To što je Željko Komšić uoči sjednice Vijeća sigurnosti (VS) Ujedinjenih naroda (UN) o Kosovu tvrdio da BiH u Njujorku neće vezati svoj stav uz želje Srbije, bez obzira na to šta su se o tome u Banjoj Luci dogovarali Milorad Dodik i Vuk Jeremić, samo je još jedna priča za narod: politički placebo, koji ne može otkloniti bosansku glavobolju.
Pa tako, u govoru bh. ambasadora pri UN-u Ivana Barbalića o Kosovu nije bilo ništa što bi se ticalo ekonomskih interesa BiH. Ali je bilo riječi koje su godile Beogradu! Za taj nastup u UN-u moglo bi se reći da nije šlager sasvim komponiran u Sarajevu.
Barbalić nije ništa rekao o šteti koju BiH trpi zbog gubitka tržišta Kosova, gdje uveliko plešu Hrvatska, Slovenija i ostali. Ali je zato mnogo govorio o istrazi o ratnim zločinima na kojima insistira Srbija, opet samo iz svojih interesa.
Te i takve “bosanske” riječi u UN-u natjerale su jednog američkog novinara da zaprepašteno upita: “Čita li uopće bosanski ambasador novine?!” I primijeti da od Bosanaca realnije govore diplomati iz Gabona, koji su od Kosova udaljeniji bar pet hiljada kilometara.
Bosanski mandat u Vijeću sigurnosti, od kojeg je ostalo malo više od stotinu dana, tako je skoro proćerdan. Ali, zato Barbalić čeka da možda uskoro, upravo od Komšića, bude prekomandovan za ambasadora u Vašingtonu, jer je posao obavio “bez greške”. A neki njegovi saradnici bez imalo skrupula još traže i preplaćeni posao u UN-u, uključujući navodno i Svena Alkalaja.
U tome jedino Bosna ostaje kratkih rukava, jer njena je diplomatija sve više nalik na jednu veliku ezoteričnu grešku!
Uoči svesrpskog jahorinskog sabora na kojem Dodik pitanje nezavisnosti Kosova kani vezati uz političku sudbinu manjeg bh. entiteta, to je i potvrda da je bh. diplomatija barem djelimično i instrument u rukama onih koji Bosnu razgrađuju. Zatvarati oči pred time samo je produžetak ove agonije!
Treba, dakle, hitno proglasiti i krizu bh. diplomatije. A bh. javnost (koja još ponegdje postoji) treba Komšiću i Izetbegoviću prigovoriti da prestanu s narodnjačkim refrenima dok njihovi štićenici sofisticirano rasprodaju mandat u Vijeću sigurnosti UN-a. Tamo gdje čak ni 60 godina potlačena Palestina od ovakvog Sarajeva ne može očekivati podršku na pravdi Boga.
(dnevniavazba)
