Sigurno okruženje za investicije jedna je od najvažnijih koristi od članstva jedne zemlje u NATO-u, pokazalo je iskustvo Slovačke.
Ovo je jedna od poruka koja se mogla čuti s današnjeg seminara “Uloga civilnog društva u evroatlantskim integracijama – iskustva Slovačke”, koji je u Sarajevu organizirao Centar za sigurnosne studije BiH (CSS) u saradnji sa slovačkim Centrom za evropske i sjevernoatlantske integracije (CENAA).
Direktor CSS-a Denis Hadžović naglasio je da je glavni cilj ovog projekta da se sakupe vrijedna iskustva i znanja od partnera iz Slovačke o njihovoj ulozi u podršci integraciji Republike Slovačke u evroatlantsku zajednicu.
Po riječima izvršnog direktora CENAA-e Samuela Arbea, osim osiguranja stabilnog okruženja za investicije, veoma je značajno da nove članice dobijaju više uticaja (ali i odgovornosti) na međunarodnom nivou.
– Slovačka tako od prijema u NATO 2004. godine ne ovisi više sama o sebi, nego je postala dio kolektivnog sigurnosnog sistema, kazao je Arbe.
U slučaju ove zemlje, pripreme za članstvo u NATO-u, koji nije samo vojni, nego i politički savez, znatno su doprinijele ispunjavanju uvjeta za članstvo u Evropskoj uniji, budući da se za članstvo u NATO-u moraju ispuniti i određeni politički kriteriji.
U Slovačkoj je približavanje EU išlo paralelno s približavanjem NATO-u, jer je prijem u EU uslijedio samo nekoliko sedmica nakon prijema u NATO.
Eksperti CENAA su ukazali na mnoge sličnosti između slovačkog slučaja i BiH. Slovačka nije bila “uspješna priča” jer je 1990-ih godina na vlasti bio autoritarni premijer Vladimir Mečijar, čija je vlada optuživana za korupciji, suzbijanje slobode medija i demokratije, nacionalizam i populizam, te je Slovačka prozvana “crnom rupom” u Evropi.
Slovačka je konačno primljena u NATO 2004. godine, sedam godina nakon svojih susjeda, a zbog zaostajanja na putu ka EU i NATO-u morala je primjenjivati strategiju “hvatanja priključka” koja je većinom bila usmjerena na brzo ispunjavanje uvjeta, a ne na koristi po zemlju.
(dnevniavazba)