Ujedno, u odnosu na sve zemlje bivše Jugoslavije, BiH je najlošije plasirana.
Ovo pokazuje godišnji indeks nevladine organizacije “Save The Children”, prema kojem bolesno dijete ima najveće izglede da preživi u Švajcarskoj.
Godišnji indeks izgleda djeteta da doživi pet godina jasno pokazuje da zemlje koje imaju bolje školovano zdravstveno osoblje imaju manju stopu smrtnosti djece, dok sa druge strane postotak smrtnosti djece do pet godina raste u zemljama gdje je zdravstvena zaštita nedostupna, navodi se u izvještaju.
Švajcarsku, koja zauzima prvo mjesto, slijede Finska, Irska, Norveška, Bjelorusija, Danska, Švedska, Kuba, Uzbekistan i Njemačka. Među prvih 20 zemlja s najboljom zdravstvenom njegom za djecu su i Rusija, Francuska, Češka, Velika Britanija, SAD, Kazahstan, Australija, Novi Zeland i Litvanija.
Hrvatska je na 36. mjestu, a u regiji su ispred nje Slovenija i Italija, koje se nalaze na 21. i 22. mjestu, zatim Slovačka na 25. te Austrija i Mađarska, koje dijele 26. mjesto.
Od bivših jugoslovenskih republika Makedonija je 44, Crna Gora 51, Srbija 54, a BiH se, kao najlošija, našla na 63. mjestu.
Dno liste, među 20 država s najlošijom zdravstvenom njegom za djecu, zauzelo je 13 afričkih zemalja u kojima je nešto više od dva zdravstvena radnika na hiljadu stanovnika. Ispred Čada su Somalija, Laos, Etiopija i Nigerija.
Analiza se zasniva na tri pokazatelja – broju ljekara, bolničara, babica i drugih zdravstvenih radnika na 1.000 stanovnika, zatim na broju djece vakcinisane protiv difterije, tetanusa i pertusisa, odnosno hripavca i broju babica prisutnih pri porođaju. Svijetu nedostaje više od 3,5 miliona doktora, bolničara i babica te ostalih zdravstvenih radnika.
Bez školovanih zdravstvenih radnika nemoguće je vakcinisati i propisati lijek, te ženama na porodu osigurati kvalitetnu njegu, ističe se u izvještaju. U zemljama s hroničnim manjkom zdravstvenih radnika, bolesti poput upale pluća i dijareje, koje se inače mogu jednostavno liječiti, postaju smrtonosne, zaključuje se u izvještaju.
Bosa Đajić, pedijatar iz Banjaluke, smatra da bi se sistem zdravstvene zaštite djece mogao dodatno poboljšati ako bi se bolje organizovali sistematski pregledi djece.
“Djeca koja su u kolektivima poput vrtića ili škola obuhvaćena su sistematskim pregledima. Međutim, ona koja nisu, a njih je mnogo više, rjeđe dolaze na sistematske preglede jer odaziv roditelja nije baš zadovoljavajući”, istakla je Đajićeva.
Ona je navela da Banjaluka ima dovoljan broj pedijatara na broj djece, dok je u manjim mjestima i opštinama to problem.
Miodrag Femić, predsjednik Međunarodne asocijacije doktora medicine za jugoističnu Evropu, kazao je da je u BiH veliki problem nedostatak ljekara svih profila i generalno medicinskog osoblja.
“Ono što je još veći problem jeste što se sve manji broj mladih školuje za medicinu jer je fakultet težak a plate veoma male”, kazao je Femić.
Pokazatelji
Analiza se zasniva na tri pokazatelja i to broju ljekara, bolničara, babica i drugih zdravstvenih radnika na 1.000 stanovnika, zatim na broju djece vakcinisane protiv difterije, tetanusa i pertusisa, odnosno hripavca i broju babica prisutnih pri porođaju. Svijetu nedostaje više od 3,5 miliona doktora, bolničara i babica te ostalih zdravstvenih radnika.
Pet najboljih zemalja
1. Švajcarska
2. Finska
3. Irska
4. Norveška
5. Bjelorusija
Pet najlošijih sredina
157. Nigerija
158. Etiopija
159. Laos
160. Somalija
161. Čad
(nezavisnecom)