Vijest me veoma pogodila, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da se, kao i obično, takve situacije dešavaju u vrijeme vikenda ili nakon radnog vremena pa je veoma teško na vrijeme reagovati dolaskom na lice mjesta i prikupljanjem informacija, osim srpskih medija kojima dezinformacije stižu ekspresnom brzinom, slučajno ili ne, pitanje je sada!
U razgovoru s braćom saznala sam da je povod za „još jedan incident u nizu“ bio taj što je Zeyad Al Gartani povećanim tonim kometarisao tek pristigle plave koverte s optužnicom za predhodni „incident bez svjedoka“ i još jednom odbijenicom na žalbu.
Nakon što ga je stražar udario, a ovaj se branio, u pomoć su pristigli i ostali stražari koji umjesto da zaustave tuču kao što ih „profesionalnost“ uči, pridružuju se svom kolegi, što naravno Gaci Nourruddine nije mogao mirno posmatrat pa je krenuo da brani svog brata po najčvršćoj vezi. Pri tome je i on stradao dobivajući povrede lica i ruke kao i Zeyad. Nakon što su stvari počele da lete po prostoriji i lupaju se plazma, telefonske govornice („slučajno” uvijek u svakom „incidentu“prvo stradaju govornice), stolovi i stolice…u pomoć je pritekao i Karaj Kamal…
Postavlja se opravdano pitanje kome je to odgovarala prekomjerna upotreba sile i prekoračenje ovlasti koje uvijek po pravilu rezultiraju krivičnim prijavama i optužnicama za napade na službena lica i nastala šteta se uvijek stavljaju na teret tzv. „korisnika centra“ koji se nalaze u zgradi po evropskim standardima, urađenoj s obezbjeđenjem koje je posebno obučeno za takve ustanove, ali koje eto nije u stanju da ušutka razočaranog zarobljenika drugim načinom osim pendrecima i tjelesnim ozljedama?!
Po pravilu, takve situacije se uglavnom dešavaju u vrijeme kada se njihovi predmeti pomaknu s mrtve tačke i kada se interesovanje javnosti za njih probudi. Slučajno ili ne, upravo ovih dana se očekuje pozitivna odluka Međunarodnog suda u Strazburu koji je u više navrata zabranjivao njihove deportacije i upozoravao da se krše njihova osnovna ljudska prava neograničenim držanjem u zarobljeništvu bez ijednog argumenta da su “opasni po nacionalnu sigurnost“. Nekom je očigledno u interesu da dokaže da su ovi ljudi opasni i pod nadzorom a kamoli na slobodi.
Naravno, ne postoji šansa da se čuje druga strana i nikada niko od njih nije imao šansu da se obrati javnosti sa svojom pričom jer im je onemogućen bilo kakav kontakt s medijima, i svaki kontakt bi bio strogo sankcionisan, ali uprkos tome oni se nazivaju „korisnici centra“ a ne zatvorenici .
Veoma je bolno danas bilo slušati teško razumljive riječi brata Ridvana (Nourruddine Gaci) koji je zbog natečenosti veoma teško pričao a o razočarenju i očaju koji je njegov isprekidan glas govorio, nemoguće je i pričati…
Upravo nad njim su u više navrata vršili nasilje i trenirali silu SFOR, OSA, SIPA,…a 15.07.2011.godine, prilikom provale u kuću u kojoj je stanovao sa suprugom i dvoje maloljetne djece, nakon što su ga pustili pod „drugačiji oblik nadzora“ jer je to naredio sud u Strazburu, maskirani pripadnici OSE i SIPE su opljačkali oko 700 grama zlata (koji se nalazio na čuvanju kod njegove supruge a vlasništvo je njene prijateljice Mirele Granula koja je zlato zbog putovanja ostavila na čuvanje). Mirela je u više navrata nazivala razne policijske stanice i institucija kako bi povratila svoju imovinu ali do današnjeg dana (kada sam s njom razgovarala) nije dobila nikakav odgovor niti povrat otuđene imovine.
Ridvanova majka, u rodnom Alžiru je prošle sedmice imala neugodnu posjetu inspektora koji su joj donijeli lična dokumenta na pokaz sa slikom nekog kriminalca a podacima njenog sina, i starica je bila satima maltretirana u želji za priznanjem da se radi o slici njenog sina ….Alžir još uvijek nije odgovorio na zahtjev BiH da prihvati Ridvana kome se sprema deportacija a pozitivne odluke Strazbura se svakodnevno očekuju, inšAllah, pa se s razlogom postavlja pitanje ko se krije iza ovih scenarija „incidenata“ na štetu tzv. korisnika Imigracionog centra koji su svjesni da im se sloboda bliži, inšAllah, i da sabur koji su imali godinama vrijedi sačuvati do kraja.
Niti Nourruddinu Gaciju, niti Zeyadu Al Gartaniju ne odgovara da izazivaju incidente, niti ima smisla da napadaju stražare koji su daleko brojniji i naoružani do zuba u zgradi s maksimalnim obezbjeđenjem, ali odgovara mnogima da pravdaju epitet „opasnosti po nacionalnu sigurnost“ koji se dodjeljuje po vlastitoj želji i prohtjevu!
Uprkos svemu tome, narod Bosne i Hercegovine dobro zna da su ovi ljudi žrtvena jagnjad u čeljustima politike i međusobnih političkih kompenzacija koje se baš ovih dana dešavaju naočigled, sada već iskusnih građana koji više ne prihvataju informacije zdravo za gotovo već traže argumente i dokaze.
Tako da, kreatori ovakvih prljavih igara trabaju definitivno da promjene metod ili režisera, jer dok god je njihovih prljavih igara, uvijek će biti i onih koji će biti na strani istine i pravde!!!
Za IslamBosna.ba Nađa Dizdarević