Kako Afganistanci gledaju na 11. septembar: Umorni smo od rata i siromaštva, Amerikanci su nas prevarili da će biti bolje

U SAD, svako se sjeća gde je bio 11. septembra. No, u Afganistanu mnogi nisu ni čuli za ove napade, a oni koji jesu, nisu tada mogli da pojme da će to dramatično promeniti svijet.

Promjena je uslijedila 26 dana kasnije kada su američke snage intervenisale u Afganistanu. U operacijama koje su počele 7. oktobra 2001. zbačena je radikalna talibanska vlast, nakon čega je poslato 100 hiljada stranih vojnika u cilju stabilizacije prilika u ovoj zemlji.

Različiti pogledi

Stoga ne bi trebalo da bude iznenađenje da Amerikanci i Afganistanci različito gledaju na zbivanja od 11. septembra.

Dok je za Amerikance to bio razlog za razmiještanje njihovih snaga u Afganistanu, mnogi Afganistanci smatraju da je to samo dio šire priče. Ta globalnija storija može poprimiti različite i čak bizarne forme, u zavisnosti sa kim se razgovara.

„Bio sam u Pešavaru (u Pakistanu), kada sam čuo da su napadnuti oblakoderi u Americi. Vidio sam to na televiziji i čuo na radiju. Šta mogu da kažem? Znate šta se potom desilo. Svijet je došao u Afganistan zato što su tvrdili da su Talibani i Islamska braća napali ove zgrade. Međutim, muslimani se ne slažu (sa tom ocjenom) i smatraju da su to Amerikanci sami sebi uradili“, priča muškarac iz Vardak provincije, jugozapadno od Kabula, glavnog grada Avganistana.

Ovaj čovjek, koji nije želio da se predstavi, vlasnik je male prodavnice u blizini mjesta gdje se zaustavljaju kamioni radi pretovara robe i odmora vozača, duž autoputa koji povezuje Vardak provinciju sa Kabulom.

Kaže da je bio jedan među nekoliko stotina hiljada afganistanskih izbjeglica u Pakistanu u vrijme ovog napada. Vratio se nakon pada Talibana, želeći da otpočne novi život.

Mada pozdravlja zbacivanje Talibana, čija je vladavina sa ekstremnom interpretacijom islama bila represivna, ovaj čovjek, međutim, ne smatra da je međunarodno prisustvo u Afganistanu opravdano događajima od 11. septembra, niti da je u interesu tamošnjeg življa. On smatra da postoje skriveni motivi:

„To je imalo negativne posljedice jer su došli mnogi Kafiri (nemuslimani) u Afganistan, možda i neki muslimani, mislim na Turke – i sada vidite rezultate. Nema posla. Treba da prihvatite činjenicu da je za vrijeme Talibana postojala bezbjednost, a sada u Kabulu postoji mnogo gospodara rata. Ja nisam pristalica Talibana, ali pitam Amerikance i ostale zašto su ostavili Talibane na vlasti u pojedinim mjestima, kao što je provincija Helmand.“

U Afganistanu je prilično uvrežena teorija zavjere da su zbivanja od 11. septembra poslužila SAD kao izgovor za invaziju Afganistana i da američke snage nisu uništile Talibane, kako bi im njihovo postojanje poslužilo kao opravdanje za nastavak okupacije.

Ovaj čovjek nije u stanju da kaže šta stranci žele u Afganistanu, ali dalji izostanak bezbjednosti kao i šansi za ekonomski oporavak, preteže nad bilo kakvim pominjanjem stava da su međunarodne trupe tu da bi pomogle.

On ističe da ako SAD zaista žele da se okončaju rat u Afganistanu, one bi omogućile posao ljudima pokretanjem velikih projekata kao što su gradnja hidrocentrala i sistema za navodnjavanje. Po njegovom mišljenju, Talibani nisu u stanju da ponude tako nešto i ljudi im se ne bi priključivali.

Ovakav stav je prilično rasprostranjen u Afganistanu. Na stajalištu za kamione u provinciji Logar južno od Kabula, reporter Radija Slobodni Afganistan je razgovarao sa Janom Mohamedom, koji ne može da se sjeti gde je bio 11. septembra. No, stav o ovim zbivanjima je u velikoj mjeri pod uticajem onoga što je potom uslijedilo.

