Brak je zajednica dvoje ljudi koji žive zajedno a ne jedno pored drugog
Žalosna je naša stvarnost u kojoj je sve više bračnih drugova koji umjesto da žive zajedno, oni bukvalno žive jedno pored drugog. Ne razumim zašto je tako? Zašto ljudi odlučuju da žive svako svoj život u zajednici koja se brakom zove?! Šta je poenta i funkcija tog braka? Zar misle tako starost da dočekaju ako ih Allah poživi?
Mnogi priznaju da uopšte ne poznaju svog životog saputnika ni nakon nekoliko godina braka. Kako je to moguće subhanallah?! Zar da tvoj bračni drug otvara srce nekim nepoznatim osobama i priča o tjeskobi koju osjeća u srcu zbog nepodnošljivog stanja u kome se nalazite dok ti svoju dušu otvaraš nekom drugom ili odlučujete da se zatvarate u svoju samoću svako sa svojim mislima!?
A Allah, subhanehu ve te’ala, je jasno uredio instituciju braka koja u sebi sadrži dužnosti i obaveze, kao i preporuke ka onome što se zove istinska sreća pa zašto se toga tako lako mnogi odriču!?
Kroz mnogobrojne primjere kako poslanika prijašnjih naroda, tako Allahovog Miljenika, sallallahu alejhi ve selem, te majki pravovjernih i Allahovih odabranih robova, mogli smo da naučimo da nije postojao život, u kome su dvoje ljudi koji su preuzeli amanet koji sa sobom nosi brak; živjeli jedno pored drugog već naprotiv, kroz njihove primjere smo trebali i morali naučiti najljepše recepte za rješavanje bračnih problema, nesuglasica, kulture prilikom razvoda itd.
Do Sudnjega dana, sigurno da će nam najljepši primjer biti Plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, i njegove časne supruge koje su mu bile podrška u svakom pogledu. Dok je bio umoran od putovanja, one su ga odmarale svojim prisustvom i lijepim riječima i djelima. Dok je vodio krvave bitke i sigurnim koracima išao ka neprijatelju, nije se brinuo da li će preselit kao šehid, da li će izgubit bitku ili pak izaći kao pobjednik, jer u svakoj situaciji imao je podršku svojih časnih supruga a njegovi ashabi i njihove čestite supruge su uzimali za primjer najodabraniju porodicu te su zajednički jedni druge bodrili na putu ka rahatluku i sreći. Međusobno su se savjetovali kako bi u svakoj muslimanskoj kući vladala sloga i harmonija. Romantične priče iz njihovih života, sigurno da svakom od nas izazovu suzu tuge jer smo svjesni činjenice da su oni bili iskreniji u nijetima braka, iskreniji u želji da ispune dužnosti i obaveze u bračnoj zajednici i domišljatiji od nas uprkos blagodatima u kojima mi živimo i teškom stanju u kojem su se oni nalazili… Sigurno da su oni vodili više računa o prolaznosti ovog dunjaluka i činjenici da je svaka uzaludno izgubjena minuta na našu štetu.
Mnogi ne znaju šta to znači biti suprug i supruga! Ako bismo rekli da trebaju jedno drugo da nadopunjuju i ponašaju se kao jedna duša i jedno tijelo, onda bi se mnogi zapitali da li je to uopće danas moguće jer teško je sresti brata i sestru koji žive u bračnoj zajednici a da isto razmišljaju, isto žele i isto preziru. Još teže je naći one koji su u stanju da jedni drugima čitaju misli i da izgovore rečenicu koju je drugi namjeravao izgovorit. Da daju prijedlog koji je drugi zaustio da izgovori.
A trebali bi biti kao odjeća jedno drugome, ne samo, kako to mnogi shvataju kao poruku intimnog odnosa, jer u tom slučaju ne bi bilo ograničenja zbog toga što ne može svako da obuče određeni komad odjeće niti može svakom da odgovara taj broj, niti kroj, boja… to je odjeća koja štiti od hladnoće i toplote, od pogleda svih drugih ljudi…. Da bi odjeća lijepo pristajala, moramo se potruditi pri izboru da ne pogriješimo broj, model, boju …
Gdje su oni koji ugađaju jedno drugome interesujući se za najnovije vrste automobila, tehničkih stvari i dostignuća ili pak iskruživanje recepata za razne vrste jela iz novina i pomaganju supruzi u aranžiranju kućnog ambijenta i bašte (cvijetnjaka).
Zar je to tako teško braćo moja i sestre moje drage? Ako isključimo šejtana, l.a., i raznorazna kalkulisanja i preispitivanja šta će reći oni zlobni „savjetnici“ koji ti ne dozvljavaju da budeš „papučar“ ili „pod njegovim nogama“,onda naravno da nije teško i svaka sekunda zajednički provedena će biti zanimljiva, lijepa i imat će svoju posebnu čar jer niti jedan dan neće biti monoton i isti kao predhodni.
