Čuvanje od apatije – prvi dio

Osim toga, Allah, dž.š., je poslao Svog Poslanika, s.a.v.s., kao učitelja i mentora, i kaže: “On je Taj koji je podigao među neuke Poslanika između njih – uči im ajete Njegove i čisti ih i poučava ih Knjizi i mudrosti, iako su ranije doista bili u zabludi očitoj.” (Kur´an, 62:2)

Stoga, Poslanik, s.a.v.s., nije zaboravljao da uzdiže i pročišćava duše svojih ashaba.
  
A takva je praksa i svih onih koji traže blizinu Allaha, dž.š. Poslanici, a.s., i njihovi sljedbenici su svi pročišćavali svoju dušu. Poslanik, s.a.v.s., je pretrpio mnoge teškoće u svom pozivanju Allahu. Svaku noć bi u potpunoj predanosti i poniznosti stao pred svog Gospodara, klanjajući mu se, učeći molitve i tražeći Njegovu pomoć. Tako je ova praksa postala obavezna muslimanima čitavu jednu godinu, jer ima ogroman utjecaj na preporađanje srca, motivaciju i vjerničku postojanost. Stoga je noćna molitva i danas, iako više nije obavezna, prijeko potrebna.
 
Dakle, svi muslimani, a posebno oni koji traže vjersko znanje i koji pozivaju druge na Allahov put, moraju kao svoje prirotete staviti pričišćavanje i discipliniranje duše, održavanje veze sa Allahom, dž.š., i vođenje brige o svom odnosu prema drugim ljudima. To bi trebala biti polazna tačka u pozivanju drugih ljudi u vjeru.

Pročišćavanje, uljepšavanje i trud

Jedna od najvažnijih smjernica u preporođavanju duše je da je očistimo od njenih prohtjeva koji donose nebrojene bolesti. S obzirom da se izvor neke bolesti može liječiti samo tretiranjem njenog uzroka, tako se i srce može liječiti ponašanjem koje se suprotstavlja našim željama. Allah, dž.š., je ovo sažeto spomenuo u Kur´anu:

“A što se tiče onog ko se plašio stajanja predGospodarom svojim, i suzdržao dušu od strasti, pa uistinu, Džennet – to će sklonište biti.” (Kur´an, 79: 40-41)

Drugi preduslov za vlastito popravljanje je da se zaista borimo za to, da budemo među onima koje Allah, dž.š., spominje kad kaže: „A oni koji se bore za Nas, sigurno ćemo ih uputit putevima Našim. A uistinu, Allah je sa dobročiniteljima.” (Kur´an, 29:69)

Jedan važan aspekat stremljenja boljem je da budemo odlučni; pa tako, kad se neko odrekne nekog prohtjeva i Allah, dž.š., ga testira tako što mu olakša pristup njima, on mora biti strpljiv i odlučan. U suprotnom, ako je duša neodlučna, postat će naviknuta na takvo stanje i bit će sklona pokvarenostima.
  
Treći korak u čišćenju duše je njeno uljepšavanje kroz naređivanje duši da čini dobra djela sve dok se ne navikne na njih i počne ih raditi jer će joj to postati inherentna karakteristika. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Znanje i strpljivost se stječu treniranjem, a ustrajnost njihovim postizanjem. Oname ko iskreno traži dobro, ono će mu biti dato, a onaj koji izbjegava zlo, bit će sačuvan od njega.“ Nema sumnje da su čovjekova djela povezana s njegovim srcem. Svaka osobina koja je u srcu se reflektuje na čovjekovo tijelo: Isto tako, svako djelo koje čine udovi utječe i na srce. Ovo je samo jedan aspekt koji ilustruje čudesnu vezu između srca i tijela.

Čuvanje od apatije

Kad je duša pročišćena od slijeđenja svojih niskih prohtjeva i kad je uljepšana dobrim djelima i vrlinama, osoba se onda treba fokusirati na način izvršavanja vjerskih dužnosti i poželjnih djela i od ustezanja od zabrana i pokuđenih djela.

Stoga, čak i kad čovjek radi neku dozvoljenu stvar, važno je da se uvjeri da ima čistu namjeru, jer su lijenost i nemar dio ljudske prirode. Poslanik, s.a.v.s., je rekao da svaki izraz ibadeta i poslušnosti dolazi uz prvobitni zanos, a zatim ga slijedi stanje nemara. Osoba koja ostane u okvirima sunneta, čak i u vrijeme nemara, će napredovati. U suprotnom, bit će na putu za propast.