„Ja sam u to vrijeme radio u Islamabadu (Pakistan). Vidio sam kasnije na televiziji šta se desilo. Ničeg dobrog to nam nije donijelo. Sve je upereno protiv nas i dosta toga smo izgubili. Došle su američke i međunarodne snage i u ratu smo ostali bez mnogo rođaka i prijatelja. Svakodnevno strada na desetine naših ljudi“, priča Mohamed.

Po njegovom mišljenju, napori međunarodnih snaga bili bi opravdani da su omogućile bezbjednost, rad fabrika, redovno snabdijevanje strujom i vodom. Umjesto toga, „na jednoj strani su borbe, na drugoj ’mučenici’, ubistva, blokade na putevima, racije. Kakav je smisao svega toga?“

U blizini, još jedan muškarac, po imenu Nurula, čeka sa Janom Mohamedom i desetinama drugih, da bude angažovan na utovaru ili istovaru kamiona koji su u prolazu. Stajalište za kamione je jedino mjesto kilometrima unaokolo gdje se odvijaju neke ekonomske aktivnosti. No, mnogo je više muškaraca koji čekaju na posao nego što ga ima, tako da dosta njih odlazi kući praznih ruku.

Nurula se sjeća događaja od 11. septembra, ali mu se čini da je to bilo veoma davno.

„Vidjeli smo na televiziji da su napadnute ’Kule bliznakinje’. Zaboravio sam gdje sam bio u tom trenutku. Otkako sam se rodio znam samo za ratove. Ja sam se tome prilagodio, ali smo umorni od ovog rata, ali još više zbog nezaposlenosti. Sada se ne može čak naći posao ni na jedan dan. Stojimo pored autoputa i ponekad utovaramo kamione“, kaže Nurula.

Abdularhim, vlasnik male prodavnice na putu u proviniciji Kapisa, sjeverno od Kabula, jedan je od rijetkih Afganistanaca koji zna šta se desilo 11. septembra i shvata da je rat u Afganistanu dio šire međunarodne borbe protiv zajedničkog neprijatelja – terorizma.

„Avioni, koje su kontrolisali pripadnici Al-Qaide, gađali su zgrade u Americi i mnogo ljudi je poginulo. Nakon toga SAD i svijet su smatrali da moraju nešto da učine da bi uništili Al-Qaidu i ostale terorističke grupe.

Došli su u Afganistan da pronađu uzrok problema i odstrane ga”, kaže Abdularhim.

Abdularhim je tip čovjeka koji je potreban međunarodnim snagama u Afganistanu u nastojanju da objasne razloge svog prisustva, uspiju u mariginalizovanju Talibana i, zajedno sa afganistanskim trupama, osiguraju zemlju. Pitali smo ga zbog čega podržava takav novi poredak kada mnogi drugi Afganistanci imaju ozbiljne sumnje.

Abdularhim odgovara da su jedan od razloga bombaši samoubice.

„U provinciji Kapisa bilo je više samoubilačkih napada i izgubio sam nekoliko prijatelja. Osuđujemo samoubilačke napade. To je pogrešno prema šerijatskom pravu. Oni koji to organizuju, zloupotrebljavaju mlade generacije i dovode je u zabludu sa opakim idejama. U samoubilačkim napadima stradaju nevini ljudi. Mi želimo da američke i ostale međunarodne snage unište baze ovih grupa. Znamo da je cijena visoka, ali podržavamo to“, navodi Abdularhim.

Samoubilački napadi

Po njemu, samoubilačke bombaške akcije su svakodnevni odjek, refleksija napada na New York i Washington prije deset godina, i sadašnjih zbivanja u Afganistanu. No, mnogi ne gledaju to na isti način kao Abdularhim.

Međutim, za one koji smatraju kao Abdularhim da je to jedini put, ovo je ubedljiv argument da treba istrajati u pokušaju da se iskorijeni terorizam prije nego što se povuku strane trupe i Afganistan bude prepušten da se sam brine o sebi.

Prema sadašnjim planovima, međunarodne trupe bi trebalo da napuste Afganistan za tri godine. SAD su u julu najavile da će tokom ove godine povući 10 hiljada pripadnika svojih oružanih snaga u Afganistanu, dok će se borbene trupe povući do 2014.  Ostali partneri Washingtona u NATO savezu slede sličan vremenski okvir.

(dnevniavazba)