Ukoliko kažemo da najveće pravo nad ženom ima njen muž, tada sigurno, da taj muž mora sebi da osigura status da on svojoj ženi bude adekvatna zamjena za sve one drage osobe koje je imala prije njega. Treba da joj bude brižan kao otac i majka, da bude tolerantan kao njena porodica, da ima strpljenja i snage da sluša njene ispovijesti, želje i razočarenja kao što su to radile njene prijateljice i da bude uvijek tu za nju kako bi joj olakšao ovo veliko pravo koje mu je Allah Sveznajući dao iznad nje.
Ukoliko kažemo da nad muškarcem, najveće pravo ima njegova majka. Tada taj muškarac, mora da vodi računa da bude pravedan prema svojoj supruzi kako se ne bi osjećala bezvrijednom i poniženom u odnosu na njegovu majku znajući da šejtan, l.a., neće sjediti skrštenih ruku gledajući harmoniju u njihovoj kući. Naravno, već smo pričali o tome kako sestra ovu činjenicu treba da vidi kao blagodat kojom se može približit još više muževom srcu olakšavajući mu izvršavanje dužnosti prema majci…
Mnogi nemaju snage da razgovaraju o problemima koji počnu kao sitnice, kao mali nesporazumi ali zbog odlaganja i bježanja od rješenja, vremenom se nakupljaju pa postanu zaista nerješivi a ono što je najgore vrlo brzo dolazi do otuđenja i zahlađivanja odnosa u kome i jedno i drugo vide spas u dugoročnom ćutanju i povlačenju u samoću. U takvim situacijama i ne treba neki veliki povod za velike probleme jer i jedno i drugo žele što prije da „tišina“ prestane pa se uopšte ne bore da sačuvaju i spase ono što se spasiti može.
Svjedoci smo mnogih brakova u kojima se bračni drugovi mimoilaze u izlascima i ulascima u kuću. Svako ima svoj bankovni račun čije se cifre ljubomorno čuvaju kao najveće blago i svako ima neke svoje vlastite snove i ciljeve u kojima se puno puta ponavlja ono „JA ĆU“, “JA SAM“, “KUPIT ĆU SEBI“, “NAPRAVIT ĆU SEBI“, “JA PLANIRAM“… Nigdje nema množine u odlukama, planovima, željama i ciljevima. To je najbolji primjer ljudi koji žive svako svoj život a da ponekad toga nisu ni svjesni.
Zar nije ljepše kada se planira zajednički i mašta zajedniči?! Sigurno da su to naljepši snovi i planovi pa makar nikada ne bili ispunjeni. A bračni drugovi se sa razlogom zovu „bračni drugovi“ jer nakon što se vjenčaju, trebaju da postanu najbolji prijatelji i da među njima nestanu sve tajne a ono što je nekada bilo samo njegovo/njeno, postaje NJIHOVO ZAJEDNIČKO bez ograničenja i na obostrano zadovojstvo.
Oni su prijatelji u sreći i tugi i sve zajednički dijele pa i osjećanja, razmišljanja, sve ono što im srce čini sretnim i oni što ih uznemirava. Njihova dužnost je da jedno drugom budu oslonac kada su svi drugi poput oluje. Oni su jedno drugom slamka spasa kada se svi drugi udruže da ih bace u ponor. Oni su jedno drugom rame za plakanje i uho za slušanje bez ustručavanja i analiziranja jer su oni uzeli veličanstven amanet koji se brak zove. Oni se trude da jedno drugom budu vodići ka Džennetu i da njihova ljubav olakša povećanje stepena, a ne da se dovode u situaciju da svoje bračne dužnosti i obaveze nikako ne ispunjavaju ili ih teškom mukom ispunjavaju samo iz straha od Allaha a nikako iz međusobnog zadovoljstva i sreće.
Izbor bračnog druga je presudan za smiraj i sreću. Ako je izbor pogrešan, tada nema koristi nešto što je mrtvo pokušavat oživit i ignorisanje problema, neće ih riješit jer oni će te čekat sve dok ne shvatiš da je vrijeme uzalud izgubljeno i da to odjelo nije za tebe skrojeno.
Cijenjeni brate i voljena sestro, izađi iz sobe, ostavi računar i sve drugo što koristiš za „bijeg“ od problema. Izađi, napravi najljepšu kahvu, kupi čokoladu i pozovi svog životnog saputnika na presudan razgovor kojim ćete krenut zajedno u život sa rukom u ruci ili donijet drugo rješenje na obostrano zadovoljstvo. A kada nešto odlučiš, ti se u Allaha pouzdaj i od Njega pomoć zatraži.
Piše: Nađa Dizdarević