Nirnberg je presudio nacizmu, a Hag popušta srbijanskom nacionalizmu
Agencija Reuters u svojoj analizi istakla da je Tribunal ostvario ono što nije Nirnberški sud • Stručnjaci i historičari tvrde suprotno • Neki od najgorih ratnih zločinaca Veljko Kadijevića, Blagoje Adžić i Boško Kostić uspjeli izbjeći optužnice, kaže Hoare
Hapšenje posljednjeg haškog bjegunca i ratnog zločinca Gorana Hadžića na tlu Srbije bio je povod nekim svjetskim medijima i agencijama da ovo poglavlje zaokruže usporedbom Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Hagu sa slavnim Nirnberškim tribunalom.
Je li Tribunal u Hagu uistinu ostvario ono što nije Međunarodni sud u Nirnbergu i u kojoj mjeri je Haški sud uspio u svojoj misiji, samo su neka od pitanja koja se u ovom kontekstu isprepliću.
Prema analizi agencije Reuters, podizanjem 161 optužnice za ratne zločine Haški tribunal jeste postigao izvanredan uspjeh koji nije imao čak ni Sud u Nirnbergu.
Balkanski kasapin
Ova agencija navodi da se pred licem pravde u Nirnbergu nisu našli veliki inspiratori nacizma kao što su Martin Borman (Bormann) ili Adolf Ajhman (Eichmann), dok pred Sudom u Hagu, naprimjer, jeste završio balkanski kasapin Slobodan Milošević.
Reuters izdvaja još i činjenicu da je pred Haškim sudom doneseno 126 presuda te da je, primjera radi, hapšenje Ratka Mladića bilo svojevrsni znak upozorenja za libijskog vođu Muamera Gadafija ili sudanskog predsjednika Omar Hasan el-Bašira da nisu nedodirljivi.
Historičar Admir Mulaosmanović smatra da, suštinski, Tribunal u Hagu nije ni blizu onoga uradio što je Međunarodni sud u Nirnbergu, a to je “zatvaranje nacizma, i kao pojma i kao ideologije, u tamnicu historije”.
Hoare: Mnogi su izbjegli pravdu
– Gledajući s te perspektive, Republici Srpskoj, tvorevini koja je nastala na genocidu i etničkom čišćenju, do danas nije presuđeno. Hag nastoji pojedincima suditi za ratne zločine, a nije gledao na činjenice da se radilo o organiziranim poduhvatima osmišljenim u vrhovima država i njihovim vojnim strukturama. U tom pogledu Srbija je kao država trebala snositi odgovornost. Njenom projektu se trebalo suditi kao i planovima koji su djelimično i ostvareni – kaže Mulaosmanović.
On smatra suvišnim pohvale za hapšenje svih haških bjegunaca, jer se zapostavlja činjenica da je prošlo više od 15 godina prije nego što su oni, na kraju, izvedeni pred lice pravde.
– Šta nama danas, suštinski, znači hapšenje Mladića i Radovana Karadžića i presude koje će njima biti izrečene, osim neke male satisfakcije? Jer njihov projekt je još živ! Mi se protiv toga trebamo boriti i kao društvo i kao država – naglašava Mulaosmanović.
Najveći neuspjeh Haškog suda, u tome su pretežno svi složni, jeste Miloševićeva smrt prije okončanja suđenja i izricanja kazne. Bio je to svojevrsni šamar u lice Tribunalu, jer na kraju glavni krivac za svu tragediju na Balkanu nije odgovarao za svoja nedjela.
Sud u Nirnbergu: Bez milosti za zločince
Marko Atila Hoare (Attila), povjesničar i profesor na Fakultetu za umjetnost i društvene znanosti Kingston univerziteta u Londonu, ističe da su neki od najgorih ratnih zločinaca, od kojih izdvaja Veljka Kadijevića, Blagoja Hadžića i Boška Kostića, uspjeli izbjeći optužnice.
– Glavne optužnice su išle na bosanske Srbe, ali ne toliko i na Srbijance. Proces donošenja presuda u Hagu tekao je veoma sporo. Nirnberg je bio puno efikasniji, brže je radio. Nije tu, međutim, Tribunal sam kriv. Krive su i međunarodna zajednica i države koje su krile bjegunce. Ja mislim da je Sud u Nirnbergu ipak bio uspješniji od onog u Hagu – ističe Hoare.
Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode u BiH, naglašava da je Međunarodni sud u Hagu 1993. godine etabliralo Vijeće sigurnosti UN-a, koje je obećalo žrtvama da će se čuti njihov glas i da će se pravda zadovoljiti.
– Željela sam da Tribunal u Hagu bude ono što je bio Nirnberški sud. Razlika je u tome što se u Nirnbergu sudilo poraženima. Ovdje nema poraženih ni pobjednika. Ovdje se sudi pojedincima. Zašto je to potrebno naglasiti? Zato što je Nirnberg omogućio Njemačkoj da doživi svoju katarzu, svoj nulti čas. Na taj način Njemačka je u prevladavanju prošlosti, u toj katarzi, dostigla nivo da se razvije u prvu demokratsku zemlju Evrope. Tribunal u Hagu to nije uradio. Oni koji su izvršili agresiju na BiH, a to su u prvom redu Srbija i Crna Gora, još su na toj matrici. Još rade suprotno konsolidaciji BiH – ističe Memišević.
Navodi da sud u Nirnbergu nije počeo suđenja s nekim “malim noćnim čuvarima”, nego sa zbilja velikim inspiratorima nacizma.
U Hagu je, konstatira, upravo bilo drugačije. Prvi je, kaže, odgovarao Duško Tadić, a na kraju se sve završava s arhitektima zločina i genocida Karadžićem i Mladićem, što, prema njenom mišljenju, predstavlja paradoks.
(dnevniavazba)