Branislav Dukić, autor brojnih lista za odstrel branilaca BiH, zapravo je osoba koja je 1992. godine podržala nezavisnu i samostalnu državu Bosnu i Hercegovinu!
Uz to, prijeratni, ali i dobrim dijelom ratni stanovnik sarajevskog naselja Hrasnica, današnji predsjednik Saveza logoraša RS, zapravo i nije bio logoraš!?
Osujećen plan
Otkrili su to već ranije mještani Hrasnice i ratni članovi Srpskog građanskog vijeća (SGV) BiH, koji dobro poznaju Dukića i njegov ratni put. Na to ovom prilikom podsjeća “Dnevni avaz”, a povodom najnovijih Dukićevih optužbi na račun poznatog reditelja Sulejmana Kupusovića i ostalih bh. patriota.
Dukić je, naime, u Hrasnici tokom rata živio sa suprugom Mirjanom i sinom Dejanom bez problema. Čak je bio komandir multietničke Radne jedinice Civilne zaštite i vrlo aktivan u radu Mjesne zajednice, zbog čega je imao i svoju kancelariju u tom naselju. Redovno je primao humanitarnu pomoć, koristio općinski telefon i bio pošteđen teških poslova, a mnogi u njegovoj jedinici često su govorili i da je Dukić kandidat za “Zlatnog ljiljana”.
Bio je aktivista SGV-a, čijoj je konstituirajućoj skupštini prisustvovao u opkoljenom Sarajevu, zahvaljujući čemu je dobio i propusnicu za prolazak kroz ratni Tunel spasa D-B.
No, na iznenađenje komšija i članova SGV-a, Dukić se u septembru 1994. godine dao u bijeg preko Igmana. Prema svjedočenju jednog od komšija iz Hrasnice, tome je prethodila dojava koju je Dukić dobio od SDS-a s okupiranog dijela Ilidže, da treba organizirati bijeg vojno sposobnih muškaraca preko Igmana.
Plan im je osujećen te su bezbjednjaci Armije RBiH u rejonu Osmica uhapsili više od 100 vojno sposobnih muškaraca. Dio ih je zadržan u vojnom pritvoru 4. viteške motorizovane brigade u Hrasnici, a dio je zbog nedostatka prostora prebačen u zatvor “Viktor Bubanj” u Sarajevu. Među ovim drugima bio je i Dukić.
Spisak korisnika humanitarne pomoći iz 1994. godine čiji je orginal i danas pohranjen u Dukićevoj bivšoj MZ
Svi tada uhapšeni dobili su advokate po službenoj dužnosti i izvedeni su pred Vojni sud pod optužbom za dezerterstvo. Ipak, niko nije odslužio kaznu, nego su otišli u razmjenu.
Dukić je razmijenjen 20. januara 1995., četiri mjeseca nakon hapšenja. Taj podatak najbolje otkriva koliko je Dukić lagao kada je medijima tvrdio da je “u četiri kazamata odležao 732 dana”, a pogotovo kada je 2005. za beogradske “Večernje novosti” izjavio da je uhapšen 18. avgusta 1992.
Lagao o 732 dana u logoru
U prošlogodišnjem intervjuu lažni logoraš Dukić bio je vidno iznenađen kada mu je novinar magazina “Global” postavio pitanje zašto je lažno tvrdio da je 732 dana proveo u logorima. Smušeno je Dukić tada sve pokušao svaliti na novinare.
– Novinarima se potkrala greška. Znate, ja pričam jedno, oni pišu nešto sasvim drugo. Rekao sam da sam 732 dana proveo u Radnom vodu, kopajući rovove – izjavio je Dukić.
On je u ovom intervjuu negirao i izjave mještana Hrasnice da je 1993. držao govor kada im je u posjetu došao predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, priznavši tek da je njegova jedinica za tu priliku uređivala plato ispred kinodvorane FAMOS-a. Nemušto je Dukić demantirao i da je njegova supruga radila u Ratnoj bolnici u Hrasnici.
Jednako je bio zbunjen i konstatacijom da bi mjesto predsjednika Saveza logoraša RS trebao prepustiti pravom logorašu, jer je on bio slobodan čovjek kojem je kasnije suđeno zbog dezerterstva, a uz to je imao i advokata te je osuđen na dvije godine zatvora, a odležao četiri mjeseca.
(dnevniavazba)
