Nakon što je “Oslobođenje” objavilo ramazansku vaktiju, kao prilog u broju od subote, dakle dva dana prije početka posta, dr. Enes Ljevaković, kao fetva-i-emin u BiH, svojim saopćenjem za javnost poništio je važnost te vaktije, pozivajući vjernike da je se ne pridržavaju.
Osim tehničkih nedostataka na koje je ukazao dr. Ljevaković, ključni razlog odbacivanja je što su je štampali pripadnici sekte ahmedije.
Samozvani poslanik
Ova vjerska sekta je od većine islamskih teologa isključena iz islamske zajednice (ummeta) jer se njen osnivač Mirza Ghulam Ahmed proglasio poslanikom, što je u direktnoj suprotnosti sa suštinom očitovanja pripadnosti islamu.
Prema pisanju Islamskih informativnih novina “Preporod”, na području balkanskih država, gdje žive muslimani, misionari ahmedijske sekte su se pojavili u prvoj trećini prošloga stoljeća. Oni su pokušali raširiti svoje učenje pojedinačnim kontaktima s ljudima, putem predavanja, rasturanjem svojih brošura, časopisa i drugog propagandnog materijala.
U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu ahmedije su vršile aktivnu propagandu u izbjegličkim bošnjačkim kampovima po Evropi, dijelili propagandnu literaturu i letke.
Nakon uspostavljanja mira u BiH, ahmedije dolaze u zemlju i na perfidan način, putem humanitarnog rada i obnavljanja jedne džamije kod Gračanice, nastoje se prikazati kao dobri i ispravni muslimani. Svoju humanitarnu organizaciju registriraju u Kantonalnom sudu u Tuzli i od 18. 9. 1996. razvijaju svoje misionarsko djelovanje, posebno na području Doboja i okoline.
Humanitarna maska
Uvidjevši da svoju aktivnost najbolje mogu provoditi u većoj sredini, ahmedije su se koncentrirale u Sarajevu, gdje su se registrirale kao humanitarna organizacija pod nazivom “Ahmadiyya Muslim Jamaat Bosna i Hercegovina”. Temeljna im je aktivnost u Sarajevu misionarski rad među muslimanima. Zakupile su prostorije, počele izdavati bilten AlNur, štampati knjige, organizirajući skupove i skupštine. Vremenom su ahmedije u Tuzlanskoj ulici u Sarajevu sagradile trospratnicu i tu formirali svoju centralu.
Ova sekta se ne smatra baš uspješnom i nema nekog izrazitog lidera kojim bi se eksponirala u javnosti. Sad im je propao i pokušaj da do popularnosti stignu preko “Oslobođenja” i nevalidne vaktije, očito smišljene da u danima posta istinskim vjernicima prisjedne iftar. Prisjelo je njima, kao i listu koji je na ovaj način sam sebi udario još jedan ozbiljan šamar.
Pomoć pod vjerskom ucjenom
Svoju pomoć i podršku pojedinim ugroženim bošnjačkim porodicama ahmedije su uvjetovale pristupanjem njihovoj sekti i javnim odricanjem od dotadašnjeg učenja.
Radi sprečavanja rada ove sekte Islamska zajednica u BiH uputila je svojedobno jedno cirkularno pismo muhadžirima u Njemačkoj, gdje su bili naročito agresivni, upozoravajući ih na pogubno djelovanje ahmedija.
(dnevniavazba)
