Beogradu je važno da ima svog reisu-l-ulemu u Sarajevu
Beogradu nije važan Sandžak koliko mu je važno Sarajevo, nije mu važno ko će biti glavni muftija u Sandžaku, niti ga se tiče koga će potrošiti za anti-reisu-l-ulemu u Srbiji, već je Beogradu važno da imaju svog reisu-l-ulemu u Sarajevu, koji će, u najmanju ruku, ometati muslimane Bošnjake u njihovom nastojanju da žive slobodno i ponosno u svojoj vjeri i domovini.
Beograd je do sada uspijevao da “odgaja” sebi odane, sebi poslušne Bošnjake pa se sada čudi i pita odakle nekima, poput muftije Zukorlića, hrabrost da se Beogradu suprotstave u njegovoj namjeri da ovlada Islamskom zajednicom, ne u Sandžaku i Srbiji, već u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini, a nakon pacifikacije političkih, kulturnih i nacionalnih institucija u Bošnjaka.
Kako drugačije razumjeti što neki aktuelni političari u Bošnjaka javno kažu da njihova stranka nije bošnjačka stranka? Jesu li to Bošnjaci „šugav“ narod pa ih se odriču, a drugi obespravljuju? Zašto se intelektualna i politička elita u Bošnjaka ne smije brinuti o Bošnjacima izvan Bosne i Hercegovine?
Zar Bosna i Hercegovina nije matična zemlja Bošnjaka koja bi se po Ustavu morala brinuti o manjinskim pravima Bošnjaka u svim državama u regionu i u svijetu.
Svi narodi na Balkanu imaju matičnu zemlju, tj., državu koja se po svom Ustavu obavezala, na temelju međunarodnog prava, da bdije nad pravima manjinske zajednice svog naroda u susjednoj ili nekoj drugoj državi.
To imaju Hrvati u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Kosovu od srane Hrvatske, to imaju Srbi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Albaniji od strane Srbije, to imaju Mađari u Srbiji i Hrvatskoj od strane Mađarske.
Samo su Bošnjaci ostavljeni sami sebi na Balkanu, bez ičije ustavne, odnosno institucionalne brige o njihovim nacionalnim, kulturnim i jezičkim potrebama.
Bošnjaci moraju ozbiljno razmotriti ova pitanja i shvatiti da im Islamska zajednica nije dovoljna za njihov opstanak i napredak. Bošnjacima je potrebna organizirana država i državna briga.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ukazuje na svu ozbiljnost i opasnost po našu slobodu od agresivnih tendencija obezvrjeđivanja nacionalnog i vjerskog identiteta Bošnjaka, tendencija razaranja Islamske zajednice kroz sve napadniju beogradsku taktiku ugrožavanja vjerskih prava i autonomije Islamske zajednice i nametanje podaničkog mentaliteta i sluganstva poput primjera Adema Zilkića i nametanja pokušaja sarajevske „sječe“ slobode sandžačkih bošnjačkih institucija čiju ulogu obavljaju i pojedini medijski djelatnici.
Ono što se osjeti podsjeća na najgori propagandistički period selektivne diskreditacije i osporavanja naroda i ličnosti tokom devedesetih godina prošlog stoljeća, kaže se u saopćenju Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni.
(SAN)