Dodikovi fondovi za kreiranje i povećanje jednonacionalnog potomstva

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izdvojio je 30.000 KM za podršku natalitetu u Hercegovini, a novac je uplaćen na račun Fondacije “Sveti Vukašin”, potvrđeno je iz kabineta predsjednika.

Osim novca koji je odobrio sa pozicije predsjednika, Dodik je u Fond uplato i iznos u visini jedne njegove plate.

Fondacija “Sveti Vukašin” se, između ostalog, bavi i očuvanjem tradicionalnih srpskih pravoslavnih vrijednosti. Ovako otprilike zvuči agencijska vijest o novom filantropskom poduhvatu Predsjednika Dodika.

Međutim, ono što je izostavljeno, a državni mediji su to previdjeli i pustili u etar, jeste Dodikovo  obraćanje na dobrotvornoj večeri u Trebinju. Inače, uz gradsku SNSD kliku, društvo su mu pravili Dejan Bodiroga, gradonačelnik Beograda Dragan Đilas, Emir-Nemanja Kusturica i vladika Grigorije.

Dodik  svježe pocrnio, a ponesen jugom&pravoslavljem&životnom misijom, izjavio je, pazite sad:

“Kada smo izučavali demografska kretanja u Republici Srpskoj, gdje cijenimo da sada živi preko milion i 200 hiljada ljudi, odnosno Srba i tendenciju koju gledamo u zadnjih deset godina na planu nataliteta… moram vas upoznati sa jednom dramatičnom činjenicom da će ovdje 2050. godine živjeti 560 hiljada ljudi.”

Citat završen. Vladika Grigorije stoji sa strane, niti da se počeše. Ostatak ktitora u nekakvim u bijelo prekrivenim stolicama, mirno su ispijali vino. Ni oni ništa.

A, šta je toliko dramatično u onome što je Predsjednik rekao?

Pa, možda je to prvi put da je Milorad Dodik javno i jednostavno do kraja iznio svoje poimanje Republike Srpske i naroda u njoj.

Jednostavno, da jednostavnije ne može biti.

Republika Srpska je, dakle, tvorevina u kojoj živi preko milion Srba (ljudi) i koja se pod hitno mora demografski preporoditi. Natalitet Srba (ljudi) mora se urgentno povećati, kako ne bi došlo do drastičnog smanjenja broja Srba (ljudi) u istoj.

Sa jednim malim pojašnjenjem. Predsjednik Dodik podvlači jasnu razliku između Srba i ljudi. Naravno, on to ne čini pežorativno. Naprotiv, ovaj iskaz, koliko god apsurdan bio, u Dodikovoj glavi je afirmativan.

A, djecu ne donose rode…

Ali ne reče Predsjednik, kao uostalom ni nikad do sada, zašto se broj ljudi i-ili Srba, svejedno, drastično smanjuje iz mjeseca u mjesec. A nije da ne zna.

Mogao je upoznati cijenjeni skup sa činjenicom da je gro populacije mladih ljudi poodavno napustio ovu zemlju, pa svoje potomke rađaju negdje daleko odavde. Mogao je reći kako onima koji su ostali ne pada na pamet da prave djecu, a i ako se odluče na taj iznad-svega-avanturistički čin, to urade samo jednom. Parovi sa dvoje djece postaju raritet u posljednjoj deceniji. Parovi sa troje i više djece mogu se vidjeti jedino na TV-u u rubrici “socijalni slučajevi”. Oni najčešće štrajkuju sa svojim udruženjima “3+, 4+, 5+” i podsjećaju da im je neko obećao nešto dati od strane države za poboljšanje demografske slike. A ne daje.

I ne treba tu biti mnogo pametan, pa otkrivati toplu vodu. Ekonomske neprilike su te koje su napravile idealan habitus za carstvo bijele kuge.

U uslovima u kojima živimo, ultratanka je linija između relativno situiranog pojedinca i porodičnog socijalnog slučaja. Nažalost, djeca su postala tas u ekonomskoj računici roditelja.

Sve to Dodik nije rekao Trebinju i svijetu, jer nije “bio trenutak”.

I ma koliko se radilo na stvaranju nekih jednonacionalnih fondova za kreiranje i povećanje jednonacionalnog potomstva, džaba vam posao rođaci. Država je toliko upropaštena da svaki pronatalitetni nacionalizam pada u vodu ispred suštastvene logike preživljavanja.

Život poslije Srba

A, šta je, zapravo, demografska istina. Pa, prema grubim predviđanjima The Economista, usljed zabrinjavajuće malog nataliteta, veliki broj država neće dočekati sljedeći milenijum. Prva na listi država čije stanovništvo će izumrijeti prije kraja ovog milenijuma je Bosna i Hercegovina! Dakako, demografski stručnjaci nisu pravili, niti poznaju razliku između ljudi i Srba.

Prema njihovom istraživanju, za 500 godina neće biti ni jednih ni drugih.

I, eto vidite, 500 godina “turskog zuluma”, stvorilo je u srpskom etnosu čitav splet  narodnih umotvorina, epova, mitova… Stvorilo je tradiciju, ojačalo crkvu i narod je preživio.

A, budućih 500 godina pod “slobodarskim vlastima”, od “naroda izabranim”, kako sada stvari stoje, zatrće narod. I ljude i Srbe. I Bosnu i Hercegovinu, i Republiku i Srpsku… Sve će nestati.

Neće biti potomaka koji bi se, makar kroz mitomaniju, sjećali bilo čega. Ali, koga boli uvo za to!

(depoba)