U svojoj knjizi „Madaridž es-Salikin“, Ibn Kajjim, r.a., je rekao: „Neminovno je da vjernik izgubi žar. Ipak, ako se čak i u takvoj fazi čovjek pridržava onog što je ispravno i zadrži postojanost bez zanemarivanja obaveza i činjenja nedozvoljenih stvari, on bi se na kraju trebao vratiti u stanje koje je možda bolje i od njegovog prethodnog.“

Stepeni apatije

Na osnovu gore rečenog, neminovno je da svako iskusi period ravnodušnosti i apatije. Međutim, razlikuju se tri vrste:

1. Opća apatija: ona utječe na sve ibadete i usađuje u čovjeka snažnu odbojnost prema njima. Ovo je najteži oblik i stanje licemjera.
2. Određena apatija: odlikuje je osjećaj posustalosti u vezi s nekim ibadetima, i dolazi uz nevoljkost, ali ne uz mržnju; ovo je stanje u kome se nalaze mnogi nemoralni muslimani.
3. Fizička apatija: Ponekad postoji želja za činjenjem dobrih djela, ali uz osjećaj umora i nezainteresovanosti; ovo je stanje u kome se nalaze mnogi muslimani. Opasnost ovoga je što čovjekovo vrijeme prolazi i život mu je protraćen, a on nije uradio ništa korisno. Ono što je još opasnije je da spadne na niži stepen i završi kao licemjer u svom nemaru prema obavezama i dobrom djelima.
 
Stoga je i Poslanik, s.a.v.s., kod Allaha tražio utočište od slabosti i lijenosti svako jutro i večer, te je i ashabe podučavao tome. Štaviše, kad su vjernici bili spori u svom odzivu na džihad, Allah, dž.š., im je prigovorio zbog toga i podstakao ih da se natječu u tome i da požure u činjenju dobrih dijela, te ih je motivisao opisujući nagradu za takve prvake u vjeri.

Apatija i pozivanje u islam

Nemar je bolest koja utječe na svakoga, neovisno o stepenu vjere. Međutim, posebno je opasna kad utječe na one koji druge pozivaju vjeri i na one koji traže znanje. Stoga je neophodno da se ona izbjegne svim sredstvima i da se odmah liječi ukoliko zadesi čovjeka.  S obzirom da je prevencija bolja od liječenja, čovjek se mora navići da bude budne pažnje kako bi izbjegao bilo kakve simptome apatije koji postpeeno mogu dovesti do propasti. Ukoliko se to desi, liječenje bi bilo vrlo teško. Bolesti srca su poput biljaka, lahko ih je iščupati u njihovim početnim fazama. Međutim, ukoliko narastu i duboko se učvrste u zemlji, potrebni su jak čovjek i jako oruđe da bi se odstranile.

Štaviše, bolesno srce pokazuje lahke simptome, ali, ukoliko se ne liječi, zgrabit će osobu u svoj stisak i pretvoriti to u hronični i neizlječivi problem. Stoga, kao oni koji pozivaju druge vjeri, moramo preispitati sebe i promisliti o našem stanju. Ukoliko postoji ijedan znak apatije, obavezni smo da  joj odmah potražimo uzrok, a zatim i lijek.

Oblici apatije

Apatija se manifestuje na mnogo načina, a neki do njih su sljedeći:

– Osjećaj letargije i nezainteresovanosti za ibadete;
– Zanemarivanje zikra i učenja Kur´ana;
– Tvrdoća srca, takva koju ni kur´anski ajeti niti predavanja ne otklanjaju;
– Ravnodušnost prema činjenju loših djela i dopuštanje da to postane navika;
– Nedostatak odgovornosti i ispunjavanja velikih emaneta;
– Nedostatak žara u činjenju da´ve;
– Slabljenje veza bratstva između onih koji bi trebali voljeti jedni druge u ime Allaha, dž.š.;
– Stalna zabrinutost za ovosvjetski život i provođenje vremena u ovosvjetskom uživanju na račun dobrih djela;
– Isprazan govor koji često prerasta u rasprave i samohvalu;
– Stvaranje problema;
– Zamaranje sitnim stvarima i zanemarivanje ozbiljnog i korisnog rada koji služi ummetu;
– Slabost vjere i ravnodušnost prema kršenju Allahovih zabrana;
– Gubljenje vremena;
– Pokazivanje nespremnsoti za preuzimanjem odgovornosti i izbjegavanje ozbiljnog rada, a umjesto toga sudjelovanje u djelima koja nemaju cilj;
– Pokazivanje haotičnosti u radu;
– Kritiziranje svakog pozitivnog primjera;
– Odgađanje dobrih djela;
– Posjedovanje pretjeranih želja.

Napomena: Hadisi su prevedeni s engleskog, a ne s originalnog arapskog jezika.

Izvor: islamweb.net
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba