljno za ovaj broj stanovnika, čak i više. Ali ukoliko se budemo vodili uskostranačkim interesima, nećemo daleko stići.

– Trenutno stranke opozicije, izuzev SBBBiH koji se obraća preko “Dnevnog avaza”, nemaju baš mnogo prostora u medijima, posebno kad su javni emiteri u pitanju. Kako to komentarišete?

Mi, nažalost, tek učimo demokratiju. Tamo gdje je javna riječ limitirana, nema javnosti. Posao medija je da informiše prije svega, nije dobro ako je neko spriječen da govori zbog toga što pripada jednoj, drugoj ili trećoj stranci, ta borba treba da bude javna. Pogledajte Ameriku, zašto oni napreduju? Imaju dvije stranke koje se često oštro sukobljavaju oko mnogih pitanja, ali je rezultat dobar. I niko nikome, bez obzira na lične simpatije, ne uskraćuje javnu riječ. Takav medij bi u normalnoj državi izgubio kredibilitet. Javni emiteri u BiH su nažalost takvi kakvi su, očigledno usmjereni. Kada ćemo izaći iz toga i shvatiti da to nije dobro za našu državu, ja to ne znam. Očigledno se vrši selekcija informacija na način koji je usmjeren. I to egzistira na sredstvima koja izdvajaju svi građani BiH.

– Pokretanje TV1 veže se za Vas i Stranku za BiH. Koliko Vi imate veze sa pokretanjem te televizije?

Ima u toliko što sam pomogao koliko sam mogao da te investicije dođu u BiH, kao i druge u kojima sam pomogao. Ako je njihovo opredjeljenje da im se stavovi i komentari poklapaju sa našim, to je po meni dobro. Stranka za BiH ima toliko s tim.

– Svojevremeno ste bili u veoma dobrom odnosu sa Gadafijem, čak i prijateljskom. Kako danas, nakon što je on svrgnut, gledate na taj odnos?

Mi smo tamo ostvarili puno toga, i bez mene naravno, tamo je radilo puno ljudi, mnogo je kuća napravljeno i podignuto zahvaljujući tome šta smo tamo radili i prije i poslije rata. To je jako dobro i ja se nadam da će se nastaviti. Šta se dešava tamo, to je unutrašnja stvar. Treba raditi na tome da poslove koje smo tamo dobili nastavimo, to je jako bitno, sve drugo je unutrašnja stvar u koju se nemam pravo miješati.

– A vaš privatni odnos s Gadafijem?

Rekao sam, to je sve unutrašnja stvar, šta god se događa u Libiji. A na ovoj vlasti je da tamo uspostavi kontakte i nastavi poslove, čak mislim da sada možemo dobiti još više poslova nego smo imali. Treba tome pristupiti ozbiljno, ne smije biti “ad hoc” pristupa.

– Vidite li se kao kandidat za neku od funkcija u vlasti na izborima 2014.?

Ne vidim, da budem iskren. Imam puno godina i imam puno pređenog puta. Meni je žao što se onda dogodio aprilski paket i to me vratilo u politiku. Nisam mogao gledati jednu nepravdu koja je učinjena BiH, i o tome nećemo pričati, o genocidu, jer ispada da je to retorika. Da dodam, često se kaže “Harisova retorika” i izjednačava me se sa Dodikom, ali se uvijek pitam ima li iko od tih koji tako pričaju da dođe i da mi kaže ijedan primjer bilo kakve nacionalističke izjave, bilo čega. Koja retorika? U UN-u sam govorio o genocidu, o tome da je međunarodna zajednica priznala grešku.

– Činjenica je da ste većinu javnih istupa na bilo koju temu počinjali sa svojevrsnom mantrom: genocid, državna imovina, entitetsko glasanje…

Ako je to nacionalizam, onda sam nacionalista. Ne vidim razloga da se, ako je počinjen genocid, ne govori o njemu. Mislim da se ne može graditi društvo na legalizovanju i negiranju genocida. Normalno da trebamo ići dalje, ali negirati genocid, to bi trebalo biti zabranjeno, kazao je Silajdžić na kraju intervjua za “Slobodnu Bosnu”.

(24sata.info)