Demonstranti: Doviđenja Gadafi, Al Asadu, sada si ti na redu
Krah četrdesedvogodišnje vladavine Moamera Gadafija, biće sigurno inspiracija za promjene u drugim zemljama regiona, ali ne i model za rušenje diktatora oružjem i uz stranu vojnu pomoć.
“Doviđenja, doviđenja Gadafi; Bašaru sada si ti na redu”, poručuju demonstranti u Siriji koji već pet mjeseci protestvuju i traže odlazak Bašara al Asada, poslednjeg izdanka porodične dinastije koja vlada u Damasku više od četiri decenije.
Analitičari prilika u arapskom svijetu smatraju da je proces promjena nezaustaviv, da vrijeme diktatura odlazi u istoriju. Mnogi ovaj proces, iako je na početku, već porede sa promjenama koje su prije dvije decenije zahvatile istočnu Evropu.
“Do kraja 2011. godine mogli bi da vidimo odlazak još dvojice arapskih lidera. To bi mogli biti predsednici Sirije i Jemena Bašar al Asad i Ali Abdulah Saleh”, ocjenjuje Džejn Kininmont, analitičarka prilika na Bliskom istoku iz Londona.
Talas promjena koji je počeo krajem zime već je odnio tri “žrtve”: predsjednika Tunisa Abidina Alija i Egipta Hosnija Mubaraka, dok su Gadafiju dani odbrojani.
Maroko je izbjegao lomove zahvaljujući na brzinu preduzetim reformama, ali pitanje je koliko će to biti dovoljno da se spriječi novi talas nezadovoljstva.
“Alžir je zemlja koja najviše zabrinjava, ne toliko zbog geografske blizine Libiji, nego što nije u stanju da pokrene političke promjene”, kažu poznavaoci prilika u toj zemlji i podsjećaju na ranije obračune vlasti sa opozicijom.
Neslavni završetak 42-godišnje Gadafijeve vladavine, koja se koliko do juče činila nedodiljiva, sigurno će biti podstrek za promjene na sjeveru Afrike i na Bliskom istoku. Ali, to, najvjerovatnije, neće biti model, pošto je libijski lider oboren prije svega zahvaljujući vojnom angažovanju nekoliklo NATO država, što mnogi u tom dijelu svijeta ne žele da vide u drugim arapskim zemljama.
“Uvjeren sam da će se mirne pobune nastaviti u apskom svijetu, ali i da revolucija oružjem i uz stranu vojnu pomoć neće postati ” model” i za druge u regionu”, smatra Ibrahim Šarkieh Ibrahim, analitičar iz Dohe.
Ima strahovanja da bi islamski ekstremisti sada mogli da pokušaju da “patentiraju” libijski model revolucije, kako bi svjesno izazvali promjene u pojedinim zemljama uz vojnu intervenciju sa strane. Ali, u to je teško povjerovati pošto je vojno angažovanje NATO-a u Libiji bilo više motivisano strateškim interesima zapada zbog ogromnih rezervi nafte, nego unutrašnjim politickim promjenama Tripolija.
(nezavisnecom)